
Lovci dovoze vodu divljači u pojilišta, a pune i bare i kanale
Umjetna pojilišta grade se da bi divljač preživjela i da ne bi migrirala zbog vode, već se zadržala u lovištu
VINKOVCI
Malo je tko u posljednjih mjesec dana nesnosne vrućine pomislio kako je divljači u šumi bez vode. Jedino se lovci brinu o divljači - zimi donoseći hranu, a ljeti vodu u pojilišta, ali i prirodne izvore vode poput bara ili kanala.
- Za sušnog vremena presuše brojni kanali, izvori i lokve. Pojilišta iz kojih se divljač napaja prave lovačke udruge. Kao i svake godine, u pomoć uskaču članovi lovačkih udruga, a ako je potrebno, i vatrogasci, koji se brinu za pojilišta da ne budu prazna. Redovito ih obilaze, kontroliraju i po potrebi dopunjuju svježom vodom. Lovačka društva dužna su pomagati svim životinjama, kako ljeti tako i zimi - podsjeća Blaženko Bajić, predsjednik Lovačkog saveza Vukovarsko-srijemske županije, i dodaje da je divljač, kada ne može utažiti potrebu za tekućinom, prisiljena na migraciju, a kada napusti svoje stanište, ulazi u naseljena područja.
- Prirodna pojilišta kao što su vodotoci, kanali s prirodnom vodom, daju puno zdraviju i čistiju vodu. No prisiljeni smo graditi i umjetna pojilišta kako bi divljač preživjela, kako bismo je zadržali u lovištu i da ne bi migrirala – pojašnjava Bajić i dodaje kako visoke temperature i manjak vode najviše pogađaju krupnu divljač i ženke u laktaciji, koje imaju veće potrebe za hranom i vodom. Najveći problem imaju lovišta koja ne gravitiraju vodi, pa se u njih cijele godine mora donositi voda.
- Koristimo prirodne kaljuže koje se u proljeće i jesen pune vodom, ali preko ljeta, kad voda nestane, popunjavamo ih s pomoću cisterni - kaže Zdenko Hudak, predsjednik Lovačke udruge Kuna iz Tompojevaca, u kojoj su 54 člana, a imaju dva lovišta veličine oko 7000 hektara. Doprema vode zahtijeva i troškove, a članovi udruge, dodaje Hudak, plaćaju ih iz vlastitog džepa. Ističe kako je važno graditi umjetna pojilišta na poznatoj ruti divljači.
- Na prirodna pojilišta divljač se već naviknula i zna točno gdje su, to su stoljetne kaljuže. Umjetna pojilišta trebala bi biti u blizini onih prirodnih. Umjetna su nepropusna i nakon kiše zadrže vodu. Imamo lovišta gdje je voda na sjevernom dijelu nalik na močvarno područje. Brinemo se za svoju divljač i jako je važan redoviti dovoz vode kako ne bi otišla preko granice, jer onda to više nije naša divljač - podsjeća Zdenko Hudak.
U nedostatku vode divljač čini štete na poljima, jer kukuruz, šećerna repa i slično izvor su im tekućine. No postavljanjem umjetnih pojilišta sprječavaju se štete na usjevima. U Vukovarsko-srijemskoj županiji problema oko pojilišta, kako ističe Krunoslav Buhač, zamjenik pročelnice Upravnog odjela za poljoprivredu, nema.
- Lovci sve češće prave improvizirana pojilišta koja su divljači potrebna za preživljavanje, snalaze se, stalno dovoze vodu i tako smanjuju njihove migracije te ih zadržavaju na njihovu području. Za našu županiju nema zabilježenih velikih šteta zbog divljači u ovo vrijeme i lovačke udruge se drže propisa Ministarstva - kaže Krunoslav Buhač dodajući kako je poželjno izgraditi blatne površina koje divljači služe za rashlađivanje i zaštitu od insekata.