Jedan od najznačajnijih datuma za Valpovo i za Ogranak Matice hrvatske u Valpovu svakako je 24. lipnja 1996. godine. Tog je dana, bez velike halabuke, predstavljen javnosti prvi broj časopisa Valpovački godišnjak. Gradska je vijećnica, koja ima oko 100 mjesta, bila popunjena brojnim znatiželjnicima. ''Nakana je ove publikacije pisati o Valpovštini, prvenstveno o povijesti i kulturi, ali i o svemu ostalome što zaslužuje spašavanje od zaborava.'', stoji, između ostaloga, u uvodniku prvoga broja. Tijekom idućih dana, tjedana i mjeseci građani su izražavali zadovoljstvo i davali podršku za daljnje izlaženje. Svakako najbolji kompliment koji je izrečen na račun Godišnjaka jest onaj, sada već pokojnoga, gospodina Otona Revalda, koji je bio najveći poznavatelj valpovačke povijesti, jedan od osnivača Društva prijatelja starina i Muzeja Valpovštine. Nakon pažljivo pregledavanja rekao je: ''Konačno je Valpovo dobilo nešto vrijedno, što mu dolikuje.''

Sve je počelo pola godine ranije, 12. prosinca 1995., na sjednici Predsjedništva Matice, kada tajnik Stjepan Najman predlaže ostvarivanje jednog od zacrtanih planova, još iz 1971. – izdavanje časopisa. Prijedlog je jednoglasno prihvaćen te je predlagač zadužen za realizaciju. Ostalo je povijest.

A povijest kaže da je u 30 brojeva objavljeno gotovo 820 članaka na više od šest tisuća stranica i gotovo dvije i pol tisuće fotografija i raznih ilustracija, što je ravno tri i pol toma standardne enciklopedije. Djelo je to vrijednih amatera, zaljubljenika u zavičaj, poštovatelja Valpovštine i Valpova, njih 180. Osim valpovačkih autora, za Godišnjak je pisalo 15 doktora znanosti i desetak magistara, od kojih su neki sami ponudili suradnju prepoznavši kvalitetno izdanje. Velik doprinos ukupnoj kvaliteti Godišnjaka svih ovih godina daje i tehnički urednik Zvonko Jerković.

Valpovački je godišnjak rezultat rada mnoštva entuzijasta iz Valpova i okolice, koje je okupila zajednička želja da istraže i obrade prošlost ovoga kraja i predstave je sugrađanima, ali i šire. Stoga nije neobično što je čitan i izvan Valpovštine. Raznim kanalima i vezama dospijeva širom Hrvatske, ali i u druge zemlje. Poznato je da ga ima (bar poneki svezak) i na drugim kontinentima.

Osim bilježenja događanja i spašavanja od zaborava za dolazeće generacije Valpovčana, Valpovački godišnjak pokazao se i kao izniman promotor, što pokazuje i sljedeće mišljenje: ''Zahvaljujući izboru tema kao i načinu njihove obrade i kvaliteti pojedinih tekstova, ovaj broj 'Valpovačkog godišnjaka' možemo iščitati i kao najbolji poziv da posjetimo Valpovo ako već prije nismo za to imali priliku ili povod.'' (Goran Ivaniš: Zabilježeno sjećanje, Vijenac br. 224, Zagreb, 3. listopada 2002.)

Valpovo je jedan od malobrojnih malih gradova u Hrvatskoj koji se može pohvaliti ovakvom tiskovinom, koja izlazi redovito svakog lipnja, i to uzastopno 30 godina, što je najduži vijek izlaženja takve tiskovine. Pokazalo se kako je pokretanje Valpovačkog godišnjaka unijelo živost u nakladništvo Valpovštine. Statistika kaže da je u proteklom razdoblju objavljeno 60 % knjiga uzevši ukupan broj unazad jednog stoljeća. Valpovački godišnjak nema globalno važnih tema, no to mu i nije cilj. Njegova je osnovna namjena zabilježiti sve što se događa u Valpovu i ostaviti to zapisano za buduće generacije. Tematskom raznovrsnošću Godišnjak učvršćuje svijest o potrebi osvrta na prošlost i istraživanja baštine kako bi se razumjela sadašnjost. Podsjeća na značenje koje duhovnost, kultura i prosvjeta imaju u životu stanovnika grada Valpova, koji odiše ljepotom okoliša, dok iz njega odjekuju davna vremena.

O Valpovačkom godišnjaku mišljenje je (nakon samo četiri broja) izrekao i dr. Ive Mažuran: ''Moram odmah reći da sam ugodno iznenađen izgledom i sadržajem svakoga sveska. Otrgnuti što više toga iz zaborava danas je, rekao bih, nasušna potreba. Ništa manje ne smiju se zaboraviti i ljudi koji su uvijek činili i činit će sastavnicu bića užega ili širega zavičaja, kao i naroda u cjelini. U tom pogledu, čestitke Uredništvu i suradnicima!'' (Zagreb, 10. siječnja 2000.).

Upravo nakladnička djelatnost, a osobito Valpovački godišnjak, umnogome je doprinijela da Ogranak Matice hrvatske u Valpovu visoko kotira u kulturnim krugovima Valpova i Valpovštine. U povodu Dana grada Valpova, 8. prosinca, dodijeljeno mu je priznanje Plaketa Matije Petra Katančića 2000. godine. Istim je priznanjem nagrađen i urednik Valpovačkog godišnjaka Stjepan Najman 2003. godine, a 2017. priznanjem za životno djelo Zlatna plaketa Pečat Grada Valpova, što je zaslužio uređivanjem, svih 25 godina, Valpovačkog godišnjaka. D.S.R. n