BELI MANASTIR

Red kiše, red sunca, relativno hladne noći i nešto topliji dani, rezime je meteoroloških prilika proteklih dana.

Sukladno prognozama, slično će se vrijeme nastaviti i u nadolazećem sedmodnevnom razdoblju, s tim da će idućeg tjedna, nakon nedjeljne potencijalne kiše, temperature porasti, ali ne previše, do sasvim ugodnih 22 ili 23 Celzijeva stupnja. Vrijeme je to upravo idealno kako za ratarske usjeve tako i za vinograde odnosno voćnjake.

- U Baranji i bližoj okolici stanje usjeva sasvim je solidno. Kada bih davao ocjenu od jedan do pet, rekao bih čvrsta četvorka - komentira Petar Pranjić, poljoprivrednik iz Novog Čeminca, predsjednik Odbora za poljoprivredu Hrvatske poljoprivredne komore, nastavljajući kako pšenica, ječam i ostale kulture dobro izgledaju te da vlage ima sasvim dovoljno. Jedini problem, ako se problemom uopće može nazvati, djelomično je usporen porast. No, dodaje Pranjić, to je za ovo doba godine uvijek bila uobičajena stvar.

- Čini se da nam se, barem za sada, normalno vrijeme vratilo i da godina neće biti ekstremna. Nije normalno da u ožujku temperature budu i do 30-ak stupnjeva te da se ljudi šetaju u kratkim rukavima. Moram priznati da sam se prije mjesec-dva prilično pribojavao, ali sada je situacija sasvim drugačija, pa mogu reći da je, u odnosu na neke druge dijelove Hrvatske, kod nas situacija dobra. Imamo zemlju koja u većini slučajeva ne zadržava vodu kao što se to događa kod onih glinastih, kada ljudi ne mogu ući u svoje njive kako bi kultivirali, obavili sjetvu na vrijeme ili tretirali. Iako je još rano, pretpostavke kažu kako bi žetva pšenice mogla krenuti krajem lipnja ili početkom srpnja, a pivarskog ječma oko 20. lipnja - ističe. Sigurno je kako bi ratarima ‘’pun užitak’’ bio kada bi i otkupna cijena pšenice bila zadovoljavajuća, a Pranjić misli da bi to trebala biti oko 250 eura po toni.

- Teško je uspoređivati i povezivati trenutačne cijene, koje se kreću od 200 do 220 eura, s onima u vrijeme žetve, jer će otkupljivači tada cijenu sigurno oboriti - kaže.

- Što se Baranjaca tiče, teško se odlučuju za neke drastičnije promjene, premda ih je kod nekih bilo. Posljednjih je godina nešto više boba i sa sigurnošću mogu reći da polako, ali sigurno, što se površina tiče, gotovo mijenja šećernu repu. Vodi se kao povrtlarska kultura, poticaji su izdašniji, otkup je redovan i siguran, kao i repromaterijal, a cijena stabilna. Također, nije zahtjevan za uzgoj - kaže Pranjić, dodajući kako većina boba završava u Slatini, gdje jedna tvrtka od njega proizvodi škrob i izvozi ga u Njemačku i Nizozemsku.