Obilježavanje 34. obljetnice ubojstva 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu selu
Počinjeni zločin nad 12 hrvatskih redarstvenika ostao je bez kazne, poginulima su počast odali u Borovu i Vinkovcima
Mimohodom od ulaza u Borovo do spomen-obilježja ubijenim redarstvenicima, komemoracijom i polaganjem vijenaca kod spomen-obilježja u Borovu, u petak je obilježena 34. godišnjica ubojstva dvanaestorice pripadnika vinkovačke specijalne policije, ubijenih iz zasjede 2. svibnja 1991. godine u Borovu (Selu).
Svečani je program započeo okupljanjem na ulazu u Borovo kod "12 čempresa", a potom su okupljeni u mimohodu krenuli prema središtu mjesta, odnosno do spomen-obilježja poginulim hrvatskim redarstvenicima, gdje je uslijedila komemoracija kojoj su nazočili članovi obitelji ubijenih redarstvenika, pripadnici specijalne policije, brojna izaslanstva i građani.
Potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović poručio je kako je riječ o obljetnici jednog od najtragičnijih događaja u Domovinskog rata i simbola okrutnosti s kojom se susrela mlada hrvatska država.
- Imena 12 redarstvenika stradalih u Borovu podsjetnik su na cijenu koju je Hrvatska platila za svoju slobodu. Prisjećamo se prve kolektivne hrvatske žrtve u Domovinskom ratu - rekao je Božinović i podsjetio kako je prve akcije suprotstavljanja neprijatelju organizirala policija.
Preživjeli hrvatski redarstvenici posebno su emotivno govorili o tragičnom događaju koji je označio početak rata na istoku Hrvatske. Prisjetili su se ubijenih kolega, ali i istaknuli ponos što je hrvatska policija dala nemjerljivu ulogu u stvaranju demokratske i neovisne države, poručivši kako žrtva poginulih nikada neće biti zaboravljena. I ovoga se puta isticalo nezadovoljstvo što za ovaj strašni zločin nisu pred licem pravde odgovarali nalogodavci i izravni počinitelji.
Prije 34 godine u Borovu su ubijeni: načelnik vinkovačke policije Stipan Bošnjak, Antun Grbavac, Josip Culej, Mladen Šarić, Zdenko Perica, Zoran Grašić, Ivica Vučić, Luka Crnković, Marinko Petrušić, Janko Čović, Željko Hrala i Mladen Čatić. Ti su redarstvenici bili dio posebne jedinice policije iz Vinkovaca koji su došli u Borovo kako bi oslobodili dvojicu hrvatskih policajaca, Zvonimira Matkovića i Dalibora Križanovića, koje su prethodne noći tijekom ophodnje zarobili pripadnici srpskih paravojnih postrojbi. Svjedoci toga čina još jednom su se prisjetili kako se na pripadnike specijalne policije u Borovu iz zasjede pucalo sa svih strana. Uz 12 poginulih redarstvenika, od kojih su neki i brutalno masakrirani, ranjeno je njih 23.
I u Vinkovcima je obilježena godišnjica ubojstva hrvatskih policajaca u Borovu Selu, kako se tada nazivalo Borovo. Najviše poginulih policajaca bilo je iz nekadašnje Općine Vinkovci, a i medicinska ekipa Hitne pomoći koja je prva došla na mjesto masakra pomoći ranjenima bila je iz Vinkovaca, na čelu s vinkovačkim gradonačelnikom u četiri mandata Mladenom Karlićem, koji je tada, kao i kolega Nikola Drobnjak koji je danas ugledni vinkovački psihijatar, bio mladi liječnik i zajedno su počeli na Hitnoj. U Borovo Selo policajce je odvezao autobus vinkovačkog Poleta. Sve se odvijalo u velikoj tajnosti, ni novinari nisu ništa znali osim što su pretpostavljali da se nešto događa jer nikoga od važnih osoba nije se moglo dobiti telefonom. Godišnjica pogibije policajaca obilježena je paljenjem svijeća na stadionu HNK Cibalia, mjestu odakle su krenuli u akciju, jer je tu bilo sjedište specijalne policije. Cvijeće i svijeće postavljeni su podno murala posvećenog poginulima u Borovu Selu, na podvožnjaku u Zvonimirovoj ulici, jer tim su putem otišli na svoju posljednju zadaću, a tim su putem odlazili Vinkovčani i drugi branitelji koji su išli pomoći vukovarskim braniteljima. Misa zadušnica služena je u vinkovačkoj crkvi sv. Euzebija i Poliona.
