Pisak jedina ulica koja ima svoju školu, crkvu, jezero...
Grad Đakovo podržao inicijativu da Pisak s 300-tinjak stanovnika bude naselje
ĐAKOVO
Formalno je ulica na kraju Đakova, a praktično naselje koje živi svoju svakodnevicu podalje od gradske užurbanosti, prometa, uronjeno u svoju pitoresknu prirodu, čijoj su idiličnosti i jučer ujutro pridonijele srne na obližnjim poljima pod snijegom. To je "selo na kraju grada" naslonjeno i na šumu Zokovicu te jezero Jošavu te živi svoj "slow motion". Ovih dana Grad Đakovo postavio je na njegovim ulazima plavu ploču s natpisom Ulica Pisak, riješivši na taj način trenutačne statusne dvojbe Piščana, no spreman je i adekvatno reagirati na iniciajtivu da Pisak postane zasebno, prigradsko naselje.
“Imam povlasticu..."
Moglo se to čuti ovih dana na zboru građana gradskog Mjesnog odbora Kolodvor, čiji je dio i Pisak, a čiji su stanovnici iznijeli specifičnosti Piska i kakvi problemi iz njegova statusa proizlaze u svakodnevici. Ali i kurioziteti. Jer to je jedina ulica koja ima svoju školu, crkvu, jezero, šumu... Da, sve su to sadržaji koje Ulica Pisak ima - školicu od prvog do četvrtog razreda, područni objekt OŠ Vladimira Nazora.
- Imam povlasticu od Boga tu raditi. Tu sam provela cijeli radni vijek, 33 godine, i uskoro ću u mirovinu - dočarava iz svoje perspektive Pisak učiteljica Silvija Portner. U školici je šestero učenika triju razreda, trorazredna kombinacija nastave.
- Predajem djeci čiji su roditelji bili moji učenici. Škola je opremljena za 21. stoljeće, imamo i mali školski muzej s ćupovima još iz 15. stoljeća, djeca su od kuće donijela staru drvenariju, lončariju... Pravimo sokiće, svašta radimo... Ovo je prava mala škola za život, u kojoj se i meni svašta lijepoga dogodilo i u kojoj sam i profesionalno napredovala - kaže Portner, koja je stekla titulu trajnog savjetnika, srušivši tabue da male seoske škole nisu plodno tlo za napredovanje. Nagodinu ta školica neće imati prvašića, no 2027. imat će ih petero. Osmero učenika od petog do osmog razreda putuje školskim autobusom na nastavu u matičnu Nazorovu školu, a srednjoškolci drugim, pa kada nema nastave, nema ni autobusne linije do Piska.
Sa svojom crkvom sv. Ivana Krstitelja filijala je đakovačke Župe Dobrog Pastira, tu je svake nedjelje sveta misa, god se slavi 24. lipnja. U blizini je jezero Jošava, a uza nj, kao i dobrim dijelom Piska, šuma Zokovica. Kroz Pisak vijuga glavna asfaltna cesta, a s nje se silazi na desetak odvojaka, s asfaltom ili bez njega. Stare, nove kuće, uređene okućnice, kapelice... Pisak, Cerik, Pekarovac - sve je to Ulica Pisak. Piščanin Mato Arlović Brajo kaže kako Pisak ima stotinjak kuća i 300-tinjak stanovnika, koliko ih nemaju ni neka sela u Đakovštini.
Inicijativa za naselje
- Formalno je Pisak ulica u Đakovu, a još nemamo kanalizaciju i plin. Vodovodna je mreža prošla, telefon, odvozi se smeće... - kaže Arlović. Nema, nastavlja, dućana, mjesnog doma, autobusa. U samom Pisku nema kafića, takav je sadržaj nedaleko, uz jezero, no zato se polako budi privatna inicijativa, pa se u domaćinstvu pokraj odvojka za jezero prostor iznajmljuje za proslave i sl., a u Pisku je otvoreno i terapijsko jahanje. Matini su, kaže, u Pisak došli 1960-ih i tu svili dom.
Ipak, neko je vrijeme na ulazu u Pisak bila žuta "tabla", nagovještavajući da je to zasebno naselje.
- Žuta tabla ondje je stajala pogreškom, jer Pisak nije naselje nego ulica. Ovih smo dana ondje postavili plavu ploču s nazivom ulice, no uz nju i table na odvojcima gdje su ispisani kućni brojevi - rješava nejasnoće oko "tabli" gradonačelnik Marin Mandarić, koji je na zboru građana MO Kolodvor pomno saslušao istupe Piščana.
- Da, na zboru građana bilo je govora o tome kako bi bilo najbolje da se osnuje naselje Pisak, što sam podržao, jer tko bolje zna potrebe svog mjesta nego sami mještani? Dao sam im poticaj da se samoorganiziraju, što ćemo svakako podržati. Imat će svoj mjesni odbor, koji će voditi brigu o interesima naselja - najavljuje Mandarić.
Dobre vijesti za sadašnje, ali i buduće stanovnike Piska. Jer, kaže učiteljica Portner:
- Naseljava se Pisak, ljudi ostaju. Neki su, istina, i otišli, no i vraćaju se. Kažu, ne žele djecu školovati u Njemačkoj, nego u svojoj zemlji. Pisak je perspektivan.
A i svatovi se održavaju, kaže Arlović Brajo. n