
Kobasicama od soje potrebna su tri-četiri dima
U Baranji ne proizvode samo pikantne suhomesnate delicije: Adam Benić usavršio proizvodnju kobasica čiji je glavni sastojak - soja
LUČ
Baranja je nadaleko poznata po autohtonim delicijama, a osim ribljeg paprikaša i ostalih ljućih jela svojevrstan su sinonim za kraj između Dunava, Drave i Mađarske zasigurno takozvani kolinjski proizvodi - kulen, kulenova seka i kobasica.
Gotovo da nema domaćinstva koje na tavanu, u pušnici ili u hladnjaku nema nešto od spomenutih delicija. No nađe se i pokoje koje proizvodi kobasice od - soje. Soja je, doduše, samo jedan od sastojaka ovog proizvoda u kojem su ''ukomponirani'' začini i nekoliko vrsta povrća. Proizvodi ih Adam Benić iz Luča, u čijoj se pušnici u dvorištu obiteljskog doma u ovom selu na sjeverozapadu Baranje kobasice od soje suše već sigurno dva desetljeća. Svake godine nova tura.
- Moj je pastorak zbog određenih zdravstvenih problema još odmalena vegetarijanac, pa sam se stoga odlučio na sojine kobasice. Postupak je to koji, bez dimljenja, traje i po tri dana. Sirovinu nabavlja on, a na meni je njihova izrada. Recept sam osobno osmislio i usavršio, pa u osam kilograma soje, koju je prethodno potrebno prokuhati pet-šest sati na laganoj vatri, a potom ohladiti i samljeti, ide dva posto soli i papra. Isto tako, dodajem poriluk, mrkvu odnosno celer. Češnjak sameljem i procijedim ga kroz dvostruku gazu. U smjesu ide i desetak posto maslaca ili margarina, no maslac je, iako skuplji, mnogo bolji. U početku sam ga rezao nožem, a tek poslije sam poslušao savjet supruge kako bi najbolje bilo da ga prvo malo otopim na vatri, a tek potom umiješam. Nakon miješanja, koje obavljam ručno, smjesa mora odstajati sat-dva kako bi se sve sjedinilo - objašnjava Benić, dodajući kako od spomenute količine soje, uz umiješano povrće, dobije nešto više od 20 kilograma smjese. Najteže je punjenje tankih umjetnih crijeva. Jedan kraj crijeva veže prije, a drugi nakon punjenja. Dimenzije je odredio tako što je mjerio ladicu u pastorkovu zamrzivaču.
- Kada je sve gotovo, slijedi dimljenje. Obično napravim tri-četiri dima. Posljednji je korak vješanje na tavan, na blagi propuh. Kada postignu željenu suhoću, vakuumiramo ih i smještamo u zamrzivač - opisuje proizvodni proces. Dio kobasica pokloni prijateljima i rodbini, a većina ih ističe kako one uopće nisu loše. Podijelio je, kaže, nekoliko recepata, no nema informacije je li netko pošao njegovim stopama i izradio sojine kobasice. Pastorkovi kolege, dodaje, čak su mu nudili novac da i za njih proizvede pokoji ''kontingent'', ali 73 godine na leđima čine svoje, pa im je samo zahvalio na povjerenju. Životna je dob i jedan od razloga zbog kojih ne razmišlja o otvaranju svog OPG-a. Stoga njegove sojine kobasice kuša samo uži krug ljudi, kao i brojne vrste povrća iz lučkog vrta. Donedavno se intenzivnije bavio i uzgojem bukovača, ali je specijalizirani prostor, premda spreman za uzgoj, sada prazan. Sojine kobasice ne znače da se u Benićevu domu ne jede meso.
- Normalno je da pravimo i kobasice od svinjskog mesa, kao i ostale proizvode. Jede ih, uostalom, i pastorkova supruga - podvlači Benić. Zanimljivo je da Benićeve sojine kobasice završavaju i u grahu. Soja je svojevrsna zamjena za meso, a ostali sastojci (mrkva, celer, češnjak…) i tako su dio recepta za kuhanje graha.
Inače, nutricionisti tvrde kako se proteini soje smatraju jednako vrijednima kao i proteini mesa. Naime, šalica soje ima 774 kalorije, a osigurava 108 % dnevnih potreba proteina i 5,4 g zasićenih masti. U 100 g soje ima 416 kcal/1739 kJ, od toga 36,5 % proteina, 19,9 % masti i 30,2 % ugljikohidrata.