KARANAC

Da mu je netko prije 30-ak godina rekao kako će postati vlasnik restorana i smještajnih kapaciteta - samo bi se nasmijao.

No prije nešto više od dva desetljeća otvorio je krčmu kojoj je, na nagovor sestre, dao ime Baranjska kuća. Vladimir Škrobo-Bajo, naime, tada je u Karancu, za 17.000 DEM, kupio kuću izgrađenu 1903. godine (dvije godine stariju od trenutka kada je u tom mjestu, službeno, izrađen prvi baranjski kulen), čiji je prvi vlasnik bio karanački kalvinski svećenik. Ni tada nije mogao znati kako je to bio jedan od prvih koraka k razvoju baranjskog turizma, nazamislivog bez Karanca. I Baranjske kuće, koja je, uz nekoliko drugih restorana, postala sinonim za ovdašnju turističku ponudu.

Vladimir Škrobo - Bajo i sin Stanko prije 15-ak godina

Ivica Getto

- Bio je to na početku ugostiteljski objekt u kojemu sam planirao nuditi jela po ranijim narudžbama. Turista tada u Karancu nije bilo. No, s vremenom je gostiju bilo sve više i stoga što smo nudili jela koja nisu bila na menijima baranjskih restorana. Organizirali smo maskenbale, karanačku Vinoramu, razna zabavna natjecanja, među kojima i Beton štiklu. Potražnja je bila sve veća, pa smo se širili. Izgradio sam krušnu peć, topili smo čvarke, pripremali puževe i žablje krake, šarana na rašljama, grah gulaš u zemljanom loncu i štošta drugo. Pristizalo je sve više gostiju, pa smo bili prisiljeni proširiti kuhinju i kapacitete - prisjeća se Škrobo, koji je u poduzetničke vode krenuo još 1994. godine, kada je otvorio obrt (trgovina na malo). Nakon povratka u Kneževim Vinogradima imao je i trgovinu. Sada u Baranjskoj kući (i smještajnim kapacitetima) radi 15 osoba. On je i nadalje vlasnik, ali je posao u restoranu prepustio sinu Stanku, koji u cijelu priču unosi moderniji duh, ali zadržava i tradicionalno. Tako je bilo i na obilježavanju godišnjice na koju je pozvao prijatelje i poslovne partnere koji su ga pratili više od dva desetljeća…