BATINA - Međunarodna fišijada, nastup KUD-ova i tamburaša na Zelenom otoku bili su uvod u proslavu Dana Batine, koji se obilježava 16. svibnja, na Dan sv. Ivana Nepomuka, kada se Dunavom puštaju lampioni i svijeće u spomen na Batinarce koji su život izgubili u toj silnoj rijeci.

Taj stoljetni običaj obnovljen je 2000. godine, nakon što je naglo prekinut nakon Drugog svjetskog rata. Stariji stanovnici prepričavaju legendu koja kaže kako je prije nekoliko stotina godina na Dunavu vladalo veliko nevrijeme, koje je iznenadilo tamošnje ribare.

- Priča se o stotinjak ribara koji su izgubili život u nabujaloj rijeci. Stoga su mještani iz strahopoštovanja prema Dunavu za svog zaštitnika izabrali upravo sv. Ivana Nepomuka, svećenika koji je bačen u Vltavu - kažu Batinarci. Ističu kako su još prije sedam stoljeća njihovi prethodnici prepoznali sve blagodati koje pruža lokacija sadašnje Batine. Od tada do danas Batina je bila sastavni dio mnogih država, carstava i kraljevina, a njezina je povijest uvijek bila vezana za Dunav i obližnju Bansku kosu. Na Dunavu se ribarilo, a na brdu uzgajala vinova loza i čuvala granica.

Batina, koja se zvala i Batina Skela, Kiskőszeg, odnosno Donau-Daru-Winkel, naselje je i pristanište na Dunavu. Razvilo se u lokalni centar sjeveroistočnog dijela Baranje, u dijelu Banske kose gdje ona izbija na Dunav, a prvi pisani trag datira iz 1316. godine. Tada je, naime, zabilježena kao Kurszug. Arheolozi su, pak, dokazali kako su još stari Rimljani tamo podignuli graničnu utvrdu Ad militare, i to na području s kojega se, kao s rijetko kojega između Budimpešte i Crnog mora, mogao kontrolirati Dunav. Iz novije povijesti poznata je po Batinskoj bitki, jednoj od najvećih završnih operacija Drugoga svjetskog rata.

Batina danas živi neki novi život. Kao i cijelu Baranju, napustilo ju je mnogo mještana. Prema posljednjem popisu stanovništva, u njoj je samo 600-tinjak stanovnika, najviše treće životne dobi.

- Dovoljno je reći da je u Batini prije Domovinskog rata živjelo i više od 1500 stanovnika - kaže Šandor Šipoš, zamjenik općinskog načelnika, dodajući kako je to mjesto bilo pravi gradić. Imali su, prisjeća se, sedam ugostiteljskih objekata, robnu kuću, tržnicu, dvije ribarnice i razvijenu infrastrukturu. Uza sve to, gotovo svi radno sposobni mještani bili su zaposleni, a u Batinu su raditi dolazili i stanovnici susjednih mjesta. Najviše u ljevaonicu obojenog metala, u kojoj je bilo i po 300-tinjak zaposlenih. Postojala je i jaka turistička zajednica, a u Batini je bila i šumska uprava.

U posljednje vrijeme u Batinu se ipak nešto ulaže. Uređeno je središte mjesta, batinski spust, izgrađeno pristanište i marina za čamce, koja će ovih dana dobiti uporabnu dozvolu. No, naselje ima mnogo više potencijala.