U Bilju žele sačuvati atelijer Vasilija Pejovića i pretvoriti ga u memorijalnu galeriju
Osim memorijalne galerije, bio bi i mjesto susreta, izlaganja i stvaranja
U dvorištu obiteljske kuće u Bilju, nedaleko od dvorca Eugena Savojskog, nalazi se prostor koji čuva dio umjetničke povijesti Baranje. Riječ je o atelijeru akademskog slikara i kipara Vasilija Pejovića (1927. – 2003.), koji je umjetnik sam izgradio i u kojem je stvarao nakon povratka iz izbjeglištva tijekom Domovinskog rata. Upravo bi taj prostor, zahvaljujući inicijativi njegove kćeri Tihomile Jovanović, u budućnosti mogao dobiti novu namjenu – postati manja memorijalna galerija, ali i mjesto susreta, izlaganja i stvaranja.
Sačuvati opus
Ideja je sačuvati atelijer u što izvornijem obliku, predstaviti Pejovićev umjetnički opus i dokumentaciju o njegovu radu te prostor otvoriti kulturnim sadržajima namijenjenim umjetnicima, djeci, stanovnicima Bilja i posjetiteljima Baranje. Tako bi nekadašnji umjetnikov radni prostor nastavio živjeti, ali u novoj ulozi, kao mjesto na kojem se susreću umjetnička baština i suvremeno kulturno stvaralaštvo.
– Moja je želja da se očev umjetnički opus sačuva, istraži i učini dostupnijim javnosti. Iza njega je ostao velik broj radova, ali i dokumentacija o njegovu umjetničkom, pedagoškom i kulturnom djelovanju u Baranji. Smatram da taj opus zaslužuje sustavnije predstavljanje i mjesto koje će ga povezati s kulturnim životom Bilja i cijele Baranje – ističe Pejovićeva kći Tihomila Jovanović, koja nas je provela prostorom očeva atelijera i pokazala nam njegove radove.
Kaže kako joj je posebno važno očuvati upravo atelijer, prostor koji je njezin otac sam izgradio i u kojem je nastajao dio njegova stvaralaštva. Zamišlja ga kao manju memorijalnu galeriju u kojoj bi bili predstavljeni njegovi radovi, skulpture, fotografije i dokumentacija, ali ne isključivo kao izložbeni prostor posvećen prošlosti.
– Voljela bih da se očuva u što izvornijem obliku i postane manja memorijalna galerija. No, zamišljam ga i kao živ kulturni prostor, u kojem bi se održavale povremene izložbe, likovne radionice i susreti s drugim umjetnicima – objašnjava.
Dio kulturne baštine
Akademski slikar i kipar svojim je radom ostavio trag u Bilju, Dardi i širem baranjskom prostoru. Njegov opus obuhvaća slike, crteže, reljefe, biste, spomen-ploče i javne skulpture, a tematski se kreće od baranjskih krajolika i sakralnih kompozicija do portreta i nadrealističkih crteža.
Među poznatijim djelima ističu se “Golgota”, “Četiri jahača Apokalipse” i “Kristovo raspeće”. Njegovo stvaralaštvo obuhvaća i skulpture koje su nekoć bile dio javnog prostora Baranje. Skulptura “Šaš” nalazila se na kružnom toku u Dardi, a poslije je premještena u jedan od darđanskih parkova. Izradio je i monumentalnu brončanu kompoziciju “Radnik i radnica”, posvećenu svim djelatnicima tvrtke Progres iz Belog Manastira, koja je kasnije uklonjena, a njezina današnja lokacija zasad nije poznata.
Važno razdoblje njegova života i stvaralaštva bilo je i vrijeme izbjeglištva tijekom Domovinskog rata, kada je živio u mađarskom mjestu Adorjás. Ni u tim okolnostima nije prestao stvarati, a izlagao je i u obližnjem Vajszlóu. Nakon povratka u Bilje nastavio je raditi u svojem atelijeru, gdje je sačuvan i dio njegovih izvornih skulptura. Među njima je i gipsana skulptura majke iz kompozicije “Majka i dijete”, čija je brončana verzija postavljena na bazenima u Kneževim Vinogradima. Dio izvornoga rada, odnosno skulptura djeteta, premješten je na tavan kako bi se zaštitio od prokišnjavanja krova.
Pedagoški rad
Pejovićev doprinos nije bio ograničen samo na umjetničko stvaralaštvo. Velik dio njegova života obilježio je pedagoški rad, osobito u Osnovnoj školi “Sara Bertić” u Dardi, gdje je kao profesor likovne kulture poticao kreativnost učenika i njihovo uključivanje u kulturne aktivnosti. Izrađivao je školske novine “Praskozorje”, u kojima su objavljivani učenički likovni radovi, a vodio je i dramsku sekciju koja je ostvarivala zapažene rezultate na natjecanjima.
Za svoj pedagoški rad 1980. godine dobio je Nagradu “Ivan Filipović”, koja mu je uručena u Hrvatskom saboru. Bio je i jedan od pokretača kulturnih inicijativa u Baranji, među kojima se posebno ističe Baranjska umjetnička kolonija, a organizirao je i likovne aktivnosti za djecu.
– Ne bih željela da se očev rad promatra samo kroz obiteljsku uspomenu. On je stvarao i djelovao u ovoj sredini, radio s učenicima, sudjelovao u kulturnom životu Baranje i ostavio djela koja su bila dio njezina javnog prostora. Voljela bih da se to nasljeđe prepozna kao dio kulturne baštine ovoga kraja i sačuva za buduće generacije – poručuje njegova kći.