Gdje smo skijali i zimovali: Najpopularnije skijalište u Slavoniji - Nevoljaš kod Velike
Na stazi dugačkoj oko 1000 metara snijeg se zadržavao 60 do 70 dana godišnje
Osamdesetih godina nije bilo straha da se neće moći na skijanje jer nema dovoljno snijega, ali zato je problem bio pronaći novac za otići na skijanje, bar ako je suditi prema onome što su Osječani kazali u anketama Glasa Slavonije.
Preskupo, ali ide se
Većina se žalila da si skijanje ni u snu ne može priuštiti, da bi tri mjeseca morali gladovati kako bi otišli na skijanje te da će zimske radosti doživjeti samo na skliskim osječkim ulicama.
Problem nije bio samo put i smještaj, već i skijaška oprema, koja je također mnogima bila preskupa. Ipak, i tome se doskočilo pa su se u Osijeku početkom zime organizirali sajmovi rabljene skijaške opreme. Samo 1987. godine u bifeu Super organizirana su čak tri takva sajma.
I unatoč kukanju, rabljenoj ili novoj skijaškoj opremi, na skijanja se itekako odlazilo.
Prema podacima koje su u turističkim uredima dobili Glasovi novinari, usprkos stalnim poskupljenjima, za skijanja je interes Osječana bio velik.
Primjerice, 1987. godine najtraženiji aranžmani bili su u hotelima Bjelašnice, Jahorine i Kopaonika, a nije bio ni mali broj onih koji su se odlučili na skijanje u poznatim austrijskim skijaškim centrima.
I oni nešto tanjeg novčanika mogli su si priuštiti zimovanje, i to zahvaljujući pomoći radnih organizacija i sindikata koji su radnicima plaćali dio skijanja, a ostatak su mogli platiti na rate.
Povlastice
I djeca su imala povlaštene cijene, posebice ona iz socijalno ugroženih obitelji, a skijanja su za njih organizirali uglavnom Crveni križ i Društvo Naša djeca. Godine 1985., zahvaljujući tim organizacijama, u Orahovici i Kropi zimovalo je tristotinjak djece i 80 izviđača.
Nakon Olimpijade u Sarajevu 1984. planine Jahorina i Bjelašnica postale su najpopularnije destinacije, no Osječani su se najčešće odlučivali za odlazak na skijašku stazu nekoliko kilometara udaljenu od Velike. Upravo tu stazu 1985. godine posjetila je i turistička izvidnica, koju su zajednički organizirali Glas Slavonije i Generalturist. Nahvalili su Glasovi novinari koji su sudjelovali u izvidnici tu stazu ističući kako je riječ o najbolje uređenoj i najdužoj stazi u Slavoniji. Staza je duga oko 1000 i široka stotinjak metara, ima skijašku vučnicu dugu 700 metara te može zadovoljiti i zahtjevne skijaše. Prednost je bila što se na njoj snijeg zadržavao 60 do 70 dana godišnje, a u blizini je imala i dovoljno kvalitetnih smještajnih kapaciteta. Jedina mana, kako su zapisali glasovci, bila je to što je do nje vodila uska cesta te se na to skijalište nije moglo stići autobusima, već samo osobnim automobilima. Unatoč tome, to je skijalište bilo najpopularnije u Slavoniji - pohodili su ga brojni Slavonci i Baranjci.
Nikada nisam bili u Velikoj ni na Jankovcu, moje prvo skijanje bilo je negdje u Sloveniji (nikada roditeljima nisam oprostila što nisu zapamtili o kojem se mjestu radilo). Bilo je snjegovito i bajkovito, skijati sam naučila, ali ta vještina zauvijek je ostala zarobljena u dubokom snijegu 80-ih.
