Čepinski kupus više nije samo kralj zimnice: Zaštićen je u EU, a Čepin mu priprema veliki povratak
Europska završnica okidač je za novu renesansu slavonskih polja
Čepinski je kupus još od doba Turaka, kada se njime kao valutom trgovalo, pa sve do danas, kada je taj kralj zimnice zaštićen europskom markicom izvornosti, bio posebno cijenjen.
Danas više ništa u vezi s tom biljkom ne podsjeća na nekakvu "kupusaru", sve je administrativno posloženo, i to upravo u vrijeme kada se nadaleko poznata sorta kupusa skida s polja u Čepinu.
Sada slijedi novi put koji je, kako je najavio čepinski načelnik Dražen Tonkovac, popločen ozbiljnim projektima poput pogona za preradu i poticanjem proizvodnje. Riječ je, kazat će Tonkovac, o povećanju prerađivačkih kapaciteta i postrojenja, odnosno o planovima i poticajima za modernizaciju lokalnih pogona za kiseljenje i preradu kupusa u gospodarskoj zoni kako bi se spriječilo izumiranje domaće proizvodnje i omogućio plasman gotovog proizvoda, vakuumiranog kiselog kupusa, na šire tržište.
Čepinski kupus u fokusu je mještana jer Čepinci, ili barem ekipa okupljena oko ovog projekta, kupus vide isto kao i rimski car Dioklecijan. On je, gledajući kupus koji je uzgojio nakon što se dobrovoljno odrekao carske vlasti i povukao u svoju splitsku palaču i vrt, odlučno odbio preklinjanja da se vrati na prijestolje u Rim i ponovno preuzme kontrolu nad Carstvom kako bi uveo red. Dioklecijan je s popločene terase odgovorio legendarnom rečenicom: "Da vidite kupus koji sam vlastitim rukama uzgojio, nikada vam ne bi palo na pamet da od mene tražite da se vratim na vlast." Usput rečeno, poznato je da je Senat rimske careve poshumo proglašavao božanstvima.
Kako je ovaj tekst posvećen kupusu, uz to bi se mogla vezati i ona uzečica koja kaže da "ono što je dopušteno bogovima (Jupiteru), nije i volovima" - i koja ispada točna. Jer i volovi vole kupus - svi smo čuli, podsjetit ću, frazu "namlatiti nekoga kao vola u kupusu". E pa kaznu, i to pozamašnu novčanu, danas bi mogli dobiti svi oni koji se žele okoristiti oglašavanjem prodaje lažnog čepinskog kupusa - nedavno službeno dobivena europska markica izvornosti podrazumijeva to neovlaštenim i zakonski kažnjivim.
“Geodeti" u poljima
Proizvođač Dražen Bilandžija, čiji smo vrt posjetili, pojašnjava računicu: kako se, recimo, na četvrt hektara dobije 9000 glavica kupusa ili 12 tona.
- Ja to radim onako za sebe, a malo i za prodaju. Dobro dođe takav prihod od prodaje ispred vlastite kuće - kaže nam.
Ilija Šteko, koji se iz vlastog iskustva podosta razumije u kupus, najavljuje da neće Čepin biti poznat samo po kupusu, nego i po kupusijadi i po sarmijadi. O svemu će se detaljnije znati uskoro. Bit će sve u etnotonu, onako kako je to bilo na davnašnjim seoskim sijelima kada se u Čepinu družilo naveliko kuhajući sarme...
Sada se kupus sadi u okućnicama, na malim površinama, a nekada su pod njim bila nepregledna polja od Klavančina do Ratskog kraja - dviju udaljenih točaka čepinskog atara koje su uokvirivale te površine. Želi se ponovno iskoristiti tako golemo prostranstvo za uzgoj i zato se potiču sijanje, sadnja i udruživanje preko Udruge "Čepinac".
- Masovni, ozbiljni uzgoj čepinskog kupusa doživio je golem procvat u vrijeme Austro-Ugarske Monarhije. Znaš, tu su ti sva polja bila pod kupusom. Sjećam se dječačke dobi, sa školskim ravnalom u rukama preko prašnjavih prtenjaka išli smo ovamo; neki bi pomislili da smo se zanimali za geodeziju, da premjerimo koliko je njiva pod kupusom, a nama je na pameti bilo samo da glavicu raščetvorimo, podijelimo među nama klipanima i najedemo se kupusa - sjeća se Ilija Šteko.
Dok idemo prema drugom uzgajivaču, Vladimiru Tolju, slušajući sve njegove uspomene, ne dvojim da će njegove kupusijade i sarmijade biti prava poslastica - gurmanska i turistička. Satima mi je plijenio pozornost, "mesa" - ne za sarmu, već za novinarski tekst - ima za bar još jednu priču koja će se izroditi iz ove čepinske reportaže. No, zadržavam se na današnjici, kada svi misle da je na čepinskom kupusu brza i laka zarada.
Tolj savjetuje: "Kupuj najbolje, znaš da to valja." Pa nabraja: posebno gnojivo, posebna zaštitna sredstva, rasada, sjeme, prskalice, pumpe, crijeva, raspršivači, pladnjevi za pikiranje rasade, drva za grijanje, plastenici, bunari, zemlja, mehanizacija... U to se ne računa vlasiti rad i radnici, deset eura po satu.
- Posadili smo kupus kad je Hrvatska igrala svoju prvu utakmicu na Svjetskom nogometnom prvenstvu, tu noć smo sadili, a posjekli tek ovih dana - kaže Vladimir.
Eh, koliko je to svakodnevnog posla oko kupusa, od kopanja do zalijevanja... Neki su i zaboravili da su se dok je bilo prvenstvo "zalijevali" uglavnom pivom ispred TV ekrana, dok je Vladimir zalijevao biljke. Kupus je u međuvremenu i EU zaštitio. Nije ga lako uzgojiti. Ako posjeduješ sve ostalo što ti treba (od zemlje do navodnjavanja), imaš ulog od 2000 eura. Misli se tu na sjeme, na deset tisuća sadnica, gnojivo, zaštitu, herbicide...
Kupci se predbilježe
- Sav kupus otišao je privatnim kupcima, neki su mi se još prošle godine predbilježili za kupus za kiseljenje, iz Našica i drugih mjesta u Slavoniji. Taj dio ostavio sam rezerviran za njih, imam stalne mušterije, kao i na osječkoj pijaci - kaže Vladimir.
Sve je prodao, euro po kilogramu. Da je prihvatio ponudu trgovačkih centara po cijeni od dvadeset centi po kilogramu, ne bi mu ništa ostalo. Bilo bi mu samo - sjedi i plači. Ucjenjuju ih veliki trgovci, kaže. Lani je cijena bila upola manja.
Vladimir je, vidi se, vrlo vrijedan, povrtlarstvo u golemim plastenicima njegova je ozbiljna priča. Kaže: "Nekada je bila samo motika, pa udri". Tako su nam djedovi i bake radili, znali su kako i čime proizvesti, mučili su se. Danas tako ne ide, tehnologija se promijenila, sve košta. Tolj je inače osoba koja će, najvjerojatnije, preuzeti na sebe dio priče s Udrugom "Čepinac", angažirat će se s drugima kako bi cijela priča dobila novi kontekst. Jer priča o čepinskom kupusu ne ispisuje svoje posljednje poglavlje dobivanjem europske zaštite - ono što je izgledalo kao kraj, postaje tek novi, silovit početak. Dobivanje markice izvornosti nije točka na 'i', nego odskočna daska za povijesni uspon proizvodnje, a ne da se samo nekoliko starih čepinskih obitelji bave time.
- Bez ijedne kapi vode s neba radili smo u vrijeme cijele vegetacije. Da nije bunara... Ako i padne kiša, jedva pokupi prašinu. Ima tu svašta oko proizvodnje, i gnojiva, i ovoga, i onoga... Komplicirano je bilo ove godine, velike temperature su bile, biljka ne usvaja hranjiva, dolazi do truleži kupusa... U takvim uvjetima su ti veće šanse da propadne nego da sve bude normalno. Svaka biljka mora dobiti svoje - fosfora, kalcija, magnezija, bora i tako dalje. Što god si promašio, pokazat će na prinosu. Bit će manja glavica, šuplja iznutra, lakša će bit, sve to ima svoje - pojednostavljuje riječima Vladmir proizvodnju da svi razumiju i domaćinski nas dvori u kući nakon povratka s polja. Pravi radnik, ali i pravi gazda.
Europska završnica sa zaštitom čepinskog kupusa očito nije samo kraj dugog puta, već okidač za novu renesansu slavonskih polja.
