Kada netko svoj rodni grad u kojem lijepo živi i ništa mu ne nedostaje odluči zamijeniti drugim i umnogome drukčijim, a to ne čini zbog novca i/ili karijere, posrijedi ne može biti ništa drugo nego nekakva snažna emocija.

Taj nam se zaključak nameće dok se približavamo domu Dine i Eleonore Doboš i njihovih triju djevojčica - Eme, Ane i Ade. Ta je skadna obitelj mali grad smješten uz rijeku Neretvu, u blizini Baćinskih jezera, u kojem su se rodili, odrasli i stvorili brojne uspomene, početkom kolovoza zamijenila gradom na drugom kraju države, a u tom paketu došao je i za njih sasvim drukčiji prirodni, društveni i kulturni ambijent.

Ljubav na prvi pogled

- U Osijek smo se zaljubili prilikom jednog posjeta prije tri godine. Jednostavno smo se odmah osjetili kao kod kuće. Osim što nas je grad osvojio svojim izgledom i atmosferom, znali smo da će našim kćerima pružiti više mogućnosti za školovanje, osobni razvoj i ostvarivanje njihovih snova - i prije nego što smo postavili pitanje svih pitanja "zašto?" odgovara nam domaćica Eleonora, potvrđujući da smo bili na dobrom tragu razmišljajući o mogućim motivima preseljenja.

- U Pločama smo živjeli lijepo, imali svoj mir, sigurnost i financijsku stabilnost te nam ništa nije nedostajalo. Ondje smo odrasli, osnovali obitelj i bili okruženi ljudima i krajem koji volimo. Ipak, s vremenom smo počeli razmišljati o tome što još možemo pružiti svojim kćerima, ponajprije kada je riječ o obrazovanju i mogućnostima koje će im se otvarati u budućnosti. Željeli smo im omogućiti da jednoga dana imaju što više izbora a da pritom ne moraju nužno odlaziti daleko od obitelji kako bi ostvarile svoje snove. Naša odluka zato nije bila bijeg od života koji smo imali, nego želja da svojoj obitelji pružimo još jednu lijepu priliku. A onda je u naš život ušao Osijek i nekako se sve posložilo - dodaje dok se njezine djevojčice pripremaju za poziranje našoj fotografkinji Lauri, čemu se osobito veseli najmlađa Ada.

- O Osijeku smo i prije preseljenja mnogo čitali i gledali u medijima, često slušajući kako je riječ o gradu po mjeri čovjeka, sigurnom gradu ugodnom za život. Danas možemo potvrditi da je doista tako, ponajprije zahvaljujući ljudima. Osječani su pravi lege i legice, što smo osjetili već u prvim danima - nadovezuje se suprug Dino.

Često ono što imamo uzimamo zdravo za gotovo, pa je lijepo kada nas svojim zapažanjima "probude" ljudi sa strane (koji to više nisu).

- Kod nas na moru često se može čuti kako je Slavonija prazna, ali mi smo se uvjerili upravo u suprotno. Ne samo da nije prazna nego vrvi ljudima, životom i događanjima. Kad bismo barem stigli posjetiti sve ono što ovaj grad nudi! Od predivnih parkova i šetnica do kvartova koji svaki na svoj način imaju nešto posebno, Osijek nas ne prestaje oduševljavati - oduševljeno će Eleonora, koja kaže kako im se posebno svidio nedavno održani festival HeadOnEast, "manifestacija na kojoj se za svakoga pronađe ponešto, od gastronomske ponude do glazbe".

Na snimci sa Sajma antikviteta

- Oduševljeni smo i Sajmom antikviteta, tim više što smo strastveni skupljači gramofonskih ploča, a posjetili smo i Jesenski sajam - dodaje.

- Logično, ljudi iz Ploča slušaju ploče! - nasmijali smo se zajedno ovom našem komentaru, no još je zanimljivija jedna druga stvar, a odnosi se na spomenuti sajam i neobične slučajnosti.

Naime, u reportaži sa Sajma anitikviteta koji je održan ovoga mjeseca naglasak smo stavili na bogatu ponudu gramofonskih ploča, a kao jedna od ilustracija poslužila nam je scena u kojoj se nama nepoznata ženska osoba pogađa s prodavačem oko albuma Bryana Ferryja Boys and Girls.

Na tu smo scenu u međuvremenu već i zaboravili, no sada u stanu naših domaćina primjećujemo isti taj album.

- Volite Bryana Ferryja?! Odličan je taj album! - komentiramo pomalo zbunjeni, jer nije prošlo više od desetak dana od one sajamske scene, a opet nailazimo na isti album, kao da proživljavamo déjà-vu.

- To je Eleonora kupila na Sajmu antikviteta - odgovara Dino, a nama postaje jasno zašto nam je Eleonora odnekud poznata.

Kažu kako ih je osvojila i ponuda Hrvatskog narodnog kazališta, u kojem su zasad pogledali Labuđe jezero, a brojna druga kulturna događanja tek su pred njima.

- Ponekad nam se čini da bi nam dobro došao još jedan dan u tjednu samo da uspijemo obići sve što nas zanima - oduševljeno će Eleonora.

Za Eleonoru, magistru novinarstva s dugogodišnjim iskustvom rada na radiju, pisanja za portal te rada na Jadran TV-u preseljenje je značilo i novi profesionalni izazov, ali i priliku za nastavak akademskog obrazovanja.

Sredina koja pruža priliku

- Nakon završenog magisterija novinarstva odlučila sam da ću u Osijeku nastaviti svoj obrazovni put na doktorskom studiju. Tako je naš dolazak donio ne samo novu životnu sredinu nego i priliku za osobni i profesionalni razvoj. Ipak, pronalazak posla nije išao jednako jednostavno kao Dinov premještaj. Nakon preseljenja u Osijek, unatoč iskustvu i želji za radom, nisam imala posao. Svoj sam životopis slala na adrese svih medija, nadajući se prilici da nastavim raditi ono što najviše volim – novinarstvo, a posebno radio. I tada se dogodilo nešto što još jednom potvrđuje koliko susret s pravim ljudima može značiti u novom početku. Davor Lončarić, urednik HRT-a, nakon što je čuo našu obiteljsku priču, odlučio mi je pružiti priliku koja je za mene značila puno više od novog posla. Bila je to potvrda da sam došla u sredinu u kojoj netko prepoznaje trud, iskustvo i želju za radom. Radio je moja velika ljubav i mogućnost da se profesionalno ostvarujem upravo ovdje, u gradu koji smo odabrali za naš dom, poseban je razlog za zahvalnost, a i susretljivost kolega imala je veliku ulogu u novom radnom okruženju - ističe naša kolegica.

Kao i svim roditeljima, Dini i Eleonori najveća bojazan prije preseljenja bila je kako će se djeca prilagoditi novoj sredini. Danas će oboje reći kako su se brinuli bez razloga.

- Ema i Ana pohađaju Osnovnu školu Vladimira Becića, najmlađa Ada ide u vrtić Latica, a sve tri pronašle su svoje mjesto i nove prijatelje. Djevojčice su već postale prave legice, biciklima izlaze van i uživaju u svojoj svakodnevici. Ada nas svakog jutra razveseli svojom pjesmicom: "Idem u v-v-vrtić i živim u O-O-Osijeku!" U njenim malim stihovima možda se najbolje vidi koliko je brzo Osijek postao naš dom - kaže Eleonora.

Životne prilike za djecu

- Jedan od naših razloga za preseljenje bio je upravo želja da kćerima omogućimo kvalitetno obrazovanje i što više životnih prilika a da pritom ne moraju odlaziti od kuće i studirati u drugim gradovima daleko od nas. Osijek je studentski grad koji im može pružiti široke mogućnosti, a nama je dragocjena pomisao da će svoje snove moći ostvarivati u sredini u kojoj imaju obiteljsku podršku - nadovezuje se otac Dino te dodaje kako su ga kolege carinici lijepo prihvatili na novom poslu, što im je svima dodatno olakšalo prilagodbu.

- Nijednog trenutka dosad nismo pomislili da smo donijeli pogrešnu odluku. Naprotiv, svakim danom sve više potvrđujemo onu poznatu da sreća prati hrabre - uvjerena je Eleonora.

Ističu kako posebno mjesto u njihovom novom životu ima i odlazak na misu.

- Svake smo nedjelje u osječkoj konkatedrali, gdje uz molitvu pronalazimo mir, ali i osjećaj povezanosti s ljudima i zajednicom. Upravo su takvi trenuci, uz svakodnevne susrete i male znakove dobrodošlice, ono zbog čega novi grad prestaje biti samo mjesto stanovanja i postaje dom - kaže Eleonora te napominje kako će Ploče zauvijek ostati njihov rodni grad, dio njih i mjesto kojem će se rado vraćati, no Osijek je postao mjesto u kojem danas grade budućnost i stvaraju uspomene.

- Ovdje smo pronašli ono čemu smo se nadali, sigurnost, dobre ljude, prilike za razvoj i osjećaj da smo prihvaćeni. A kada nas danas pitaju nedostaje li nam more, odgovorimo da nam ponekad nedostaje, ali da smo u Osijeku pronašli mnogo razloga za sreću. Uostalom, more nije nigdje pobjeglo, a Osijek nam je postao dovoljno blizak da ga zovemo domom - kaže Eleonora.

- Čini nam se da smo napravili dobar izbor, za nas, ali ponajprije za naše tri djevojčice - zaključuje otac Dino.