U povodu Dječjeg tjedna nekoliko učenika Osnovne škole “Tin Ujević” održalo je mali koncert u Klinici za pedijatriju KBC-a Osijek. Na tu ideju došla je Andrea Opačak, nastavnica glazbene kulture u navedenoj školi. Već je duže vrijeme, ističe, planirala organizirati takav koncert kako bi vratili djeci osmijeh na lice i odagnali loše misli dok su u bolnici. Mišljenja je kako je glazba pravi put do dječjih srca.

“Inače volontiram i u Udruzi djece oboljele od dijabetesa tipa 1 i često u razgovoru s djecom i roditeljima dolazim do spoznaje kako je upravo takav jedan koncert nešto što je od iznimne važnosti. Sjećam se kako je meni bilo kao roditelju kada je moje dijete moralo ostati u bolnici. Sjećam se straha, suza i trenutaka koje nijedan roditelj ne želi prolaziti”, prisjeća se Opačak.

Realizaciju koncerta dogovorila je s Anom Senseović, odgajateljicom koja već godinama oslikava zidove bolnice likovima iz crtića, odijeva se u princezu, oslikava dječja lica, igra se s djecom i uči ih te im pruža podršku, toplinu i osjećaj sigurnosti.

Za koncert se pripremalo petero učenika, no Opačak govori da je jedna djevojčica večer prije doživjela prometnu nesreću i nije mogla nastupati. To su učenici doživjeli vrlo emotivno.

“Pokazali su iznimnu podršku i zabrinutost za svoju malu prijateljicu koja nije mogla ići s nama.”

Koncert su pratila sva djeca s Pedijatrije predškolske i školske dobi, a reakcije su, ističe, bile predivne. Osmijesi, pljeskanje i pozorno slušanje. Učenici su djeci donijeli i šarene balone te balone na helij, pa je cijeli odjel bio u ružičastoj i plavoj boji, a puhali su i balončiće od sapunice. Nastavnica glazbene kulture Opačak smatra da je najvažniji zadatak učitelja i roditelja kod djece razvijati empatiju i želju za pomaganjem drugima.

“Prvo trebaju pogledati oko sebe. Ako u razredu ima neki učenik koji je slabiji, prijatelji mu mogu pomoći, mogu učiti zajedno. Trebaju imati razumijevanja za to da neka djeca ne žive u idealnim uvjetima života. Ne mogu si priuštiti skupe patike, ali zapravo novac ne čini sretnog čovjeka. Najveća sreća je dijeliti s drugim ako nešto imaš”, smatra.

“Ono što je nama kao učiteljima jako važno i što se u našoj školi njeguje, to je inkluzija. Želimo kod djece razvijati empatiju i osjećaj prihvaćanja. Tako u razredima imamo djecu s poteškoćama. Djeca prihvaćaju različite teškoće, ne rugaju se jedni drugima. Svjesni su da je zdravlje nešto što nam je poklonjeno i nešto što je toliko krhko i promjenjivo.”

Prošle školske godine u školi su organizirali i akciju prikupljanja igračaka, a svaki je učenik uz igračku djetetu iz bolnice poklonio i pismo. Tradiciju su nastavili i ove godine. Planiraju i dalje provoditi humanitarne akcije te nastaviti suradnju s KBC-om Osijek.