Lukas Antinac
Mladi osječki glazbenik svira tamburu i pjeva jazz, te trči s nastupa na nastup
Glazbu svakodnevno živi, pa mu nije teško uskladiti fakultet, probe i nastupe. Želja mu je zapjevati na kruzeru
Ima 22 godine, studira glazbu, pjeva jazz, svira tamburu, natjecao se u glazbenom showu, pjevao pred Papom, a u istom je danu bez problema odradio dva potpuno različita nastupa. Lukas Antinac glazbu ne doživljava kao hobi ni posao, za njega je ona jednostavno način života. Jazz mu je bio privlačan još kao dječaku, a potpuno ga je osvojio kad je prvi put zapjevao takvu glazbu. Jazz mu, kaže, služi kao prostor za emociju i evergrine. Tambura je, pak, nešto sasvim drugo. Slavonija, Šokadija i ona posebna glazba koja se, kako sam kaže, svira "sa srcem i dušom".
Jazz jednostavno osjeća
Dvadesetdvogodišnji Osječanin već je godinama duboko uronjen u glazbu. Tamburu svira više od 13 godina, a posljednjih šest godina član je Tamburaške škole Batorek. Usto, studira glazbenu umjetnost i kulturu na Akademiji za umjetnost i kulturu, pjeva jazz i nastupa gdje god se za to pruži prilika.
Njegova glazbena priča počela je pomalo slučajno. Kao dječak zapravo je želio svirati bubnjeve. Njegova je majka, još kada je imao dvije godine, primijetila da ritam kod njega nije baš slučajnost, jer dok bi druga djeca samo udarala po stvarima, Lukas je, prema njezinu opažanju, već tada imao "nešto". Problem je bio samo jedan - bubnjeva u glazbenoj školi za njegovu dob nije bilo. I tako se odlučio za tamburu. Ona ga veže i uz djeda i pradjeda. Naime, pradjed mu je bio glazbenik te svirao kontru i bugariju, a djed je bio veliki ljubitelj tamburaške glazbe i prijatelj legendarnog Krunoslava Kiće Slabinca. Upravo iz tog obiteljskog nasljeđa Lukas je, kako kaže, povukao ljubav prema tradiciji. Nakon tambure stigao je jazz.
S 13 godina počeo je ozbiljnije istraživati glazbu Franka Sinatre, koji mu je i danas jedan od najdražih pjevača. Kada je sa 17 godina počeo uzimati satove pjevanja u Music Art Incubatoru profesora Slavena Batoreka, shvatio je da je upravo jazz ono što želi pjevati.
“Kad sam počeo pjevati, vidio sam da definitivno moram pjevati jazz, da mi je to najdraži žanr", priča Lukas.
Zašto baš jazz, u vremenu u kojem mladi uglavnom biraju neke sasvim druge žanrove? Lukasov je odgovor jednostavan - u jazzu najviše osjeća emociju i umjetnost. Zato ga ni pitanje koje je dobio u natjecanju "Superstar", kako jedan tako mlad čovjek može imati tako "staromodan ukus", nije pokolebalo. Dapače. To je jednostavno njegova glazba.
U Superstar se prijavio jer je htio neko novo iskustvo, htio je stati pred žiri, pjevati i čuti njegovo mišljenje. Za prvi je nastup, naravno, odabrao Sinatru i njegovu pjesmu "Strangers In the Night", a druga je pjesma bila "U san mi dođu tambure". Vrlo neobičan spoj. Na natjecanju je dogurao do top 30, ali ono mu je dalo nešto mnogo vrjednije, nove prijateljice i djevojku, također Osječanku, koja se natjecala u showu. Prije se nisu poznavali, a glazbeno ih je natjecanje spojilo.
Pronosi zvuk tambure
Ako treba pronaći jednu scenu koja najbolje opisuje Lukasov glazbeni tempo, onda je to dan u kojem je imao dva koncerta, jedan za drugim, s različitim sastavima. Prvo je s Big Bandom nastupio ispred Kulturnog centra. Pjevao je "Sway" Michaela Bubléa, a s Erikom i Teom Žagar izveo je i troglasnu verziju "You Can Leave Your Hat On" Joea Cockera.
Sreća je bila što je drugi nastup bio unutar Kulturnog centra, pa Lukas nije morao daleko ići. Ondje je nastupio s Tamburaškom školom Batorek, ponovno spojivši svoje dvije velike ljubavi. Svirao je tamburu i uz nju pjevao, a na programu se našao i njegov Sinatra miks, u kojem je otpjevao tri pjesme.
“Koliko god da sam mislio da će biti naporno i stresno, jer imam dva nastupa u jednom danu, zapravo nije bilo. Bilo mi je opušteno jer pjevam i sviram ono što volim. To sam jednostavno ja", kaže.
Lukas uza sve navedeno već tri godine svira i u Hrvatskom tamburaškom orkestru Slavonska rapsodija. Posebno mu je iskustvo nastup u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog sa sto tamburaša. Kada cijeli orkestar zasvira slavonske melodije, kaže, teško je ostati ravnodušan.
“Kad krene svoje slavonske pjesme svirati nas sto tamburaša, to je da ti se naježi svaka dlaka na tijelu."
Više jazza u Osijeku
Nastupali su i u Ljubljani, a tamburašku glazbu nose i izvan Hrvatske. Nedavno su otputovali u Bruxelles kako bi nastupili u Europskom parlamentu na Danima hrvatske jezične povijesti, kulture i gastronomije. Lukas posebno naglašava da mu je tambura instrument za dušu.
S Akademskim zborom u travnju je bio u Vatikanu, gdje su pjevali pred Papom. Iskustvo opisuje nerealnim. Kad ga pitamo čime se želi baviti u budućnosti, prisjeća se iskustva s kruzera od prošle godine. Naime, devet je dana plovio Mediteranom na kruzeru na kojem radi njegov otac. Od Splita preko Kotora, Grčke, Malte i Sicilije do Tunisa, Palme de Mallorce i Barcelone, Lukas je ondje otkrio potpuno novi svijet glazbe. Na kruzeru je gledao mjuzikle, slušao bendove, a onda se i sam popeo na pozornicu.
Na karaoke showu odabrao je, očekivano, Sinatru. Zapjevao je “I’ve Got You Under My Skin”, a publika je reagirala već na prve tonove. Nakon toga je praktično postao gostujući član jednoga benda na brodu. Do kraja putovanja gotovo je svaki dan pjevao nekoliko pjesama Sinatre, Stevieja Wondera, Frankieja Vallija i drugih izvođača koji mu odgovaraju. Dok je pjevao, imao je pogled na morska prostranstva. Zato njegov sljedeći veliki plan zvuči sasvim logično. Nakon završetka fakulteta želi otići raditi na kruzer. Glazba, putovanja, nastupi i svijet pred njim. Teško mu je zamisliti posao koji bi mu bolje odgovarao.
