Osijek, 8. 9. 2026., Crkva Sv. Mihovila, isusovci, TvrđaSv. Mihovil; Tvrđa; isusovci; pater Ivan Matić
LAURA BUNJEVAC
POSEBNO MJESTO

Isusovci nakon 253 godine opet preuzeli župnu crkvu u Tvrđi

Pater Matić u pastoral župe želi prenijeti i iskustva koja je stekao kao župnik bazilike Srca Isusova u Zagrebu

Nakon 253 godine pastoralnu skrb za župnu zajednicu sv. Mihaela arkanđela u osječkoj Tvrđi nedavno je ponovno preuzela Družba Isusova. Svečano misno slavlje predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, koji je u službu uveo novoga župnika, patera Ivana Matića, a za župnoga vikara predstavljen je p. Luka Ilić.

Povratak isusovaca ima posebno značenje jer je Družba Isusova sudjelovala u osnivanju župe nakon oslobođenja Slavonije od osmanske vlasti, izgradila je baroknu župnu crkvu te vodila župu do ukinuća reda 1773. godine. Duga je i bogata povezanost Družbe Isusove s Osijekom i ovim dijelom Slavonije. Isusovci su, naime, tijekom svoje povijesti u gradu osnovali dvije župe, ovu i župu u Višnjevcu, skrbili se za gornjogradsku i donjogradsku župu dok su još bile filijale Tvrđe, osnovali i podignuli svetište u Aljmašu te se skrbili za više sela oko grada koja su poslije postala samostalne župe. Tijekom povijesti u Osijeku su razvijali bogato duhovno, znanstveno i kulturno djelovanje, a dva su puta osnivali Isusovačku klasičnu gimnaziju – prvi put 1729. godine – prije ukinuća Družbe Isusove, te ponovno 1998. godine.

Tijekom uvođenja đakovačko-osječki nadbiskup podsjetio je i na teško razdoblje nakon ukinuća Družbe Isusove, kada su joj oduzete ustanove, kao i na kasnije progone i rušenje velikoga svetišta Srca Isusova koje su gradili na području današnje osječke tržnice. Nakon povratka u Osijek isusovci su ponovno razvijali svoje djelovanje, osnovali isusovačku rezidenciju s kapelom Srca Isusova, preuzeli pastoralnu skrb u Župi Mučeništva sv. Ivana Krstitelja na Brijestu te službu bolničkoga kapelana i dušobrižnika u socijalnim ustanovama.

Osijek, 8. 9. 2026., Crkva Sv. Mihovila, isusovci, TvrđaSv. Mihovil; Tvrđa; isusovci; pater Ivan Matić
LAURA BUNJEVAC

Ništa ne počinje od nule

Govoreći o poslanju svećenika i redovnika, nadbiskup je naglasio da Crkva raste i preko ljudske slabosti, kao što je Krist gradio na Petru. Novom župniku i vikaru poručio je da njihova ljubav prema Isusu treba biti jedan od temelja župne zajednice. Istaknuo je i da svećenički i redovnički poziv nije poziv na izoliranost, nego na zajedništvo s vjernicima, biskupom i prezbiterijem. Župljane je pozvao da nove pastire prihvate, podupiru molitvom i aktivno sudjeluju u životu župe.

Na kraju homilije nadbiskup Đuro uputio je zahvalu dosadašnjem župniku, mons. Vidakoviću za 35 godina župničke službe u ovoj župi te je naglasio važnost uzajamnosti između pastira i vjernika. Podsjetio je da izgled i život župne zajednice ne ovise samo o župniku nego i o zauzetosti njezinih članova te župljane pozvao da prihvate nove pastire i aktivno sudjeluju u životu zajednice.

Novog župnika župne zajednice sv. Mihaela arkanđela, patera Ivana Matića pitali smo zbog čega je baš sada došlo do povratka, na što nam je odgovorio da se o mogućnosti da Družba Isusova ponovno preuzme Župu sv. Mihaela razmišljalo već dugo.

- Još dok sam u prvom mandatu bio ravnatelj Isusovačke klasične gimnazije u Osijeku, u razgovoru s tadašnjim nadbiskupom Marinom Srakićem spomenuo sam tu mogućnost. Crkva je blizu škole, pa bismo imali liturgijski prostor za potrebe učenika – za početak i završetak školske godine, križni put, zornice i druga slavlja. Budući da je školska zgrada poslijepodne slobodna, njezini prostori mogli bi se koristiti i za pastoralne programe župe. Ta je ideja tada ostala otvorena i godinama je bila prisutna i kod nas i u Ordinarijatu - podsjetio je pater Matić.

Osijek, 8. 9. 2026., Crkva Sv. Mihovila, isusovci, TvrđaSv. Mihovil; Tvrđa; isusovci; pater Ivan Matić
LAURA BUNJEVAC

Sada se, dodaje, poklopilo nekoliko okolnosti.

- Dosadašnji župnik izrazio je želju za odlaskom u mirovinu, a Đakovačko-osječka nadbiskupija suočava se sa sve manjim brojem svećenika, pri čemu se pojedini svećenici već skrbe za više župa. Nadbiskup nas je zato pitao jesmo li još uvijek otvoreni za preuzimanje Župe sv. Mihaela. Odgovorili smo da jesmo, a potom su odluku donijeli nadbiskup i vodstvo naše provincije. Sve je relativno brzo riješeno. Formalna primopredaja bila je 19. kolovoza, a 23. kolovoza uveden sam u službu župnika - objasnio je p. Matić.

Ističe da u Crkvi ništa ne počinje od nule te da nitko ne dolazi kao da prije njega ništa nije postojalo.

- Sve ono što su prijašnji župnici činili dio je povijesti pastorala ove župe i to treba poštovati. Zato sam odmah rekao da ne želimo ništa naprečac ukidati. Pokušat ćemo zadržati broj misa i ono što se dosad dobro radilo, a eventualno uvesti ono za što zajedno osjetimo da je potrebno. Važno je cijeniti sve što je bilo dobro i zahvaliti svima koji su u tome sudjelovali - poručuje naš sugovornik.

Kaže nam da je već održao sastanak sa župnim vijećima i suradnicima upravo kako bi čuo što oni očekuju od njega, što smatraju važnim nastaviti i postoje li ideje za nove sadržaje.

- O ovoj župi još ne mogu znati sve, pa mi je važno slušati ljude koji je dobro poznaju. Pastoral je zajednički rad župnika, suradnika i vjernika. Jedan od sadržaja koji svakako želim ponuditi jesu duhovne vježbe u svakodnevnom životu za odrasle, kao dio naše isusovačke duhovnosti. To sam dosad radio u rezidenciji, a plan je da ih u župi pokrenemo u korizmi. U njih se, naravno, mogu uključiti i mladi stariji od 18 godina. Vjerojatno će se i misa mladih, koja se dosad četvrtkom navečer slavila u isusovačkoj rezidenciji i okupljala uglavnom studente, premjestiti u crkvu sv. Mihaela. U rezidenciji je često bilo pretijesno, a ovdje će mladi imati prikladniji prostor i mogućnost snažnijeg pastorala mladih - najavljuje Matić.

PRENOSI ISKUSTVA IZ ZAGREBA

Pater Matić napominje da u pastoral ove župe želi prenijeti i iskustva koja je stekao kao župnik bazilike Srca Isusova u Zagrebu, gdje je proveo jedanaest godina u vrlo aktivnoj i živoj župi.

- Neke stvari već sam iskušao i na Brijestu. Primjerice, uz Dane kruha volio bih organizirati radionice u kojima bi djeca s roditeljima i bakama pripravljala krušne proizvode, a nakon mise njima počastila vjernike. Također bih volio ponovno pokrenuti dječji pjevački zbor, koji je nekada postojao. Mislim da zajednicu treba graditi od djece preko mladih i roditelja pa dalje prema svim generacijama - kazao je. Prema njegovim riječima, naravno da će u život župe biti uključena i druga subraća isusovci.

- Prema potrebi možemo pozvati naše profesore i stručnjake te organizirati duhovne, teološke ili druge tribine. Volio bih da se ta mogućnost koristi na dobrobit župljana i građana Osijeka - tvrdi Matić.

Čežnja za Bogom

Ističe kako posebnu priliku vidi u činjenici da se na području župe nalazi velik broj važnih ustanova. Tu su Sveučilište i Rektorat, fakulteti, škole, muzeji, Državni arhiv, gradske i kulturne ustanove te brojne druge institucije.

- Ljude koji ondje svakodnevno rade i borave na neki način također smatram dijelom župe. Neki su mi se već javili, a volio bih da župa bude otvorena za suradnju sa svima njima. Jedna od mogućnosti jest i suradnja s Glazbenom školom. Razmišljamo o tome da se potakne uvođenje orgulja kao predmeta jer osjećamo da nedostaje ljudi koji stvarno dobro poznaju i sviraju taj instrument. Obnovljene orgulje u crkvi sv. Mihaela bit će otvorene i za koncerte, a bilo bi lijepo da mladi glazbenici iz neposredne blizine imaju mogućnost na njima učiti i nastupati - smatra pater Matić.

Od Grada pak očekuje potporu u nastavku materijalne obnove.

- Unutrašnjost crkve uglavnom je obnovljena, ali ostaju pojedini zahvati. Jedan od njih je i rješavanje pristupa osobama s invaliditetom. S Konzervatorskim odjelom već se razgovaralo o mogućem rješenju koje bi bilo funkcionalno, a da pritom ne narušava arhitektonski i umjetnički dojam crkve. To još treba razraditi, a nadamo se i potpori Grada - poručuje.

Na upit što za njega osobno znači preuzimanje ove župne zajednice kaže da prije svega znači veliku odgovornost.

- Riječ je o povijesnoj župi s više od 300 godina života. Tu baštinu treba sačuvati, poštovati i nastaviti. Istodobno osjećam radost što mogu dati nešto od svojih sposobnosti i iskustva ovoj župi, odnosno ljudima s kojima radimo - naglasio je.

Na kraju je svojim župljanima i svim građanima Osijeka uputio poruku.

- Vremena, prilike i tehnologije mijenjaju se, ali ono iskonsko u čovjeku ostaje isto – čežnja za Bogom i konačnim ispunjenjem koje čovjek nalazi u Bogu. Na nama je da, koliko možemo i znamo, toj čežnji odgovorimo - zaključio je pater Matić.

Crkva sv. Mihaela druga je po prostornosti u Osijeku

Župnu crkvu sv. Mihaela arkanđela podignuli su u osječkoj Tvrđi isusovci na zapadnom dijelu temelja porušene Kasimpašine džamije. Ispred svoje rezidencije 31. srpnja 1725. svečano su položili kamen temeljac za gradnju crkve. Mise su se počele održavati u crkvi 1734., iako još nije bila završena. Crkva je 1750. posvećena sv. Mihaelu arkanđelu, pobjedniku i branitelju Crkve, a potpuno je završena 1768.

Nalazi se na zapadnom Trgu Jurja Križanića, građevina je u smjeru sjeveroistok-jugozapad. Izgledom se uklopila u sklop barokne Tvrđe. Monumentalno je crkveno izdanje - 42 m dužine, 25 m visine, odnosno 47 m visine tornjeva. Druga je po prostornosti u Osijeku, odmah nakon konkatedrale sv. Petra i Pavla u Gornjem gradu.

Prostrana crkva sagrađena je u baroknom stilu sa širokim pročeljem s dva zvonika. Pročelje karakteriziraju nizovi prozora na nekoliko etaža, što je neuobičajeno za sakralnu arhitekturu kontinentalne Hrvatske toga doba. Na istom se trgu otprije nalazila i isusovačka rezidencija, sagrađena 1719. godine. Nakon ukinuća isusovačkog reda, u tu su se rezidenciju uselili franjevci, a crkva je postala župnom crkvom. U crkvi se čuva kalež koji ima medaljone od emajla s prikazima iz života sv. Franje Ksavera. Na njemu je mjesni žig Beča iz 1764. godine i inicijali majstora IS u stiliziranom dvolistu.