Nizak vodostaj Drave
Iako oko to ne primijeti, Drava je porasla za 20 cm. Za oporavak rijeke treba pričekati obilne, višednevne kiše
Nakon što ju u srijedu dosegnula najniži vodostaj otkad se provode mjerenja (-194 centimetra), Drava u Osijeku u petak je porasla za 20-ak centimatara (-176 cm). No ta je promjena za Dravu zanemariva, a i našim očima nevidljiva, za konkretniji oporavak rijeke i dalje je potrebno pričekati obilne, višednevne kiše, koje se i dalje ne naziru, pa ćemo još neko vrijeme gledati prizore kakve ne pamte ni najstariji Osječani, poput “mini Kopike” kraj pješačkog mosta, kod ulaza u zimsku luku, gdje se zahvaljujući dugotrajnoj suši ukazala prava mala plaža. Ili pak olupina tko zna kada i kako potopljenih brodova kod Podravlja ili ostataka Ganizonskog kupališta, koje se nalazilo ispod bedema Tvrđe, kod Bastiona...
Službena mjerenja vodostaja Drave kod Osijeka provode se od 1827. godine. Svoj je najviši vodostaj kod Osijeka (542 cm) Drava dosegla 25. lipnja 1965., u vrijeme velike poplave, kada je dobar dio grada završio pod vodom, a ta je katastrofa potaknula gradske oce na izgradnju obaloutvrda na obje obale rijeke, koje su sve do danas dobra zaštita od poplava.
Ako usporedimo taj najviši izmjereni vodostaj najnižim, doći ćemo do razlike od čak 7,36 metara, što naprvu možda ne zvuči dramatično, no pokušajmo zastati ispred Drave kakva je danas i zamisliti da je njezin vodostaj viši gotovo za visinu dvaju autobusa na kat.
No što je zapravo vodostaj i kako se mjeri? Prema informacijama koje nalazimo na web-stranicama Državnog hidrometeorološkog zavoda, vodostaj, tu bitnu značajku svake rijeke, ljudi prate (i mjere) još od začetaka civilizacije. U vrijeme faraona život Egipta izravno je ovisio o Nilu, o njegovim stanjima, blagotvornim sezonskim plavljenjima obradivih polja, ali i o razornim poplavama. Vodostaje na Slonovu otoku pokraj Asuana, gdje se nalazi i poznata brana, pratili su i bilježili svećenici (to su ujedno bili prvi hidrolozi) koji su živjeli u hramu u čijem se sklopu nalazio i sam nilometar. Nilometar je bio izrađen u formi stepenica, na koje je, kroz propuste, ulazila voda Nila. Visina svake stepenice nilometra bila je pritom 52,4 cm, što je odgovaralo službenoj jedinici za mjerenje vodostaja u ono vrijeme, a koja se nazivala kubit. Kako je nilometar imao ukupno 19 kubita, njime je bilo moguće pratiti promjene vodostaja u rasponu od gotovo deset metara.
Danas se vodostaji rijeka mjere na hidrološkim postajama raspoređenima duž vodotoka. U tu svrhu se na vodotocima osnivaju tzv. vodokazni profili. Na svakom vodokaznom profilu postavljaju se vodokazne mjerne letve s pomoću kojih se, potom, očitava visina vodostaja. Mjerne letve postavljaju se u koritu i na obalama vodotoka tako da njihov raspon visina pokriva raspon promjene vodostaja. Na svakom vodokaznom profilu određuje se referentna točka mjerenja vodostaja, za koju se uzima da je očitanje vodostaja jednako nuli (tkzv. “kota nule”). Apsolutna nadmorska visina kote nule pritom se uvijek mora odrediti geodetskim mjerenjem. Na taj je način naknadno moguće usporediti mjerenja vodostaja sa stanjem vodostaja na susjednim hidrološkim postajama (padove vodnog lica i dr.). Na samoj se, pak, postaji pozicija kote nule odabire na način da ona (po mogućnosti) bude na visini koja odgovara najnižem vodostaju na razmatranoj postaji. Time se izbjegava pojava negativnih očitanja vodostaja (takav način mjerenja vodostaja valja izbjegavati).
U praksi se ipak javljaju i negativni vodostaji. Razlog tomu treba tražiti u činjenici što se korito vodotoka protjecanjem vode stalno mijenja, pa tako često dolazi i do njegova produbljivanja. Zbog toga, posebno na postajama osnovanima prije više desetaka godina, nije rijetkost da se javljaju i negativni vodostaji.
