Iz klimom ohlađenog doma van na osječku pržionu izlazi samo onaj tko mora. Ili komu vrag ne da mira. Liječničkih preporuka "ako baš ne morate, ne izlazite po najvećim vrućinama" ne drži se ekipa iz Višnjevca, no njihov je boravak na ulici po ovim sunjarama za svaku pohvalu.

- Dečki, je l' vruće?

- Naravno, ali da se izdržati.

- Što radite?

- Evo, malo crtamo - uglas su rekli Fran i Matija i nastavili umakati kist u plavu boju te iscrtavati mural NK Višnjevac na zidu u ulici koja vodi do Osnovne škole u Višnjevcu. Naziv joj je Crni put, iako s novim asfaltom i vedrinom raznobojnih fasada kuća uopće ne izgleda tako. Oslikavanje je u završnoj fazi, na jednom zidu hrvatska trobojnica, na drugom uredno okrečena bijela podloga i grb kluba iz njihova mjesta. Sjećamo se, taj je zid još prije samo nekoliko dana bio zapušten, išaran, škrabotina na škrabotinu.

IVANA LIOVIĆ

Vrijedni je dvojac otkrio kako je obitelj dopustila da se na dvorišnom zidu kuće iscrta zastava i grb, ali nije to jedina akcija koju ovih dana provodi "slikarska kolonija" iz Višnjevca. U osječkom je prigradskom naselju osvanulo nekoliko novih murala, motivi su vezani uz hrvatsku trobojnicu i naravno to mjesto - Višnjevac, njihov nogometni klub, a ima i - višanja.

Hoćete li biti plaćeni za crtanje?

- Ma ne, to je naš dar mjestu. Planiramo ovo već nekoliko godina, skupljali smo novac, kupili boje, zatražili dozvolu Mjesnog odbora i krenuli crtati. Prvo želimo obojiti mjesta koja su bila išarana ili su na njima neki grafiti koji su odavno izblijedjeli, raspali se i više se i ne vide. Kada su u pitaju privatni objekti, ljudi su nam dali dozvolu, a voljeli bismo obojiti i ove limene trafostanice. Zamolili smo naš Mjesni odbor da ishodi dozvolu od HEP-a, ali ne znamo u kojoj je to fazi, jesu li već uspjeli nešto napraviti - kaže Fran.

Do Dana Mjesnog odbora i crkvenog goda, Male Gospe (8. rujna), mnogi će planirani murali već biti završeni.

- Nismo nas dvojica jedini koji crtamo, ima još dečki, voljeli bismo da sve to ide brže, ali znate kako je. Nije problem vrućina, nego neki rade, imamo još drugih obveza, pa onda kad to završimo, kreće oslikavanje zidova.

Pokraj njih u kanti vode boca soka, ne možemo reći da se hladi, jer u toploj se vodi ne može ništa ohladiti. Čuli smo da ih susjedi ponude pićem, ljudi na čijoj kući ocrtavaju zid također pitaju treba li što.

Samo stajati vani na ovim pasjim osječkim vrućinama je teško, slikati još teže. I zato "višnjevačkim slikarima", koji su sami osmislili i sami financiraju cijelu akciju, kapa do poda.