Dubravko Lažeta slavi 50 godina glazbene karijere: Roker, novinar, aktivist i humanitarac iz Retfale kojeg poznaje cijeli grad
Iako sam mlad u duši, najviše volim otići na Sajam antikviteta, šali se
Dubravka Lažetu teško je predstaviti ukratko. Radi se u Retfalčaninu koji je svirač, skladatelj, tekstopisac, novinar, sudionik Domovinskog rata, humanitarni radnik, aktivist... Poznaje ga cijeli grad, bar iz viđenja ili po čuvenju, a povod za razgovor 50 je godina njegove glazbene karijere, što uistinu nije mala brojka.
U redakciji dvije godine
O glazbi će biti najviše govora u tekstu, no za početak nas je zanimalo kako je izgledala njegova novinarska karijera, i to baš u Glasu Slavonije. U svijet novinarstva daleke 1979. godine uveo ga je urednik Mijo Dimšić. Kao i svi mladi novinari, krenuo je u gradskoj rubrici.
- Kao i svi mladi novinari tada - lovio sam vijesti po gradu. Trajala je moja honorarna novinarska karijera dvije godine, bit ću potpuno iskren, dok mi nije dojadilo! Pratio sam zapadni dio Osijeka, sva događanja u Retfali, Višnjevcu, Josipovcu. Pamtim dobro riječi urednika: 'Mani se telefona, informacije se traže na terenu, u lokalnoj birtiji, direktno kod ljudi!' Bilo je to zanimljivo razdoblje - kaže kroz smijeh Lažeta.
Što se glazbene karijere tiče, od tinejdžerskih je dana gitara bila uz njega. Kako to obično biva, odlučio je u jednom trenutku kako solaža na gitari nije dovoljna, pa je osnivanje benda bio logičan korak. No nije stalo na jednom, nakupilo ih se svih ovih godina poprilično. Oni koji pamte pop-rock scenu Osijeka, sjetit će se nekih od bendova: Kvartet Rebus 3, rock-bandovi Crna metalurgija i Klan, Grupa 79, VIS Boemi, a nakon Domovinskog rata Prvi punkt, Music voice i Amos. Njegov je VIS Boemi 80-ih godina prošlog stoljeća bio prateći bend Đurđici Barlović, koja je nastupala kao solistica nakon što je napustila Nove fosile.
Bendovi i festivali
Glazba ga je zanimala od malih nogu, a kada je došao u tinejdžerske godine, počeo je pisati i pjesme, Osnovao je dva benda - Crna metalurgija i Kvartet Rebus 3. S gitare se u bendu prebacio na bas, iako je gitara uvijek ostala uz njega. S Metalurgijom su krenula i prva natjecanja, poput gitarijade u Vrpolju, ali i rock-festival "Gaudeamus" u Zagrebu, gdje su u konkurenciji mnoštva bendova iz bivše Jugoslavije osvojili četvrto mjesto.
- S Rebusom 3 plasirali smo se na festival u Suboticu, kamo smo otišli nakon pobjede na natjecanju u Valpovu. U Subotici smo prvi puta čuli Kemala Montena, koji je osvojio prvo mjesto. Odmah se vidjelo da će napraviti veliku karijeru. Glazba koju je izvodio Rebus 3 je višeglasno pjevanje uz klavir. Uz mene činili su ga Zvonko Pavošević Džeger, Blaženka Dombik i Dubravka Kržek. Džeger je upravo prestao nastupati s Lavinama jer su otišli u vojsku, pa je uletio kod nas u kvartet. Uvježbavao nas je Josip Sabo - prisjeća se Lažeta.
30 radnih dočeka Nove godine
Crna metalurgija trajala je do 1982. godine, jer su članovi otišli u vojsku. Bendova je tada u Osijeku i okolici bilo puno.
- Zanimljiva je bila rock-scena u Slavoniji i Baranji. Bilo je uistinu puno svirke po manjim mjestima i sve je bilo puno ljudi. Ono što malo ljudi danas zna, izuzetno kvalitetni rock-festivali održavali su se svake godine u Feričancima, ali i u Kozarcu u Baranji. Bio je puno rock-bendova, zatim hotelskih, koji su izvodili šlager-glazbu, svatovskih te, naravno, narodnjačkih. Kada gledam sebe, ja sam godinama rokao i rokao, da bih potom prešao u svatovski bend, moralo se i živjeti od nečega! - kaže uz široki osmijeh Lažeta, koji je 30-ak Novih godina dočekao radno, s bas-gitarom u ruci.
Nakon Crne metalurgije i Rebusa 3, Lažeta svira i u rock-bendu Klan i u Grupi 79. Kako je uvijek bio širokih glazbenih ukusa, našao je vremena, i to pune dvije godine, pjevati i u Hrvatskom pjevačkom društvu "Lipa".
Kaljenje u svim dosad navedenim bendovima dovelo je Lažetu i do Vokalno-instrumentalnog sastava Boemi.
- Snimili smo dvije singlice, a jedna je i himna NK Osijek, autora Antuna Gardaša i Branka Mihaljevića, na B strani bila je pjesma Miroslava Hleba, "Hoćemo pobjedu". Ploča je tiskana u 1000 primjeraka, što je za nas bio golem uspjeh. Jedino mi je žao što Boemi nikada nisu izveli tu pjesmu na stadionu, nikada nas nisu zvali, ni dandanas mi nije jasno zašto. Možda hoće za 50 godina - kaže sarkastično Lažeta
U 106. osniva Prvi punkt
I nove su generacije snimale navijačke pjesme, pa mu nije jasno kako se netko nije sjetio napraviti kompilaciju. "Nema ni Bijelo-plave noći, druženja i veselica s igračima. Ako drugi klubovi to mogu, zašto to onda NK Osijek ne radi, nije mi jasno", pita se Lažeta.
Kako ga je glazba oduvijek zanimala, Lažeta je krajem '80-ih godina napisao i knjižicu "Vikend škola gitare".
Kada je počeo Domovinski rat, nije ni trenutak razmišljao, nego je pristupio 106. brigadi.
- Nakon nekoliko mjeseci, na zapovijed Šoltića, mog zapovjednika, osnivam bend Prvi punkt, koji će snimiti himnu bojne. Trebali smo snimiti dvije pjesme, no nastalo ih je osam. Izdali smo kasetu, imali nastupe uživo u Žutoj podmornici, gdje su se i svakodnevno puštale naše pjesme. Bend djeluje do završetka Domovinskog rata. Tu, međutim, ne staje moje glazbeno putovanje, jer osnivam bend Music Voice, u kojem mi se priključuje i sin Filip - govori Lažeta.
Nakon Music Voicea Lažeta osniva grupu Amos, zajedno sa sinom Filipom i bubnjarom Brankom Živkom. S Amosom izdaje album "Dignimo glas prika", a imali su i TV nastup kod Danijele Trbović u emisiji "8. kat", s pjesmama, kako kaže, za radnička prava, poput "Oteto prokleto" ili "Tajkunska priča". Stihove je pisao Dubravko, a glazbu su potpisivali sin Filip i Darko Ocvirk. Nakon protestnih tekstova prije desetak godina, Amos je u posljednje vrijeme okrenut duhovnoj glazbi. Objavili su i album "Poruka za spas", na kojem je 11 pjesama. Lažeta je danas aktivan i u pjevačkom zboru u retfalačkoj Župi Uzvišenja Svetog Križa.
Mlad u duši
Osim glazbene karijere Dubravko je aktivan i na drugim poljima. Trenutno je predsjednik Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata grada Osijeka, koja svakog 5. kolovoza, u povodu Dana pobjede na Pampasu održava druženje i natjecanje braniteljskih udruga. Lažeta je osnovao i udrugu Građanska prevencija - Osječka škola, koja se već dva desetljeća bavi prevencijskim projektima.
- Jedan od njih je projekt 'Neću drogu' (postoji i istoimena pjesma), gdje smo išli po školama i educirali djecu o opasnostima koje droga donosi. Drugi je projekt 'Zaželi', koji traje i danas, gdje zapošljavamo 15 žena koje imaju po sedam korisnika kojima pomažu u svakodnevnom životu. Nastavljamo i dalje, ideja nikada ne nedostaje, a volja za radom u meni je, bez obzira na godine, još uvijek jaka. Inspiracija za svakodnevni rad mu je i dvoje unuka.
Od gitare koju je uzeo u ruke još u tinejdžersko doba ne odvaja se ni danas. Svakodnevno ga prebiranje po žicama opušta, a tko zna, možda mu sine ideja za osnivanje još kojeg benda.
- Iako sam mlad u duši, najviše volim otići na Sajam antikviteta, uzeti gitaru i zasvirati. Nećeš vjerovati, čak me netko i posluša - uz gromki smijeh zaključuje naš svečarski razgovor Dubravko Lažeta.