Imala sam zadovoljstvo raditi s Erikom Eđed na nekoliko majstorskih tečajeva i već je tada bilo jasno da je riječ o iznimno darovitoj mladoj violončelistici. Osim prirodnog talenta, Erika se ističe velikom predanošću, ozbiljnošću u radu i iskrenom ljubavlju prema glazbi. To su osobine koje, uz talent, čine temelj istinskog umjetničkog razvoja. Zato sam s velikim uvjerenjem preporučila nabavu majstorskog instrumenta. Vjerujem da će joj on omogućiti da svoj potencijal razvija još slobodnije i kvalitetnije te da će podrška crowdfunding kampanji za nabavu violončela biti ulaganje u budućnost mlade umjetnice. Mislim da Erika ima sve preduvjete za uspješan umjetnički put i odsrca joj želim da na njemu dobije podršku kakvu zaslužuje, rekla je za Glas Slavonije Jelena Očić, ugledna hrvatska violončelistica.

Djevojčica puna vrlina

Naime, obitelj Eđed iz Laslova, mjesta nadomak Osijeku, upravo je krenula u crowdfunding kampanju za prikupljanje dijela sredstava za Erikino majstorsko violončelo. "Tko pozna Eriku, jasno mu je da joj to moramo omogućiti. Vašom donacijom bit ćete među prvima koji ćete doprinijeti njezinom glazbenom putu. Hvala unaprijed svima onima koji i najmanjom donacijom ili dijeljenjem ove objave odluče biti dio naše priče", objavila je Erikina mama Babara na Facebooku, naglasivši kako preporučeni instrument stoji čak 25.000 eura, no obitelj će sama osigurati 10.000 eura. Eđedi će biti zahvalni za svaku, pa i najmanju donaciju, uz napomenu da instrument trebaju platiti do 31. prosinca ove godine. Svi koji žele pridonijeti, mogu to učiniti online, uplatom preko sljedeće poveznice:

https://whydonate.com/hr/fundraising/majstorsko-violoncelo-za-talentiranu-eriku-master-cello-for-talented-erika

Našoj redakciji Erika Eđed nije nepoznata, jer uporno izvještavamo o uspješnim učenicama i učenicima, a mlada je Laslovčanka jedna od njih. Bila je i kandidatkinja za Najosmašicu/Najosmaša 2026. godine, na Glasovu izboru na kojem je predstavljala svoj razred. Iz njezina je životopisa razvidno ne samo to koliko je svestrana nego i koliko je marljiva.

Njezina razrednica Elvira Grančić za nju ima samo riječi hvale. "Erika je iznimno talentirana, vrijedna, savjesna, odgovorna, skromna, kreativna, mislim da su se sve ljudske vrline skupile u toj djevojčici. U školi postiže najbolje rezultate u svim područjima, uključuje se u školske projekte, govori više stranih jezika. Presretna sam što sam ju upoznala i imala čast biti joj

razrednica četiri godine. Uistinu je posebna i ponekad mi je bilo žao što samozatajno čuva svoje uspjehe. Budućnost je hrvatske, sigurna sam, i svjetske glazbene scene. Nadam se da će ljudi podržati njezin talent jer nam svima sa svojih 14 godina pokazuje da se isplati ulagati u sebe, svoje znanje, razvijati svoj talent, da se radom, odricanjem, trudom može postići sve. Na nama je da joj sada pomognemo da dotakne zvijezde i zasjaji, da budemo koračić do njezina uspjeha", ističe prof. Grančić iz OŠ Laslovo.

Želi na akademiju

Najesen će Erika biti srednjoškolka, u klupama Srednje glazbene škole Franje Kuhača u Osijeku, za koju se odlučila dvojeći između nje i III. gimnazije.

“Ljubav prema glazbi ipak je prevagnula. Iako sam se u osnovnoj školi trudila biti top u svemu, shvatila sam da, ako se želim potpuno posvetiti glazbi, moram se ponajviše njoj i posvetiti, unatoč ljubavi prema matematici i kemiji. Došao je trenutak odluke i moji su roditelji podržali moj izbor", otvorena je Erika.

Mama je davno prepoznala njezin talent za glazbu i upisala ju je u zbor Osječki zumbići, iz kojeg će poslije prijeći u Teen zbor, također u okrilju Instituta za zborsku glazbu Polifonija. "Nažalost, od zbora ću vjerojatno morati odustati na neko vrijeme jer ne volim ništa raditi polovično, a škola će mi uzeti sve vrijeme. Naime, učenici Srednje glazbene škole nisu oslobođeni drugih predmeta poput matematike, hrvatskoga, povijesti..., a uz to treba svakodnevno nekoliko sati svirati. Međutim, to što puna posvećenost glazbi zahtijeva neka ograničenja u drugim segmentima života, za mene zapravo ne znači odricanje, nego ulaganje u budućnost kakvu si priželjkujem - završiti glazbenu akademiju i biti profesionalna glazbenica", ističe Erika, čija je mentorica u osnovnoj glazbenoj školi bila prof. Irena Kranjčević (kojoj je beskrajno zahvalna), a sada će to biti prof. Maja Iljovski. Simpatična je Laslovčanka višestruko nadarena i te je svoje darove s veseljem njegovala tijekom osnovnoškolskog obrazovanja. "Godinama sam pohađala Dramsku sekciju u školi, natjecala se iz mađarskog (pričanje narodnih bajki) i engleskog jezika, bila sudionicom Erasmus projekata, a kao učenica Glazbene škole osvajala sam nagrade na mnogim domaćim i inozemnim natjecanjima", kaže. Učila je, svirala, vozili su ju svakodnevno mama, tata ili djed iz laslovačke osnovne škole u osječku glazbenu, no nikom od njih to nije teško padalo. "Jako volim svoje lijepo Laslovo i život u njemu, a volim i Osijek, svoju školu u Tvrđi, gdje su i moje najbolje prijateljice Lucija, Rebeka i Doris. Veselim se srednjoj školi i svemu što ću naučiti, nadajući se da ću se dobro pripremiti za upis na glazbenu akademiju", odlučna je Erika, koja, uvijek kad za to nađe vremena, čita, najčešće fantastiku i krimiće. Njezinim je glazbenim stopama krenuo i mlađi brat Noa, no on je odabrao svirati klarinet. Trenutno se obitelj odmara na jadranskoj obali, ali i ondje je Erika s nogama u moru i mislima među notama.

Kao u bajci

Među uzorima spominje, ispričavajući se što će nekoga izostaviti, Jelenu Očić, Anu Rucner, Moniku Leskovar, Stjepana Hausera i Jacqueline du Pré. "Obožavam nastupiti pred publikom, malu tremu imam samo dok ne počnem svirati. Tada je sve kao u bajci", kaže.

Kada je kao mala djevojčica birala instrument, razmišljala je ponajprije o klaviru ili violini. "Zapravo nisam ni znala za druge instrumente (smijeh). No onda mi je mama pustila neku izvedbu na violončelu i taj dublji, topliji zvuk, najsličniji ljudskom glasu, osvojio me. Zaljubila sam se u taj veliki, a opet nježni instrument, koji, kada ga zagrliš, vraća svu ljubav", fascinirana je Erika.

Pomozimo joj stoga donacijom, svatko od nas koliko može, kako bi što prije zagrlila svoj novi instrument, baš onaj koji su joj preporučili znalci kako bi odgovarao njezinu neprijepornom talentu. I kad jednom u budućnosti budemo napunili gledalište naše Glazbene dvorane "Franjo Krežma" na Erikinu solističkom koncertu, a ona bude nadahnuto izvodila glasovite Bachove suite za solo violončelo, bit ćemo ponosni na sebe što smo vjerovali u nju.