Završni koncert MAI-ja sve je ostavio bez daha
Iz srca, s dušom, s pravim motivom - diše ta sretna obitelj već pet godina
Završni koncert Music Art Incubatora, kojim je proslavljeno pet godina postojanja tog glazbenog centra, održan je u Koncertnoj dvorani “Franjo Krežma” u Kulturnom centru Osijek. Koncert je bio humanitaran, a pamtit će ga publika, izvođači (učenici i mentori) te ravnatelj glazbenog centra MAI Slaven Batorek, sigurno još dugo, dugo.
Glazbeni centar MAI Osijek ima 270 učenika, od petogodišnjaka do 55 godišnjaka, te 26 profesora (njih 50 prošlo je kroz školu u raznim oblicima suradnje). Ukupno 750 učenika prošlo je kroz centar, uključujući podružnice Valpovo i Vinkovci, koje nastavljaju tradiciju ljubavi koju je Slaven Batorek zasadio iz svog srca, koja niče, raste i buja kroz djecu, mlade i odrasle polaznike, njihove presretne roditelje i oduševljenu publiku.
Iz srca, s dušom, s pravim motivom - ljubavi prema glazbi, poštovanjem različitosti i osobnosti svakog polaznika, diše ta sretna obitelj već pet godina, a zorni prikaz toga ovaj je predivni koncert, koji je sve ostavio bez daha.
Topli zagrljaji
Pod čvrstom rukom dirigentice nježna srca Marine Soldo koncert je otvorio zbor izvedbom gospela uz klavirsku pratnju Slavena Batoreka, vrsnog klavirista, koji vlada svim glazbenim stilovima, nastavnika teorijskih predmeta kojeg učenici obožavaju, koji podržava visoku estetiku i profinjeni glazbeni ukus u izboru skladbi za program te u izvedbi izvođača, kao i u artikulaciji koncerta, koji je bio sve samo ne razvučen i monoton, nižući zanimljive točke izvođala svih dobi, svih instrumenata i raznih glazbenih stilova, od klasike, popa, rocka do jazza.
Izvođači, u nemalo točaka dueti i sastavi učenika i profesora, opušteni i sretni, s diskretnim osmijehom, spontano, bez treme, pokazuju radost muziciranja uživajući u svakoj izvedbi, kao da ju izvode prvi put - oduševljeno, svježe, s velikim žarom.
Već s prvom točkom programa ta sretna zajednica održala je svima nama glazbenicima lekciju - kako se to radi!
Djeca sviraju i pjevaju neopterećeno, eventualnu pogrešku ne doživljavaju kao traumu, nego ležerno nastavljaju s izvedbom, te nisu frustrirana zbog jedne pogreške, nego nasmijana i zadovoljna, ponosno stoje pred publikom, diskretno zahvaljujući publici, ne očekujući ovacije, diplome, bodove, ocjene, medalje.
Svira se ovdje i boogie woogie i Chopinova Poloneza, i to izvrsno... i jedno i drugo, a kako i ne bi kad na čelu ove duge kolone stoji prije svega Čovjek, koji dovodi najizvrsnije mentore u svoj dom, s kojima je veliki prijatelj, kolega i suradnik, koji uskače bez razmišljanja kolegama u svakoj situaciji, predano, dajući cijeloga sebe, kao i u svemu u životu što radi. Dugi, topli zagrljaji s mentorima u središnjem dijelu koncerta, gdje ih je, sve odreda skromne i jednostavne ljude, predstavio, zahvalio i fotografirao se s njima za uspomenu, svjedočili su o veličini tih ljudi, koji, oslobođeni ega, zračeći dječjom radošću, potvrđuju da su pravi glazbenici vječita djeca, u najboljem smislu te riječi, te da su najveći ljudi najjednostavniji.
Velika želja
Možda je ponešto i u tome što su svi mentori, uključujući i voditelja centra, aktivni glazbenici, realizirani u karijeri, potvrđeni mnogim nagradama struke, čak Porinom, za koji je Željko Nikolin, vrhunski instrumentalist i glazbeni producent, vlasnik glazbenog studija “Željko Nikolin”, nominiran nekoliko puta u kategoriji pop-folklorne glazbe, te ga dobiva 2018. godine kao glazbeni producent grupe Fluentes, a 3. lipnja ove godine osvaja HGU Status nagradu u kategoriji zabavne, pop-rock i urbane glazbe za klavijature.
U MAI-ju nema prijamnog ispita, nema izostanaka, nema markiranja, nagovaranja. Svi sve žele i hoće a da ih se i ne pita, dapače - jedva čekaju nastup, možda ne toliko da se pokažu publici koliko zato što će imati priliku još jednom odsvirati omiljenu kompoziciju u kojoj bezgranično uživaju.
Dok su u glazbenim školama prijamni ispiti obvezni, na kojima djeca često, pod stresom zbog prvog susreta s takvim zahtjevima ili iz stida, ne uspiju ponoviti, otpjevati glazbenu frazu, te se na osnovi nekoliko pogreškica procjenjuje da dijete nije talentirano, u ovoj glazbenoj školi nema prijamnog ispita. “Prijamni ispit” je upis u školu, velika želja za pjevanjem i sviranjem.
“Što je talent? Talent je kad netko toliko voli svirati da bez toga ne može.” (pok. prof. Damir Sekošan, ugledni profesor klavira na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, Područni odjel Osijek).
Fascinantna izvedba
Zanesena predivnim izvedbama isto takvih glazbenih brojeva, ne uspijevajući zadržati pristojan, primjeren stav tijela, pjevajući, cupkajući, plješčući u ritmu glazbe, osvijestila sam se tek kada sam čula fascinantnu izvedbu mladog flautista, uz prekrasnu klavirsku pratnju, doznavši da je i ovaj put u punom sjaju zablistala mlada profesorica flaute Mia Mandić, koja je nedavno solistički zablistala na istoj ovoj pozornici.
MAI Osijek ugostio je kolege i polaznike iz Vinkovaca i Valpova, pri čemu se voditelj puhačkog orkestra Denis Ravlić, inače sjajan klarinetist i saksofonist, jazzer (poput dirigentice i vokalistice Marine Soldo u prvoj točki koncerta), pokazao pravim pedagogom i dirigentom sklonivši se diskretno nakon završetka točke sa strane, plješćući svom orkestru, svojoj djeci, zaboravljajući u tom trenutku da je uspjeh zbora ili orkestra zasluga isključivo predanog, stručnog dirigenta.
“Kakav dirigent takav zbor. Nema tu filozofije.” (profesor teorije, sjajan klavijaturist, metodičar i dirigent, bivši ravnatelj Glazbene škole Franje Kuhača u Osijeku, gospodin Josip Uglik)
Ljepši koncert, na kojem sam toliko uživala, ne pamtim. U jednom trenutku prestala sam pisati. Željela sam uživati u ovom predivnom glazbenom doživljaju. A napisala sam sasvim dovoljno - pametnom dosta! Mogu još samo dodati: Glazbeni centar MAI vraća vjeru u život, ljubav, ljude i Boga. Vječna je ljubav Njegova...
