Pravi Camino počinje tek u životu nakon povratka s puta. Čuda se zapravo događaju u malim stvarima
Naučio sam lekcije strpljivosti, jednostavnosti i prisutnosti u trenutku
Knjiga Camino – kad maska sklizne, autora Marija Šiljega, objavljena u nakladi Synopsisa i sunakladi Hrvatskog katoličkog zbora MI, predstavljena je u utorak navečer u pastoralnom centru Župe Preslavnoga Imena Marijina u Osijeku. Knjiga govori o Caminu, ali još više o čovjekovu hodu prema istini, zahvalnosti, oprostu i unutarnjim pomacima koji se putem otvaraju. Ne nudi gotove odgovore, nego prostor za osobno promišljanje i susret sa sobom i drugima. Nastala je iz iskustva hoda dugog oko 800 kilometara kroz Francusku i Španjolsku, ali govori o onome što se događa kada čovjek dovoljno dugo hoda da više ne može izbjeći susret sa sobom.
Čuda su u malim stvarima
Mario Šiljeg ravnatelj je Instituta za vode Josip Juraj Strossmayer, a odluka o Caminu, kaže, došla je nakon devet godina obavljanja visokih državnih dužnosti, tri mandata državnog tajnika.
- Osjetio sam da je vrijeme za predah i za sveobuhvatno promišljanje o svrsi takvog ubrzanog načina života. Priprema posebnih nije bilo, ni psihičkih ni fizičkih. Otišao sam i odradio sam tih 800 kilometara - prisjetio se autor dodajući kako mu je sada, kada to promatra iz ove perspektive, Camino otvorio nove životne lekcije, ali pravi Camino tek počinje u svakodnevnim ponedjeljcima i životu nakon njega.
Na upit kako mu je zapravo došla prva ideja za pisanje knjige Šiljeg odgovara kako se rodila otprilike mjesec dana nakon povratka, kada čovjek dođe u situaciju da mu nedostaje baš taj osjećaj i sve ono što proživljava tijekom tog puta.
- Našao sam zadovoljštinu u pisanju ove knjige. U biti je spoj putopisa i retrospektive mog života, u njoj sam nastojao obraditi one teme za koje smatram da većina nas, kad-tad, susretne u svom životu - ocijenio je autor.
Istaknuo je da mnogi od Camina očekuju čuda, no naglašava da se čuda zapravo događaju u malim stvarima.
- Otvaraju se neke ključne lekcije. Lekcija strpljivosti, recimo, prva je stigla u mojih prvih stotinjak kilometara. Čovjek vidi da ne može ubrzati stazu, da ne može preskočiti planinu, da ne može ubrzati vrijeme zacjeljenja žuljeva i svega drugog. Nakon strpljivosti javlja se lekcija jednostavnosti. U biti, vidiš koliko je malo nama svima potrebno i da je sve ono što smo donijeli na taj put u ruksaku - previše. Spoznaš da je previše i stvari koje nosimo u svom svakodnevnom životu - smatra Šiljeg.
Treća je lekcija koja mu se otvorila ona o prisutnosti u sadašnjem trenutku.
- Znači, čovjek ondje jednostavno spozna koliko malih stvari u svakodnevnom životu prođe pokraj nas a da ne obratimo pažnju na njih, a to su, u biti, stvari koje život znače. I rekao bih da sve te lekcije čovjeka dovedu do jedne, hajmo reći tako, spoznaje krune kreposti, a to je poniznost. Jednostavno, čovjek se na toj stazi osjeti kao djelić, kao zrnce na plaži, ja bih to tako rekao. I vidiš da ne možeš kontrolirati stvari i da ih nije potrebno kontrolirati. I priča se zatvori zahvalnošću, jer često u našim životima tražimo nešto što nam nedostaje, ali rijetko kada pogledamo i sagledamo što smo sve dobili. To je zdravlje, to je obitelj, to su susreti, prijatelji s kojima živimo, i zahvalnost zatvara taj krug spoznaja na Caminu - poručuje autor.
Kroz njegova iskustva to znači biti od sutra malo strpljiviji, jednostavniji, ponizniji, a najviše biti zahvalan na svemu što imamo.
Podsjeća da Osijek nije slučajno izabran kao grad u kojem promovira svoju knjigu jer u njemu je stekao punoljetnost i uvelike je utjecao na njegov život.
Na kraju autor poručuje da nije svrha ove knjige nagovoriti i poticati nekoga da pođe na taj put koji je on prošao, jer drži da tu odluku treba donijeti svatko za sebe.
- Kada se odluka iskristalizira, kada sazrije, onda treba definitivno otići. Ali Camino je, u biti, samo okvir, a ove lekcije o kojima sam govorio ono su što bih volio da svatko sutra, ili nakon promocije, ili kad pročita ovu knjigu, ponese - zaključio je Šiljeg.
Jobst: Uspori pogled
Među promotorima je bio i Bruno Jobst, fotoreporter Glasa Slavonije, koji je Camino prošao u cijelosti, naglasivši kako ga je zaintrigirao autorov doživljaj “puta” jer svi koji su ga prošli, doživjeli su ga na drukčiji, svoj način.
- Neki od nas imaju potrebu izraziti se pišući, snimajući filmove, fotografiranjem… kako bi ljudima prenijeli to najljepše i najteže iskustvo u životu. No, nažalost ili nasreću, mislim da to nikada nikome neće uspjeti u cijelosti. To se mora proživjeti da bi se shvatilo. Camino de Santiago za mene nije samo putovanje kroz pejzaže i gradove nego kroz ljude, tišinu, slušanje svijeta, umor na licima hodočasnika, slučajne susrete... Na Caminu učiš usporiti pogled i vidjeti ono što ti u svakodnevici često promakne. Promakne nam živjeti u trenutku - poručio je Jobst ističući kako je Camino prostor unutarnje transformacije i povratka sebi, povratka onom iskonskom, jednostavnosti života koji nepotrebno kompliciramo. Zaključio je to potpunim resetom na tvorničke postavke.
- To je potraga za autentičnošću, za pričama koje nisu režirane i emocijama koje se ne mogu odglumiti. Svaki korak i svaki snimljeni trenutak postaju dio osobnog dnevnika o slobodi, ranjivosti i smislu puta - zaključio je Jobst.
Gotovo 25-godišnje prijateljstvo s autorom Mariom Šiljegom redovita profesorica na PTF-u Osijek Mirna Habuda Stanić potvrdila je kroz dijeljenje zajedničkih duhovnih i drugih vrijednosti.
- Nisam prošla Camino, ali sam prošla hodočašće od konkatedrale do Gospe Aljmaške, što je za mene bilo jako zahtjevo. Kroz Marijevu sam knjigu prepoznala da čovjek mora uložiti nadljudske napore i da takve teške okolnosti resetiraju čovjeka i vraćaju ga pravim vrijednostima. Danas smo izloženi nekim novim izazovima, novim životnim zahtjevima koji možda, u konačnici, nisu pravi - rekla je Habuda Stanić.
O knjizi su još govorili Antonija Huljev i vlč. Ivan Benaković, a razgovor je moderirao Vlatko Kopić.
