Slučajno ili ne, s dolaskom glazbenog kanala MTV 1981. godine na televiziju pojavili su se bezvremenski hitovi koje su osamdesetih godina prošlog stoljeća objavili brojni strani izvođači. Naravno, i u bivšoj se Jugoslaviji na sve načine nastojalo biti ukorak sa svijetom, pa je tako bilo i s glazbom.

Hit do hita

Što su slušali Amerikanci i Europljani, slušalo se i u bivšoj Jugoslaviji, pa onda i u Osijeku. Velika se većina stranih albuma mogla kupiti i kod nas jer su se oni objavljivali pod licencama domaćih kuća, kao što su bili Jugoton, PGP RTB i Suzy, a prodaja je, očito, išla odlično, jer je upravo Jugoslavija bila jedno od najvećih svjetskih tržišta gramofonskih ploča po stanovniku.

Na prvom je mjestu ljestvice najprodavanijih albuma bio Thriller Michaela Jacksona, koji je 1982. prodan u više od 70 milijuna primjeraka, a pet godina poslije njegov album Bad nije prošao puno lošije - prodan je u 45 milijuna primjeraka. Među najprodavanijima bili su još album Guns N’ Roses – Appetite for Destruction (1987.), kao i Brucea Springsteena – Born in the U.S.A. (1984.), AC/DC – Back in Black (1980.), a bio je tu i Prince s albumom Purple Rain iz 1984. Moram priznati, tada, ali i sada, bio mi je među najdražima.

Iz mora hitova bezbrojnih izvođača pokušat ću izdvojiti one koji su se kod nas najviše slušali, a to su svakako Madonna, Depeche Mode, Duran Duran, The Police, odnosno Sting, Wham, Pet Shop Boys, The Cure, Eurythmics, U2, David Bowie, Adam Ant, Billy Idol, Rod Stewart, Gazebo, Spandau Balet, Nena, Culture Club, Kajagoogoo, kao i oni nešto težeg zvuka, poput AC/DC, Guns N’ Roses, Iron Maiden, Deep Purple i mnogi, mnogi drugi.

Glazbu osamdesetih svakako je obilježio i soundtrack iz tada popularnih filmova kao što su Dirty Dancing, Top Gun, Flashdance, Footloose, La Bamba i Purple Rain, ali i pjesma Lambada iz 1989. godine, koja je bila ultimativni hit.

Tomu da znamo što je hit i što trebamo slušati kako bismo bili u trendu, osim MTV-a, uvelike je pridonio i Bravo, njemački časopis koji je izlazio jednom tjedno i, uz ostalo, donosio vijesti iz svijeta glazbe diljem svijeta, ali i postere glazbenih zvijezda. O tome koliko je bio popularan, govori podatak da je samo na jednom prodajnom mjestu u Osijeku 1986. godine prodavano 650 primjeraka tjedno!

Zid slavnih

Još se sjećam kako je mirisao, ali i da mi ga je tata, unatoč tome što nije bio nimalo jeftin, kupovao iz tjedna u tjedan. Naravno, o njemačkom nisam imala pojma, ali sam zato neumorno lijepila plakate po zidu svoje sobe, posebice one velike, koji su zauzimali gotovo četvrtinu zida, pa sam ih često morala mijenjati, jer stalno su stizali neki novi i poznatiji. Uz ostale, na mojem je zidu neko vrijeme živjela i cijela grupa Kajagoogoo s tada popularnim Lilmalom, čiju su frizuru pokušali imitirati mnogi. Bio je tu i Boy George, za kojeg sam danima neuspješno pokušavala uvjeriti mamu kako je to muškarac, a ne, kako je ona uporno tvrdila, žena.

Posteri su odavno otpali sa zidova, mi smo se odselili iz roditeljskog doma u kojem smo živjeli u suživotu sa zvijezdama iz Bravo, MTV s programima na kojima su se non-stop emitirali spotovi prestao je postojati od ove godine..., ali, srećom, dobra glazba još svira.