Jedna se tradicija iz djetinjstva toliko urezala u pamćenje i srce Ane Juretić da je, nadahnuta tom neizbrisivom uspomenom, odlučila napisati slikovnicu. Kao djevojčica odlazila je s ocem, sa svojim "tajom", na kirbaj za Svetog Antuna u Tvrđi. Ana i "tajo" išli su onamo svake godine, vozili se u autićima, jeli šećernu vunu i uživali. Jedne joj je godine kupio balon, koji je ubrzo odletio u zrak, a upravo je taj događaj tema njezine slikovnice "Tajo i Anuška". Slikovnicu je dodatno učinila posebnom Anina nećakinja Lota Ilijaš, koja je nacrtala sve ilustracije.

Balon s kirbaja

Kratka, pisana velikim tiskanim slovima da bi je mogli čitati i oni najmanji, koji su tek ovladali tom vještinom, slikovnica je puna šarenila i boja. Ana je magistrica ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja te radi kao odgojiteljica u dječjem vrtiću, pa je vodila računa o svemu, a slikovnicu je već čitala dječici, koja su se oduševila. Priča je nastala iz njezine velike boli nakon gubitka obaju roditelja u razmaku od četiri mjeseca. Cijeli život Ana lijepo piše, pa je na ideju da napiše priču o sebi i ocu došla još dok joj je majka bila živa. Mama ju je podržala, no kako je i ona ubrzo preminula, Ana je odlučila i nju ubaciti u priču.

GOJKO MITIĆ

“Razmišljala sam koji mi je to trenutak s tajom ostao toliko urezan u sjećanju. Svake smo godine išli na kirbaj za Svetog Antuna, a taj jedan put odletio mi je balon. Odatle cijela priča. Tajo se htio vratiti i kupiti mi novi balon, ali mama je postavila zdrave granice i rekla: - Dosta je za danas, ljubavi", priča nam Ana u suncem okupanoj Tvrđi, pa pokazuje na mjesta gdje su nekada stajali štandovi. Kao odgojiteljica, mišljenja je kako kroz ovu priču i odrasli mogu shvatiti da djetetu ponekad treba reći NE. To je dobro, ističe, za poslije, kako bi se djeca od najranije dobi znala snalaziti s frustracijama i gubitcima. Upravo takve teme, iako ponekad teške, djeca često najbolje razumiju kroz priču, sliku i emociju.

“To može biti gubitak dragih ljudi, kućnog ljubimca, igračke... Ova slikovnica progovara o gubitku i uspomenama i o tome da uspomene zauvijek traju, bez obzira na gubitak", kaže Ana.

Ana i njezina nećakinja Lota imaju puno poveznica. Lota je rođena mjesec dana prije termina, baš na Anin rođendan, 28. veljače, datum kad su i predstavile publici svoju slikovnicu. Prošle je godine Ana, od svih vrtića u Osijeku, dobila premještaj baš u Lotinu skupinu. Lota je tada bila u predškoli, a Ana je dobila priliku vidjeti koliko njezina, tada 7-godišnja, nećakinja zna lijepo crtati. Tako je i došla ideja da joj ilustracije za slikovnicu napravi upravo Lota.

“Ja sam napisala priču u jednom danu, a onda sam dolazila Loti i stalno joj ju čitala te prepričavala događaje. Sugerirala sam joj što bih na nekoj stranici kao ilustraciju, ali većinski je imala slobodu. Koristila se flomasterima i bojicama. Ilustratori su jako skupi, a Lotu sam već nagradila za njezin rad, iako joj planiram kupiti još poklona", priča nam Ana Juretić. Dodaje kako Lota za jedno dijete crta jako detaljno. U slikovnici malena Anuška ima bijelu haljinu s točkicama, a Ana posjeduje staru sliku s mora na kojoj izgleda baš kao na Lotinim ilustracijama.

GOJKO MITIĆ

Najdraži Lotin crtež iz slikovnice je onaj koji prikazuje trenutak kada je balon odletio. Puno boja, Anuška i njezina mama, kuća, pas, mačka, stabla i cvijeće, sve to našlo je svoje mjesto na crtežu. Da je Lota prava mala majstorica u crtanju, pokazuje i činjenica što su neki njezini crteži još u vrtiću završili na natjecanjima. Svi znaju da joj je crtanje najdraža aktivnost, pa je za osmi rođendan najviše dobila flomastera i bojica. Malo koji prvašić može se pohvaliti time da je već ilustrirao slikovnicu.

Ciklus priča o Anuški

Ana je samoj sebi nakladnik, a slikovnica je izrađena u 100 primjeraka, od kojih je više od polovine već prodano. Cijeli je proces izrade trajao oko godinu dana, a slikovnica će naći svoje mjesto i u knjižnicama grada Osijeka. Promociju slikovnice na Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti vodila je Anina druga nećakinja, koja je učiteljica, tako da, smije se, sve ostaje u obitelji.

“Reakcije su izvrsne. Slikovnica je potpuno prilagođena vrtićkoj djeci, čija je pozornost kratka. Priča je kratka i jasna, nema nepoznatih riječi. Čitala sam ju jasličkoj skupini, čija pozornost traje pet minuta, što je dovoljno za čitanje ove slikovnice", pojašnjava.

Ana već radi na novim projektima. Želja joj je oživiti Anušku i njezine pustolovine te uspomene iz djetinjstva. Ima, ističe, toliko lijepih, ali i manje lijepih uspomena koje zaslužuju dobiti svoju slikovnicu. Tako je već krenula u izradu nastavka, koji nosi naziv "Anuška ide na more". U njemu će se prisjetiti obiteljskih odlazaka u Pisak i velikih obiteljskih okupljanja ondje. Planira jednu slikovnicu posvetiti i Domovinskom ratu te svojoj dječjoj, nevinoj viziji rata. Naravno, njezine će uspomene u slikovnicama i dalje pratiti Lota svojim živopisnim ilustracijama.

Svi koji žele podržati ovu toplu priču i nabaviti svoj primjerak slikovnice mogu se obratiti Ani Juretić na e-mail [email protected] ili na telefonski broj 095 919 5785.