Kreativna Osječanka izlaže u knjižnici: Mirandine heklane lutkice kao da su iskočile iz knjiga
“Kad vjeruješ, i nemoguće se isplete” nazvala je svoju izložbu Miranda Sertić
Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek svakog mjeseca, u sklopu projekta Mala galerija GISKO, u svojim ograncima organizira izložbe umjetničkih radova i rukotvorina naših kreativnih sugrađanki i sugrađana.
Tako u ožujku, u Ogranku Industrijska četvrt, imamo priliku pogledati inspirativnu izložbu ručno izrađenih heklanih lutaka pod nazivom “Kad vjeruješ, i nemoguće se isplete”, autorice Mirande Sertić, naše sugrađanke koja se, kako sama kaže, uvijek voljela baviti raznim tehnikama ručnog rada, a izrada igračaka i raznih drugih heklanih predmeta iskristalizirala se kao nešto što je najviše veseli.
Ova je izložba prva na kojoj je svoje radove odlučila podijeliti izvan kruga rodbine i prijatelja, nakon što je, kako nam je priznala u razgovoru koji smo vodili u Ogranku Industrijska četvrt, popustila pred nagovorima prijateljice. Gledajući vješto izrađene lutke poznatih likova iz književnosti i animiranih filmova, kao što su Mali princ, Harry Potter, Peppa Praščić, medvjedić Paddington, zanimalo nas je kako je sve počelo.
“Dvije godine nisam radila, jer sam u statusu njegovateljice bila kod kuće s danas pokojnim suprugom, pa mi je heklanje došlo kao neka vrsta ispušnog ventila i puno mi je pomoglo u teškom životnom razdoblju, da ne razmišljam o lošim stvarima. I inače sam voljela baviti se ručnim radovima, no ovo je posebna, japanska tehnika heklanja koja se naziva amigurumi. Najveći majstori ove tehnike dolaze iz Latinske Amerike, a vrlo je popularna i u Ukrajini i Rusiji, gdje postoji cijelo tržište mustri”, pojašnjava Miranda te dodaje kako je tehniku heklanja izučila na izradi nekoć neizostavnih ukrasa stolova i komoda - tabletića.
Iako je riječ o prilično kompliciranoj tehnici, sve je naučila sama.
“Danas je na internetu moguće pronaći sve, pa i upute za heklanje. U početku mi je djelovalo nedostižno, no s vremenom sam sve više razvijala vještinu. Pronašla sam se u tome, smiruje me. Svaka je lutkica drukčija i znači novo učenje, novi izazov i veliko zadovoljstvo”, ističe Miranda.
Pitamo ju što najčešće izrađuje.
“Što god mi padne na pamet. Doslovno! Najčešće su to likovi iz crtića, no i moja djeca, kao i prijatelji i rodbina, dolaze sa svojim željama. Danas svi oni znaju što će dobiti na poklon (smijeh)”, otkriva nam majka 24-godišnjih blizanaca te dodaje kako u svojoj 50. godini zahvaljujući ovom hobiju doživljava renesansu.
“Dok su djeca bila mala, ovo je bilo nemoguće raditi uz njih i posao, a sada je sve nekako došlo na svoje. Zanimljivo je, nijedna lutka nije ista, na svakoj imaš neki novi izazov i baš sam se pronašla u ovome. Recimo, za izradu medvjedića Paddingtona poput onog s izložbe potrebno mi je 15 sati efektivnog rada, jer on ima kaput, šeširić... No nikada ne sjednem i ne radim osam sati, nego kada i koliko stignem”, zaključuje ova kreativna Osječanka, koja razmišlja o tome da svoj hobi, s obzirom na odlične reakcije svih koji su imali prilike vidjeti njezine lutke, među koje ubrajamo i nas, pretvori u izvor zarade, pa uskoro možemo očekivati i nastavak ove priče.
