Udruga dijaliziranih, transplantiranih i kroničnih bubrežnih bolesnika u Osijeku održala je u petak godišnju skupštinu, na kojoj je rekapitulirala svoje aktivnosti u proteklom razdoblju te još jednom skrenula pozornost javnosti na važnost prevencije bubrežne bolesti, koja se, s obzirom na to da je riječ o tzv. tihoj bolesti, najčešće javlja u završnoj fazi, koja može biti životno ugrožavajuća, pa i letalna, ako se pacijent ne javi na vrijeme liječnicima kako bi mu nadomjestili bubrežnu funkciju hemodijalizom.

Osim toga, mogli smo čuti kako je bubrežnih bolesnika, nažalost, sve više, a zabrinjava i činjenica da je među njima i puno mladih osoba.

"Puno je mladih ljudi s bubrežnim insuficijencijama i zato je važno preventivno djelovati: obaviti krvne pretrage i ultrazvuk bubrega. Prvi znak bolesti je hipertenzija, pa onda dijabetes i druge popratne bolesti. Nažalost, bubrežna je bolest tiha bolest, koja se javlja polako, i kada ju otkrijete, već ste, nažalost, na dijalizi. Zato Udruga i služi", upozorava Vikica Nikić, predsjednica Udruge, te dodaje kako se u Udruzi trude bolesnicima pomoći koliko god je moguće, prije svega s pojedinostima oko mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, ali i edukacije kako se ponašati u bolesti: što smiju jesti kada već dođe do dijalize ili nakon transplantacije.

GOJKO MITIĆ

Prof. dr. sc. Jerko Barbić, dr. med., pročelnik Zavoda za nefrologiju KBC-a Osijek, kazao je kako je osječki Centar za dijalizu najveći u Hrvatskoj, sa 156 bolesnika. Ujedno se u KBC-u godišnje obavi od 10 do 15 transplantacija.

"Mi smo relativno malen centar za transplantaciju, puno ih se više obavi na Merkuru i Rebru u Zagrebu, no, s druge strane, nemamo ni dugačku listu za transplantaciju", kazao je prof. Barbić, te objasnio o kakvoj je bolesti riječ.

"Za bolest bubrega kaže se da je tiha bolest zato što nema izraženih simptoma na samom početku, ona dolazi kroz više stupnjeva, pa se simptomi poput smanjenog mokrenja, oticanja nogu i povišenog krvnog tlaka javljaju tek u završnoj fazi, kada pacijenti osjete opću slabost i, nažalost, završe na programu nadomještanja bubrežne funkcije, odnosno na dijalizi. Pacijenti bi se trebali javljati ranije, naročito ako znamo da su najčešći uzroci bubrežnih bolesti šećerna bolest i hipertenzija, što znači da pacijet treba dobro kontrolirati krvni tlak, šećer u krvi i pratiti paramatre u krvi i urinu koji upućuju na funkciju bubrega. To je jako važno jer danas postoje nove generacije lijekova koji štite bubrege i srce, a kojima pacijenti mogu usporiti progresiju bubrežne bolesti", istaknuo je prof. Barbić. Još je jednom skrenuo pozornost na važnost doniranja organa, jer transplantacija može znatno povećati kvalitetu života bolesnika, u što smo se ubrzo uvjerili na primjeru 26-godišnje Sanje Borjan, koja nam je otkrila kako je izgledao njezin put od početka bolesti do transplantacije, koja joj je promijenila život.

"Sve je počelo 2018. godine, mjesec dana prije mog 18. rođendana. Počele su mi oticati noge i očni kapci, osjećala sam gušenje te sam završila na hitnoj, na respiratoru. Bilo je baš loše, i pluća i srce bili su mi zahvaćeni vodom. Krenula sam na dijalizu, no odmah sam saznala da ću morati na transplantaciju. Od 2019. bila sam na obradi, a od 2021. godine na listi za transplantaciju. Prva je bila 2022., no nije uspjela, a dvije godine poslije druga, zahvaljujući kojoj danas vodim totalno drukčiji život. Vratila sam se stvarima koje sam prije radila, koje su me veselile, posao obavljam bez problema, tu su i tjelesne aktivnosti poput vožnje bicikla, zatim druženje s prijateljima... Nema više bolesničkih obveza, dijaliza..." rekla nam je Sanja, na čijem se primjeru najzornije vidi koliko je doniranje organa spasonosan i plemenit čin.