Povijest feminizma proteže se kroz tri ključna vala, pri čemu svaki val reflektira određene društvene i kulturne uvjete svog vremena. U sve tri faze feminizma mediji nisu bili pasivni promatrači, nego aktivni proizvođači značenja, oblikujući ideje o ženstvenosti, moći i rodnim ulogama te omogućujući i ograničavajući prostor za vidljivost žena.

Tri vala feminizma

Koliku su ulogu mediji doista imali, otkriva doc. dr. sc. Snježana Barić-Šelmić, docentica na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku. Uz dugogodišnje iskustvo rada u marketingu i odnosima s javnošću, temeljito analizira i društvene fenomene u medijskoj kulturi. U ovom intervju govori o tome kako se razvijao društveni, politički i kulturni pokret koji zagovara ravnopravnost spolova te kako su mediji portretirali žene kroz povijest.

Koje su društvene okolnosti dovele do nastanka prvog vala feminizma i kakvu su ulogu pritom imali mediji?

- Prvi se val feminizma razvija tijekom industrijske revolucije i širenja ideja o ljudskim pravima. Iako su deklaracije postojale, žene su potpuno bile isključene. Ključni su ciljevi bili pravo glasa (sufražetski pokret), pravo na obrazovanje i vlasništvo te pravnu zaštitu u braku i nasljeđivanju. Rezultati su da žene dobivaju pravo glasa 1920. u SAD-u, zatim i dalje, ali ograničenje je bilo ipak na bijelim ženama srednje klase. Medijska se reprezentacija prvog vala odvijala kroz tisak, ilustrirane plakate i karikature. Sam je naziv "sufražetkinje" u početku imao diskriminatoran ton, a britanski se list Daily Mail počeo koristiti izrazom kako bi ismijao radikalnije članice pokreta. Međutim, aktivistice su taj izraz preuzele i pretvorile ga u simbol borbe za ženska prava. Sufražetkinje su u medijskom diskursu često prikazivane kao histerične, neprirodne i kao prijetnja društvenom poretku, a njihov se aktivizam promatra kao javni performans. Prvi val tako pokazuje da politička borba mora biti medijski vidljiva kako bi uopće mogla postojati u javnom prostoru.

Kako se feminizam razlikuje u valovima?

- Drugi se val feminizma javlja u vrijeme društvenih revolucija 1960-ih, kada se propituju reproduktivna prava žena, jednakost na tržištu rada i šira društvena ravnopravnost. Ono što se uspjelo postići jesu zakoni protiv diskriminacije, jačanje ženskih studija te legalizacija pobačaja u mnogim državama, ali kritike ponovno ističu ignoriranje pitanja rase i klase. Treći val feminizma dolazi početkom 2000-ih, kada postaje pluralan i naglasak je na osobnom izboru žene. U doba globalizacije i interneta propituju se identiteti te interdisciplinarna područja u kojima se diskriminacija pojavljuje, a pritom je važna ideja fluidnosti identiteta, koja otvara prostor za queer teoriju i dovodi u pitanje stabilne kategorije, poput pojma "žena".

Budući da predajete na kolegiju Propaganda u medijskoj kulturi, postoje li primjeri propagande u feminizmu?

- Tijekom Drugog svjetskog rata u SAD-u se javlja snažan propagandistički pokret koji potiče žene da napuste privatnu sferu i preuzmu posao u tvornicama, koje su do tada bile samo za muškarce. Jedan je od najpoznatijih simbola tog pokreta Rosie the Riveter, žena koja je do tada bila vezana uz kućanstvo, ali sada preuzima ključnu ulogu u proizvodnji i ratnoj industriji. Ona je vizualni i simbolični prikaz radne snage dok su muškarci na ratištima. Demografski gledano, jedina skupina koja je mogla popuniti taj manjak bile su kućanice. Tada američko Ministarstvo rata angažira reklamne agencije da kreiraju vizualni identitet žene radnice plakatom "We can do it!"; simbolom koji će prikazivati kućanicu koja izlazi iz zone komfora kako bi pridonijela slobodi države. Rosie se tako pojavljuje kao oličje kompetentnosti. Međutim, paradoks je u tome što se, kada muškarci nakon rata ponovno preuzmu svoje poslove, te žene vraćaju u privatnu sferu, postajući nevidljive i vraćajući se ulozi kućanice.

Kako su žene danas portretirane u medijima i koliko se ta percepcija nadograđuje iz povijesnog konteksta?

- U prvom su valu žene prikazane alegorijski, kao simbol čistoće i nevinosti ili kao savršene kućanice. U 20. stoljeću žena postaje erotski objekt kroz medijsku objektivizaciju, odnosno film i oglašavanje. S pojavom Hollywooda razvija se vizualna logika muškog pogleda, kada se radnja filma kreira oko muškarca kao nositelja priče, a žena postaje predmet želje, odnosno fetiš. Danas, u 21. stoljeću, žena postaje brendirano tijelo i algoritamska estetika zbog snažne influencer-kulture i razvoja tehnologije. U oglašivačkoj kulturi žena postaje proizvod i seksualni poticaj za kupnju, a njezino tijelo marketinški alat. U kapitalizmu ona je doslovno roba, a danas žena često i sama sudjeluje u vlastitoj objektivizaciji i estetizaciji, što se posebno očituje u fenomenu beauty influencera. Na društvenim mrežama poput Instagrama i TikToka pogled više nije samo muški nego i algoritamski; mjeri se angažmanom, brojem lajkova i komentara, što vodi do internalizirane objektivizacije.

Jeste li imali iskustva s nekim oblicima seksizma ili rodne diskriminacije? Kako ste se nosili s time?

- U realnom sam sektoru nakon rata, 90-ih, povremeno imala situacije koje bi se danas mogle opisati kao uznemiravanje. Međutim, primijetila sam da se neki muškarci povlače pred snažnim ličnostima, tako da sam ipak mogla postaviti granice i zauzeti se za sebe na liderski način. Ključno je da to nema veze sa spolom, nego s karakterom, temperamentom i snagom koju zračite. Karizma i sposobnost zauzimanja za sebe dolaze iz unutarnje energije, te nisu inherentno "muške" ili "ženske". Imala sam i konflikte sa ženskim osobama koje pokušavaju nametnuti nadmoć, a takve su osobe često nesigurne i nemaju razvijene vještine, pa se oslanjaju na agresiju. Pravi autoritet dolazi iz znanja, liderskih vještina i brige o ljudima s kojima surađujete, a menadžer koji njeguje svoj tim i zajedništvo gradi pravi autoritet.

Nalazite li način kako individualno možemo targetirati pitanje rodne neravnopravnosti danas?

- Snažna žena svojim stavom, gardom i odlučnošću može neutralizirati i preokrenuti situaciju. Mislim da žene u sebi posjeduju emociju milosrđa, ali i izdržljivost i snagu, jer bez tih kvaliteta mnoge životne prepreke ne bi bile moguće svladati. Često se citira: "Žene su muškarci budućnosti." Taj citat simbolizira preokret u kojem žene preuzimaju aktivnu ulogu u vođenju i oblikovanju društva. U konačnici, ključ je u osobi i njezinu odnosu prema moralu, vrijednostima i drugima. Zračenje pozitivne energije i činjenje dobra vraćaju se kroz neku vrstu karme. U ovo postmoderno vrijeme, kada je informacija i dezinformacija svuda, spol više nije odlučujući faktor. Važnije je kako se snaći, preživjeti i kako se pozicionirati u složenom društvu. Karakter i integritet danas su puno važniji od tradicionalnih rodnih uloga.

Svijest o medijima

Zagovornica ste medijske pismenosti. Zašto je toliko potrebna i smatrate li da bi i pitanje rodne ravnopravnosti trebalo postati njezin dio u školama?

- Apsolutno, jer kritičko razmišljanje, logičko donošenje zaključaka, tumačenje simbola i znakova ne mogu se razvijati tek u dvadesetoj godini života. Takve se vještine grade od vrtićke dobi. Autor Spitzer bavi se fenomenom digitalne demencije, pojavom simptoma sličnih staračkoj demenciji već u djece najranije dobi, primjerice nemogućnošću da se prisjete imena vlastitog kućnog ljubimca. Takva istraživanja jasno upućuju na velike propuste u primarnoj pismenosti, koju također treba jačati kulturom čitanja. Mi smo već u svijetu umjetne inteligencije i ako nemamo razvijeno kritičko promišljanje prema digitalnim formatima, nećemo ga imati ni za problematiku koja može nastati njezinim prekomjernim korištenjem. Možemo vrlo lako postati podložni manipulacijama, propagandi i dezinformacijama i zato djeca trebaju razviti svijest o medijima, sagledati više strana priče i donositi kritičke zaključke.