Dalibor Farkaš
Nitko nije dovoljno bogat da kupuje jeftine bicikle
Osnovno servisiranje stoji 60 eura, veliki servis 80, a “generalka” 100
Savjet da ne čekaju prvo sunce za servisiranje svojih bicikala vozači nisu poslušali ni ove godine, pa posljednja tri tjedna osječki serviseri imaju pune ruke posla, ili, bolje rečeno, pravu ludnicu, otkriva nam Dalibor Farkaš, serviser i trgovac u Rog Jomi Osijek na Vijencu Jakova Gotovca, s kojim smo o toj temi razgovarali dok je servisirao bicikl, a njegov kolega za pultom otvarao nove radne naloge.
Ne čeka se dugo
“Iz godine u godinu ponavlja se ista priča; čim grane sunce, svi žele sve, i to odmah, a to jednostavno ne stignemo, jer osim servisiranja mi i prodajemo bicikle, a oni ne dolaze sastavljeni, nego ih treba montirati, napraviti tzv. nulti servis, rješavati reklamacije... No, usprkos svemu tomu, servise uglavnom rješavamo u roku od dva-tri dana, a najduži je rok čekanja četiri-pet dana", otkriva nam naš sugovornik, paralelno s basic, ili osnovnim, servisiranjem, kakvo je, kaže, najčešće.
Takav servis u toj radnji stoji 60 eura, a, prema Farkaševoj ocjeni, sasvim je dovoljan za veliku većinu bicikala.
“Naš je osnovni servis zapravo ono što negdje prolazi kao veliki servis. U njega ulazi podešavanje cijelog bicikla: namještanje kočnica, mjenjača, čišćenje..., jedino ne otvaramo glave, no ako je pogon malo raskliman, dotegnemo ga, kao i konuse na kotaču", pojašnjava Farkaš.
Sljedeći, veliki, servis stoji 80 eura, a "generalka" 100 eura. "U 'generalki' rastavljamo cijeli bicikl. Sve se skida, čisti, otvaraju se glave, no malo tko ima potrebu za takvim servisom, osnovni je sasvim dovoljan", kaže ovaj iskusni serviser, iza kojega je 18 godina rada u Rog Jominu servisu.
Onima koji se znaju požaliti na navedene cijene voli odgovoriti usporedbom sa servisiranjem automobila. "Kod automobila za zamjenu ulja, dvaju filtara i čep od kartera, što je pola sata posla, uzmu ti 300 eura. Podcjenjuju se ruke majstora za bicikle", mišljenja je naš sugovornik, koji se ne mora brinuti da će ostati bez posla.
Naime, potražnja za biciklima, osobito električnim, sve je veća, a raste sa svakim poskupljenjem nafte i posljedično benzina i dizela, pa se ne možemo ne prisjetiti one: Dok jednom ne smrkne, drugom ne svane.
“Možda je nezgodno reći, ali i ratovi i rast cijena nafte pogoduju poslu s biciklima. Ljudi su odavno sami shvatili koliko je bicikl ekonomično prijevozno sredstvo", kaže Farkaš.
Bicikl za cijeli život
Cijene električnih bicikala kreću se od 2500 eura naviše, no i dalje su traženi klasični bicikli, koje pokrećemo vlastitom snagom, pri čemu kupci, ističe Farkaš, sve više prepoznaju značenje poslovice: Nisam dovoljno bogat da kupujem jeftine stvari.
“Umnogome se promijeila svijest kupaca. Primjećujemo kroz sve ove godine, pogotovo od korone, da ljudi izbjegavaju kupnju bicikala od tristotinjak eura, kakvi se nude u velikim trgovačkim centrima, nego plate 500-600 eura i onda znaju da imaju dobar bicikl. U suprotnom dobiju puno kineskih dijelova loše kvalitete. Vijek trajanja takvih bicikala puno je kraći, odlaze im glave, kotači su slabiji... osnovne komponente bicikla puno su lošije kvalitete nego kod komercijalnih američkih i njemačkih proizvođača. Bolje je dati nešto više novca za bolji bicikl i biti miran. Na kraju, isti se bicikl može voziti cijeli život, uz redovito održavanje. Održavanje je 70 posto trajnosti bicikla", zaključuje naš sugovornik.