Igo Schwartz i prijelomni izlet na Jankovac 1895. nakon kojeg je osnovano Planinarsko društvo “Bršljan”
Planinarsko društvo “Bršljan” osnovano nakon izleta na Jankovac
Zahvaljujući sredstvima iz Huttler-Kollhofer-Monspergerove zaklade raditi je 1. studenoga 1874. godine počela tada najljepša i najmodernija bolnica na jugoistoku Europe. Ona u Osijeku. Dolaskom dr. Vatroslava Schwartza 1893. godine počinje doba modernog razvoja i rada u toj bolničkoj ustanovi.
No Vatroslav, odnosno Ignatz/Ignjat/Igo Schwartz ostavio je dubok trag i u osječkom planinarstvu - poveo je organizirano Osječane na Jankovac, organizirao ih u planinarsko društvo i uputio da i ubuduće onamo dolaze. Rodio se 20. ožujka 1861. godine u rudarskom mjestu Saska u rumunjskom dijelu Banata uz Dunav, a kako mu je otac dobivao radna mjesta, tako se i Igo selio. Djetinjstvo provodi u Križevcima, školuje se u Varaždinu, studira u Pragu i Grazu, a u liječnika je promoviran 1887. godine u Beču. Prvi mu je angažman bio u Opatiji, gdje je odmah zapažen njegov liječnički, ali i menadžerski rad. O njemu su pisale i bečke novine. “On je mlad čovjek koji je unatoč svojoj dobi prošao znanstveno obrazovanje za liječnika. Svojim privlačnim izgledom i glazbenom nadarenošću umije na najbolji način goste lječilišta razvedriti i razonoditi, što je velika blagodat, osobito za duševne bolesnike.”
Odlukom bana Khuen-Hedervaryja imenovan je od 1. listopada 1893. godine za ravnatelja Huttler-Kohlhoffer-Monspergerove zakladne bolnice Osijek. I tu prvo uvodi nove medicinske mjere, donosi Kućni red i Naputak za aspirante i hospitante. Krajem siječnja 1894. godine, tri mjeseca nakon preuzimanja dužnosti, kao novi ravnatelj izdaje Liječničko izvješće za godinu 1893.; to je prvi godišnji izvještaj u zemlji koja donosi uvid u rad i djelovanje bolnice u Osijeku. Jedan se primjerak Izvješća čuva u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.
Osijek je u to doba bio centar Krunovine Slavonije, dijela Austro-Ugarske Monarhije, industrijsko, bankarsko, kulturno i administrativno središte koje se počelo intenzivno prometno povezivati željezničkim, cestovnim i brodskim vezama... Počeo je organizirani odvoz smeća, gradi se munjara, vozi tramvaj, uvedena je javna rasvjeta. Duhovnost ljudi koji su se nastanjivali u Osijeku rezultirala je da grad bude domom poznatim glazbenicima, likovnjacima, glumcima... Građanski je sloj Osijeka spoznavao u to vrijeme planinske ljepote počevši od aljmaško-daljsko-erdutskog gorja, zatim baranjsko gorje, Frušku goru, Krndiju, Papuk… Jankovac je već bio etablirano mjesto planinskog turizma zahvaljujući pl. Jankoviću i njegovim gostima koje je u proteklih 40 godina bio ugostio u svojoj kuriji na Jankovcu.
Sudbonosni se dan naše Planinarske povjesnice dogodio 7. srpnja 1895. godine. Odlučilo se društvance - novinar, kirurg (Schwartz!), jurist, slikar i obrtnik, zajedno s damama, poduzeti za ona vremena smion pothvat: da na dva dana pođu u prirodu, čak 120 km daleko, u Veliku i na Jankovac. Vozili su se do Požege vlakom, a odande do Velike kočijama i biciklima. Sljedeći su se dan vozili cestom do ruševina staklane u Dubokoj i pješice nastavili put na Jankovac. U općem oduševljenju, pod takvim snažnim dojmom, to je društvance konstituiralo Planinarsko društvo “Bršljan”, izabralo si predsjednika i odbor. Nažalost, odlaskom dr. Schwartza iz osječke bolnice, 1899. godine, “Bršljan” prestaje s radom.
Igo Schwartz umro je 29. studenoga 1929. godine u Zagrebu, pokopan je na Mirogoju, u Arkadama.
