Walkman s hitovima presnimljenim s radija
Prvi put se glazba mogla “ponijeti sa sobom”, što je bilo fantastično
Osamdesete su godine prošlog stoljeća donijele niz inovacija u komunikaciji, ali i načinu slušanja glazbe i gledanja filmova. I premda je većina njih odavno zaboravljena, tada su bile pravi hit, koji su si, unatoč visokim cijenama, željeli priuštiti svi.
Kasete vs. ploče
Ono što je tada uglavnom oduševilo mlađe generacije, pojava je walkmana, proizvedenog krajem 70-ih, ali u bivšoj je Jugoslaviji punu popularnost dosegnuo sredinom 80-ih. Bio je to jednostavan uređaj u koji se mogla ubaciti kaseta i glazba slušati s pomoću slušalica na ušima, no tada je uvelike promijenio poimanje slušanja glazbe jer se prvi put mogla “ponijeti sa sobom”.
Bio je preskup, ali to većinu nije spriječilo da ga nabavi, prije svega iz inozemstva, jer je u bivšoj Jugoslaviji ponuda bila slaba i bili su još skuplji nego vani. Tako je u to vrijeme bilo gotovo nemoguće na ulici vidjeti mlade ljude bez slušalica na ušima.
Moj je prvi walkman stigao iz Njemačke na Božić 1985. i do danas se sjećam kako po snijegu šetam Zrinjevcem a uši mi miliju stihovi Bajaginih Malih slonova i Tamare. Nešto poslije, i to sa svojim najboljim frendom, do iznemoglosti sam slušala Suadu, naravno tako da je svatko na uhu imao jednu slušalicu.
Ipak, ubrzo se pojavio problem, jer do tada sam uglavnom slušala gramofonske ploče, a sada sam sve ono što sam voljela slušati trebala i na kasetama. Nisam bila jedina, upravo zahvaljujući popularnosti walkmana prodaja audiokaseta 1983. godine prvi je put bila veća od prodaje gramofonski ploča.
No kupovati kasete ubrzo mi nije bilo dovoljno, jer često bi se dogodilo da bi mi se na određenom albumu svidjela samo pjesma ili dvije, pa sam stalno morala premotavati kasetu. Stoga sam roditelje namolila da mi kupe kasetofon s dvije glave kako bih mogla presnimavati samo pjesme koje želim. Ipak, glavno je bilo presnimavanje s radija. E, to je bilo pravo umijeće! Radio je morao biti upaljen non-stop i onda osluškuješ hoće li voditelj najaviti pjesmu koju želiš, pa onda kao lud trčiš da bi stigao pritisnuti snimanje i sretan si jer konačno imaš baš onu koji si čekao danima, a onda voditelj netom prije kraja pjesme odluči nešto reći. I onda sve ispočetka...
Prava riznica za skupljanje pjesama bila je emisija tadašnjeg Radija Zagreb, TOP 20, koja se počela emitirati 1985. godine, subotom navečer, od 19 do 21 sat. Kako sam još bila klinka, roditelji su me puštali van samo subotom do 21, pa sam se zbog te emisije čak i odricala izlazaka, osim ako mamu ne bih namolila da snimi sve umjesto mene, pa bih naknadno presnimavala pjesme koje sam željela. No to je bilo rijetko i većinom bi sama napeto, s ganc novom kasetom za presnimavanje, čekala da emisija počne.
TOP 20 Radija Zagreb
Bila je to kultna emisija, koja je donosila najnovije vijesti sa svjetske i domaće glazbene scene, ali prije svega glazbenu ljestvicu koja se sastojala od deset domaćih i deset stranih hitova, za koje su slušatelji mogli glasovati dopisnicama i telefonskim pozivima. Na toj su ljestvici uglavnom bili hitovi jer dobro je poznato da su mnogi bendovi upravo u 80-ima izdali svoje prve albume, ali i najveće hitove, pa su se na valovima radija najčešće vrtjele pjesme Prljavog kazališta, Parnog valjaka, Azre, Haustora, Filma, Denis & Denis, Novih fosila, Srebrnih krila, Bijelog dugmeta, Idola, Električnog orgazma, Bajage, kao i Michaela Jacksona, Madonne, Duran Durana, U2-a, Depeche Modea i brojnih drugih.
I premda danas glazbu koju želimo možemo slušati koliko god, gdje god i kad god hoćemo, nikada to nije tako čarobno kao što je bilo tih 80-ih.
