Amerika je blještavilo, luksuz i raskoš s jedne, a beskućništvo i siromaštvo s druge strane. Ne čine Ameriku samo divovski neboderi te široke i dugačke ceste. Amerika su definitivno i njezine prirodne ljepote, koje joj daju magnetsku privlačnost.

Jedno od najspektakularnijih prirodnih čuda na svijetu golemi je Grand Canyon, odnosno kanjon rijeke Colorado, u kojem majka priroda pokazuje kako može napraviti spektakl. Grand Canyon je simbol snage prirodnih procesa, ali ljepota njegova krajolika prije svega izaziva golemo strahopoštovanje.

Hooverova brana

Prema Grand Canyonu krenuli smo iz Las Vegasa turističkom rutom autobusom od oko dva i pol sata vožnje. Vodič, istovremeno i vozač autobusa, simpatični crnac s jakim južnjačkim naglaskom, posebno je nekako bio raspoložen za šalu kada su mu ušle dvije također crnačke obitelji, pretpostavljam da je riječ o dva brata sa suprugama ili dvije sestre s muževima i naravno njihovoj djeci. Svi su bili odjeveni u iste majice s natpisom "Ain't no family like we got" (Nijedna obitelj nije poput naše). Iznimka u tom dress codeu bio je jedan od dva "pater familliasa", koji je nosio majicu Dallas Cowboysa, pokazujući na takav način odakle dolaze. Primijetio je to vozač, počeo ih je zadirkivati na račun Teksasa, krenuo je u zadirkivanja i oko Dallas Cowboysa, da neće ući u play-off, ali tu je brzo zastao jer njegovi Las Vegas Raidersi baš i ne blistaju, što je pri prolasku pokraj njihova stadiona sarkastično komentirao riječima - "prolazimo pokraj stadiona jedne odlične momčadi". Kad smo već kod nošenja "pogrešnih" majica klubova, u Americi to nije nikakav problem. Normalno je da se nose majice najvećeg rivala u gradu drugog kluba, pa smo na Zapadnoj obali doista vidjeli svakakvih simbola. No vratimo se našoj ruti prema Grand Canyonu. Na putu zastajemo ispred Hooverove brane. Ako je Grand Canyon fenomen koji je stvorila priroda, Hooverova brana je fenomen ljudskog rada, a s pomoću nje se milijuni ljudi u tom dijelu SAD-a opskrbljuju električnom energijom. Ime je dobila po, u prethodnom putopisu već spomenutom, 31. američkom predsjedniku Herbertu Hooveru. Na samoj je granici Nevade i Arizone, a, zanimljivo, premda je Las Vegas od nje udaljen manje od 50 kilometara, riječ je o državama s različitim vremenskim zonama, pa nas vozač upozorava da je povratak predviđen u 15 sati prema "lasvegaškom" vremenu.

- Ovdje možete snimiti prokleto dobre slike - govori nam vozač-vodič koristeći se zanimljivom igrom riječi.

Pogled na Hooverovu branu na granici Nevade i Arizone

Na engleskom se, naime, brana kaže dam, a prokleto dobro - damn good, što se gotovo jednako izgovara. Uostalom, Hooverova brana prvo je nazvana Boulder Dam, jer se nalazi na području Canyona i tamošnjem je stanovništvu dala mogućnost da radi u vrijeme velike depresije, tridesetih godina prošloga stoljeća, premda su poslovi izgradnje bili među najopasnijima općenito u inženjerstvu. Tijekom izgradnje Hooverove brane život je izgubilo 96 ljudi. Danas ljudi iz toga kraja, neki od potomaka graditelja velike brane, većinom rade u Las Vegasu, na poslovima u kockarnicama i oko njih. No životni su uvjeti u tom dijelu Arizone daleko od idealnih zbog pustinjske klime koja ondje vlada. Ljeti su temperature često više od 40 stupnjeva, zimi, za razliku od toplijeg Las Vegasa, temperature mogu pasti i ispod nule, pa se obilazak Grand Canyona nikako ne preporučuje bez jakne. I zato mi je nevjerojatno da je jedna gospođa odjenula jaknu, a svoje dijete ostavila u kratkim hlačama i kratkoj majici, pa je dječak navukao na sebe dodatnu majicu tek nakon intervencije našeg vodiča. To su vam rezultati neoliberalnog odgoja, u kojem se djecu potiče na vlastiti stav! Mjesta pokraj pustinje djeluju kao nekakvi kampovi, u SAD-u poznati pod nazivom trailer parks, gdje ljudi žive ili u većim kamp-prikolicama ili u mobilnim kućicama. I nemojte zamišljati kampove kao na našoj obali. Ovo je bliže onome o čemu je pjevao Zlatko Pejaković u jednoj od svojih najpopularnijih pjesama.

- Ovdje moj prijatelj ima dobar restoran, koji preporučujem. Ovdje imate odličan kinesko-meksički restoran - priča naš vozač-vodič, a mi ne znamo kad je ozbiljan, a kad se šali, no zamo da okoliš nikako ne vuče na kušanje hrane u, primjerice, kinesko-meksičkom restoranu.

Grand Canyon

Kojot i Ptica Trkačica

U tom je, biljkama vrlo oskudnom, pustinjskom krajoliku stanište Jošuina drveta (Joshua tree), koje nazivaju ikonom i jednim od simbola toga dijela SAD-a. Ime su mu dali mormoni, koji su se u 19. stoljeću kroz pustinju kretali prema Uti, saveznoj američkoj državi u kojoj je najveća koncentracija pripadnika te vjerske zajednice. Mormone su, naime, krošnje tog stabla podsjećale na Jošuine ruke, koji je doveo Židove u obećanu zemlju, podignute u molitvi.

Što se tiče životinjskog svijeta, okolica Grand Canyona, odnosno jugozapadnog dijela SAD-a, stanište je kojota i ptica trkačica, tako da smo animirani prikaz toga krajolika mogli stotinu puta vidjeti kao djeca u crtiću u kojem Wile E. Coyote (kod nas preveden kao Mirko S. Zlikovski) pokušava uloviti Road Runnera. Davno sam u bespućima interneta pronašao čak i inicijativu i organizaciju koja je Warner Brosu uputila zahtjev da Coyote konačno uhvati ptičurinu. Na internetu, istina, postoje neke spin-off varijante s takvim završetkom, ali u klasičnoj se franšizi Warner Brosa to nikada nije dogodilo. U tom društvu kojota i ptica trkačica živi i oko 2000 pripadnika plemena Hualapai, što na indijanskom znači Ljudi rijeke. Radi se, naravno, o autohtonom stanovništvu, u čijem je vlasništvu i zemlja, pa Hualapaiji upravljaju područjem zapadnog dijela Grand Canyona te tako zajedno s privatnim investitorima razvijaju i turističke sadržaje na tom području.

Dio Grand Canyona u vlasništvu je plemena Haualapai

Kako se nalazi u blizini Las Vegasa, taj dio Grand Canyona posjećuje mnogo turista, ali ga mnogi pogrešno poistovjećuju s Nacionalnim parkom Grand Canyon, strogo zaštićenim područjem pod zaštitom UNESCO-a. U nacionalnom je parku infrastruktura puno suzdržanija od one u zapadnom dijelu Grand Canyona, koji turisti obilaze u velikom broju i gdje se uz brojne vidikovce ili na samom ulazu u njega nalazi suvenirnica sa suvenirima Grand Canyona i onima izrađenima ručnim radom ženskih članova plemena. Na pojedinim se "pointovima" odvijaju i prezentacije načina života plemena. Prihod iz restorana i suvenirnica ostaje plemenskoj zajednici, kako bi se održala na tom području, obrazovala, osigurala si zdravstvenu skrb i očuvala kulturnu baštinu.

Najveća atrakcija kojom upravljaju Hualapaiji zasigurno je Skywalk, stakleni vidikovac, nešto slično onom koji kod nas postoji na Biokovu. Platforma iznad Grand Canyona nalazi se 1220 metara (prema američkim mjerilima, 4000 ft, nap. a.) iznad najniže točke Kanjona. Duga je 21 metar, široka oko tri metra.

- Odmah pokraj Skywalka imate odličan restoran sa sjajnim pogledom na ljude kojima se tresu noge i dobivaju vrtoglavicu i mučninu nakon hodanja preko njega - nastavljao se šaliti naš vodič.

Dok hodate Skywalkom s obližnjeg razglasa puštaju simboličnu pjesmu. "Walk of Life" Dire Straitsa. Jesmo li prošetali? Kao nekom rođenom u ravnoj Slavoniji nije mi to bila neka privlačna ideja. Ali tko zna kad opet imaš priliku hodati 1220 metara iznad kanjona rijeke Colorado! (nastavlje se) 

General Sherman najveće je i najdeblje drvo u Sekvoja parku