Milosava Božić iz Čepinskih Martinaca proslavila je u subotu stoti rođendan. Iako joj je potrebna potpora hodalice, među goste je ušla "sto na sat". Znala je da će veselja biti, ali pitala se, kaže, tko će joj sve doći. A došlo ih je toliko puno da je dvorana martinačkog društvenog doma pucala po šavovima. Moglo bi se reći, za stotinu godina sto gostiju, najdražih rođaka, susjeda i prijatelja.

Stigli su i tamburaši Taman benda, pa je gospođa Milosava, kakav je i red, zakitila harmonikaša. Presretna je bila, kazala nam je, cijelo joj je srce pjevalo. S darovima je stigao i općinski načelnik Dražen Tonkovac, a s njim i Glasovi reporteri, koje je pozvao kolega sa Slavonskog radija Goran Živković, slavljeničin susjed "od prekoputa". Kao mali gutao je bakine priče o selu i općenito povijesti, a na kraju je stekao i diplomu povjesničara. Odnedavno je Goran otac, njegov je 4-mjesečni Dominik bio najmlađi uzvanik na slavlju, a završio je u krilu najstarije. Stoljeće ih dijeli, a bilo ih je baš lijepo vidjeti zajedno. Goranova je majka Ljubica puno pomagala Milosavi, kaže nam nećakinja Branka Miljević, kći slavljeničina brata. Čak iz Australije stigao je pak nećak Branimir Božić. U Božića, Milosavinih roditelja, bilo je četvero djece, a uz Milosavu živa je još samo njezina sestra Nada Stanković. Branka se do odlaska u dom brinula o Milosavi, jer nema nikoga mlađeg bližeg od nje.

Milosava se nikad nije udavala. Imala je, priča, jednu istinsku mladenačku ljubav, ali sve se u životu nekako zamrsi, pa ne bude uvijek onako kako čovjek snuje. Nisu ju htjeli dati za tog momka, na kraju se drugom oženio. No kada je Taman bend zasvirao Halidovu "Taman je", uz stihove: "Dobro veče, a i ovo sreće taman, taman, taman je, moja ruka oko tvoga struka, hej, labude", slavljenica je malo zaplesala i zapjevala. Sjetni su ju stihovi "samo život kraj tebe taman je" možda podsjetili na propuštenu priliku za bračnu sreću. Jer, rekla nam je, bilo je - taj ili nijedan, i ostalo je tako.

Život ju, priča otvoreno, nije mazio, radila je kao nadničarka. "Radila sam k'o rob, al' doktor mi kaže: 'Vi ste potpuno sačuvani.' Malo me, doduše, noge bole. Nije da sam htjela tol'ko živit, al' kad moram, šta ću", kaže uz osmijeh, sretna što je na svoj stoti okružena tolikim čestitarima. Inače je sa sestrom Nadom zajedno u domu, u kojem se udomiteljica lijepo brine o njima. U jednoj je kući njih pet žena, povezane su jedna s drugom, mirno i udobno proživljavaju staračke dane. Nada hvali slavljenicu da se još može sama poslužiti, ne da se, borac je. Pa smo joj i mi na odlasku poželjeli da ju zdravlje i dalje služi. Neka joj ovaj niz riječi i lijepe fotografije na kojima je okružena bližnjima budu dar, a nama, mlađima, podsjetnik na ljude staroga kova koje život nije uvijek mazio, a ipak, i u stotoj, nalaze razlog za osmijeh. Sretan stoti rođendan!