U pjesmi Chrisa Ree svijetle crvena božićna svjetla, a nama ona sa zatvorske stražarnice
Posebna je atrakcija vožnja cestom 17 Mile Drive, koja se
prostire pokraj samog Tihog oceana, uzduž poluotoka Monterey
Putovanje po Kaliforniji nastavljamo u Toyoti Rav s automatskim mjenjačem. Automobil su nam u San Francisco dovezli naši kalifornijski domaćini i dragi nam prijatelji. Žive u Visaliji, gradu s oko 160 tisuća stanovnika u unutrašnjosti Kalifornije, otprilike na pola puta između San Francisca i Los Angelesa, 70-ak kilometara od većeg i poznatijeg sveučilišnog grada Fresna.
Od kućanica do geekova
Visalia se može pohvaliti podatkom da po glavi stanovnika u njihovu down townu ima više restorana negoli na samom Manhattanu i po tome su u vrhu SAD-a. Za razliku od najvećih kalifornijskih gradova, u Visaliji nema nebodera i poslovne zone. Dominiraju obiteljske kuće, između plantaža jagoda, pistacija, naranči ili badema. Suprugu će te ulice jako podsjetiti na Wisteriju Lane, fikcijsku četvrt u kojoj su snimljene popularne Kućanice. U garaži ili ispred našeg kalifornijskog doma parkirano je čak pet automobila. U SAD-u je imati više automobila u obitelji velika potreba. Život se odvija na cesti. Potrošiti nekoliko sati na dan u automobilu posve je uobičajeno. To je način života koji se meni, iskreno, najmanje sviđa. I kad pitaš Amerikanca o udaljenosti do nekog mjesta, neće ti odgovoriti u miljama, mjernoj jedinici u kojoj se izražava udaljenost, nego u vremenu koliko ti je potrebno doći do ciljanog mjesta.
Prema Visaliji smo se zaputili okolnim pravcima preko Stanforda, kroz Silicijsku dolinu, pa zatim prema Tihom oceanu, prema poluotoku i zaljevu Monterey. Stanford je jedno od najvećih i najuglednijih američkih sveučilišta u kojem je studiralo desetak nobelovaca, poznati političari, sportaši, informatički moguli i kasniji milijarderi. Jedna je od znamenitosti Stanforda 87 metara visok Hooverov toranj, koji nosi ime po Herbertu Hooveru, 31. američkom predsjedniku po kojem nosi ime i poznata Hooverova brana na rijeci Colorado, koju smo posjetili koji dan poslije. Toranj se nalazi u središtu Hooverova instituta, a s vrha pogled puca na kompletnu Silicijsku dolinu. Kampus u Stanfordu uoči Božića, kada smo mi bili ondje, djeluje prazno, pa ovako bez studenata, uz tek pokojeg rekreativca ili putnika namjernika, ne ostavlja dojam svoje potpune veličine. Tek nešto više ljudi zamijetili smo na atletskom stadionu u sklopu kampusa. Stanford, naime, njeguje jaku i dugačku sportsku tradiciju. Imaju sveučilišne momčadi u 36 sportova i više od 125 osvojenih NCAA naslova, a njegovi su brojni sportaši osvajali olimpijske medalje. Među sportašima koji su studirali na Stanfordu ističu se Tiger Woods, John Mc Enroe, Katie Ledecky… Unutar kampusa, koji je kao jedan izdvojeni grad, velik je broj parkirališta i mjesta za bicikle, što samo pokazuje koliko u njemu živi stanovnika za vrijeme fakultetskih semestara. Parkiramo našu Toyotu Rav na jednom natkrivenom parkingu ispred zgrade koju koristi Forsythe Stanford Computer Science Department. Fosythe je ime dobilo po George Forsytheu, jednom od najpoznatijih pripadnika obitelji po kojima je snimljena kod nas nekada vrlo gledana serija Saga o Forsythima. Glavno sjedište fakulteta i Odsjeka Forsythe nalazi se u zgradi William Gates Computer Science. Da, riječ je o zgradi posvećenoj Billu Gatesu, velikom donatoru Stanforda. Stanford je inače naslonjen na Palo Alto, grad koji na španjolskom znači Veliko Drvo i koji je zapravo mjesto gdje je započela nova informatička revolucija. U njemu su živjeli i djelovali brojni informatički moguli poput Marka Zuckerberga ili Elona Muska. Garaža na adresi 2066 Crist Drive, Los Altos, na "oduševljenje" današnjih stanara i susjeda, postala je povijesna i turistička lokacija. U njoj su Steve Jobs i Steve Vozniak napravili prvi Appleov kompjutor.
Nastavljamo se voziti kroz Silicijsku dolinu, zaustavljamo se pokraj ulaza zgrada Googlea i Microsofta, ali ne zadržavamo se dugo jer idemo prema Tihom oceanu, koji je atraktivniji dio putovanja.
Vožnja cestom 17 Mile Drive
Posebna je atrakcija vožnja cestom 17 Mile Drive, koja se prostire pokraj samog Tihog oceana, uzduž poluotoka Monterey, istoimenog zaljeva i grada, prve prijestolnice Kalifornije u vrijeme kada je ona bila pod vlašću Meksikanaca. Monterey je grad s jednim od najvećih akvarija u svijetu. Nekadašnje ribarsko pristanište, a danas mjesto s brojnim ribljim restoranima (preporuka je kremasta juha od plodova mora poslužena u udubljenom kruhu, nap. a.). 17 Mile Drive jedna je od rijetkih cesta koja se posebno naplaćuje. Radi se, naime, o rezidencijalnoj zoni gdje su svoj dom pronašli "američki odlikaši". Luksuzne su kuće i vile smještene između oceana i guste šume borova i čempresa, pa je 17 Mile Drive zamišljen i kao svojevrsni posjet nacionalnom parku. Uzduž ceste brojni su golf-tereni, a nerijetko se na cesti događa da je pretrčavaju srne.
Južnije od Montereya uz 17 Mile Drive nalazi se i Carmel (punim nazivom Carmel by the Sea), također slikoviti gradić s luksuznim kućama, najviše ipak proslavljen i poznat po tome što je sredinom osamdesetih njegov gradonačelnik bio legendarni Clint Eastwood. Premda se na tom mjestu zadržao samo jedan mandat (dvije godine), bio je uglavnom prihvaćen od lokalne zajednice. Politika mu je bila zadržavanje imagea grada lokalnog, pomalo boemskog šarma. Ipak, bilo je i nezadovoljnjih stanovnika jer nije svima odgovaralo da rezidencijalni i mirni gradić zbog Eastwooda postane mjesto najezde turista.
Od Carmela do unutrašnjosti vozimo se i skrećemo cestom broj 99 na kojoj miljama ne susrećemo ni jedan automobil. Mrak je već pao, na radiju slušamo božićne pjesme, naravno i Chrisa Reu, koji nas je upravo tih dana bio napustio. Na cesti 99 je mrkli mrak, pa za razliku od pjesme Driving home for Christmas, rijetki su automobili, te nas crvena svjetla ne mogu podsjetiti nimalo na božićni ugođaj. Odjednom, u toj tami, pokraj ceste događa nam se blještavilo i reflektori, neki ogroman, u tom dijelu jedini prilično osvijetljen kompleks. Kompleks je ograđen žičanom ogradom, pa ubrzo prepoznajem o čemu je riječ. Crvena svjetla, za razliku od onih iz pjesme Chrisa Rea, dolaze s vrha zatvorske stražarnice. U tom dijelu SAD-a nalazi se nekoliko državnih zatvora i kaznionica. Izgrađeni su puno prije sadašnje administracije...
(nastavlja se)