Dana 26. travnja 1986. godine dogodila se nesreća u Černobilu, kada je eksplozija uništila jedan o četiri reaktora u nuklearnoj elektrani. Eksplozija je napravila štetu na reaktoru, koji je otpustio velike količine radioaktivne prašine.

Kašnjenje informacija

Osječani, ali i ostatak svijeta, za nesreću su doznali tek tri dana poslije, i to zahvaljujući švedskim meteorolozima koji su primijetili visok stupanj radioaktivnosti nad svojom zemljom. Tek su tada iz SSSR-a priznali što se dogodilo. Danas takvo zataškavanje ne bi bilo moguće, no onda su postojali samo radio, televizija i novine, koje su u SSSR-u bile pod kontrolom režima. Javnost nije znala koliki su razmjeri katastrofe i koliko će radioaktivni oblak daleko stići i s kolikom količinom radijacije, što je bilo plodno tlo za širenje dezinformacije. U ovom slučaju nije bilo društvenih mreža, pa je širenje panike bilo pod kontrolom.

Moji starci, pa tako ni ja nismo tome pridavali baš preveliku pozornost, jer, realno, nismo mogli učiniti ništa, protiv radijacije nije se moglo boriti skrivajući se po podrumima. Tako sam 1. svibnja, na dan kada smo i doznali konkretnije informacije o katastrofi, odlučila provesti na otvorenom, odnosno na Kopiki, što je mamu ipak poprilično nasekiralo.

Događanje oko nuklearne katastrofe iz dana u dan pratio je i Glas Slavonije. Prve su se konkretnije informacije počele objavljivati 2. svibnja 1986. godine. Objavljeno je kako su se posljedice eksplozije u posljednja tri dana osjetile i u Jugoslaviji. Pojačano je taloženje radioaktivnih materijala, radioaktivnost je bila od dva do deset puta veća od normale, ali razina onečišćenja nije prekoračila dopuštene vrijednosti za stanovništvo ni u jednom djelu zemlje. Zabilježeno je i kako je radioaktivni oblik okrznuo područje slavonsko-baranjske regije, ali da je intenzitet radijacije u padu.

Ipak, građani su upozoreni na mjere opreza, te je objavljeno da djece i trudnice ne trebaju izlaziti iz kuće, da se ljudi i djeca ne zadržavaju na travnjacima, ne koriste kišnicu te da zeleno povrće dobro operu prije konzumacije.

Prve su vijesti odmah izazvale i potragu za tabletama joda jer su se brzo pronijele glasine da su one efikasna zaštita. U Americi su rasprodane sve rezerve jodnih tableta, povećana je potražnja bila i u skandinavskim zemljama, a poljske su vlasti donijele odluku da se svoj djeci daju jodne tablete sve dok se ne smanji radijacija u atmosferi. No stručnjaci su upozorili na to da jodne tablete ne treba uzimati bez liječničke kontrole jer mogu učiniti više štete nego koristi.

Dana 2. svibnja 1986. ukrajinski je ministar zdravlja opovrgnuo tvrdnje zapadnih novinskih agencija da je havarija u nuklearnoj centrali Černobil prouzročila smrt najmanje 2000 osoba. Dva je dana poslije objavljeno kako radioaktivnost i dalje opada, da su voda i mlijeko sigurni, ali da se poljoprivrednicima i dalje ne preporučuje da na pašu vode stoku, ali pčele smiju puštati.

Glas Slavonije izvijestio je kako su velike količine povrća završile u kontejnerima na osječkoj tržnici te je pozvao građane da hranu ne bacaju jer se, ako se dobro opere, bez opasnosti može koristiti. Izvijestili su kako nema potrebe za zatvaranjem prozora, a može se boraviti i na zelenim površinama ako ljudi nakon toga dobro operu i sebe i odjeću.

Istaknuto je i kako koncentracija nad Slavonijom nije opasna te navedeni primjeri kako je današnja radijacija sto puta manja nego što su joj svakodnevno izloženi zaposlenici u Nuklearnoj elektrani Krško, odnosno da prilikom rengenskog pregleda građani primaju sto puta jaču radijaciju od današnje atmosferske radijacije. Prema tome, zaključili su u Glasu Slavonije, mjesta za paniku nema.

Dana 4. svibnja oglasio se i partijski sekretar Boris Jeljcin, koji je izvijestio kako je iz ugroženog područja oko centrale u Černobilu evakuirano 49 tisuća ljudi te da je od nastradalih, u tom trenutku, 25 osoba u ozbiljnom stanju. Potvrdio je da je u nesreći u Černobilu ozlijeđeno 197 osoba i da su samo dvije poginule.

Dan poslije objavljeno je kako je od 30. travnja do 5. svibnja u Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu pregledano 179 osoba koje su se posljednjih dana nalazile u SSSR-u, na području Kijeva, zbog sumnji da su kontaminirane radioaktivnim oborinama.

Njih su 104 podvrgnute dekontaminaciji i uklanjanju radioaktivnim materijala, dvije su osobe kod kojih je utvrđen veći stupanj unutrašnje kontaminacije zadržane na VMA radi opservacije, ali je utvrđeno da nema nikakvih znakova oštećenja zdravlja te su pušteni kući.

Hrana sigurna

Danas nezamislivo, ali ni devet dana nakon katastrofe u Černobilu u svjetskim novinama i dalje nije bilo detalja o nesreći, a nije preneseno ni izlaganje Borisa Jeljcina, koji je o njoj govorio u Njemačkoj. Nije bilo ni priopćenja o tome da je oštećeni reaktor ugašen, stoga se u medijima zaključilo da on i dalje izbacuje radioaktivne čestice, samo vjerojatno manjim intenzitetom nego prije.

Prva se konferencija za novinare o katastrofi dogodila tek 6. svibnja, a na kojoj je rečeno kako se radioaktivnost u neposrednoj okolini nuklearke nastavlja smanjivati te da su na reaktor do sada bačene četiri tone pijeska, olova, metala i drugih materijala.

Glas Slavonije proveo je i anketu među građanima koji su istaknuli kako se ne boje, ali prate vijesti u medijima i pridržavaju se izrečenih mjera.

Dana 12. svibnja Republički komitet za zdravstvo i socijalnu zaštitu SR Hrvatske izvijestio je da se svi prehrambeni proizvodi od mlijeka do povrća mogu normalno koristiti u prehrani. I tako su već polovinom svibnja polako prestajale svakodnevne informacije o nuklearnoj katastrofi, a za čije se stvarne uzroke i posljedice doznalo tek mnogo kasnije. n