Kada danas, s odmakom od više od tri desetljeća, ponovno uzmemo u ruke ratna izdanja Glasa Slavonije, osjećaj je uvijek jednak: kao da otvaramo zamrznute trenutke jednog vremena koje nas je oblikovalo, ranilo, ali i povezalo na način koji se u miru teško može objasniti. Svaka stranica, svaka fotografija, svaki naslov - sve odiše hitnošću, strepnjom i upornošću da se unatoč svemu održi glas ovoga kraja.

U tim godinama, dok su sirene parale zrak, dok je svaki izlazak na teren nosio rizik, mi novinari nismo bili samo promatrači. Bili smo dio iste stvarnosti koju smo bilježili. Glas Slavonije tada je imao zadatak veći od informiranja - postali smo nit koja povezuje ljude u danima kada je svaka pouzdana informacija značila sigurnost, nadu ili bar red u kaosu.

Pisali smo o granatiranjima, o poginulima, o koloni izbjeglica koja se nikad ne zaboravlja. Ali pisali smo i o rođenjima, o svadbama u skloništima, o ljudima koji su iz pepela svog doma vadili fotografije i ponovno počinjali ni iz čega. Ratna izdanja našeg lista tako danas nisu samo dokument vremena - ona su mozaik života u kojem su se isprepletale tragedija i prkos.

Istina je da smo često posezali za jezikom koji je odražavao trenutak: oštrim, ponekad jednostranim. Ali u vrijeme kada se branila sama opstojnost grada i njegovih ljudi takav ton bio je dio borbe. Naše novine bile su obrambeni zid od dezinformacija, straha i izolacije. Čitateljima smo bili dnevni oslonac, a sebi podsjetnik da se, usprkos svemu, istina mora bilježiti.

Danas, kada listamo ta izdanja u tišini redakcije, čini se nevjerojatnim da je dio njih nastajao pod svjetlom agregata ili u trenutcima kad bi granata prozujala iznad krova. Ali upravo zato ta su izdanja dragocjena: pokazuju kako se novinarstvo može pretvoriti u čin otpora.

Ratni Glas Slavonije ostaje svjedočanstvo naše uloge u najtežim godinama ovog kraja. Iako su se naše teme, izazovi i svijet oko nas promijenili, ostaje ista obaveza - pisati istinu, čuvati uspomene i biti glas onih koje se ne čuje.

Jer dok god se sjećamo, dok god listamo te požutjele stranice, Slavonija i njezini ljudi nisu samo preživjeli. Oni su pobijedili.