Neovisno čitate li novine široko ih rasprostirući, uz prvu jutarnju kavu, ili pak zadubljeni u ekran pametnog telefona, valja zaključiti: Život grada zrcali se u novinama, kako nekada, tako i danas.

Krešimir Sudar

hrvatski ratni vojni invalid

Moja su najranija sjećanja vezana uz Glas. Sin sam pokojne novinarke i urednice u Glasu Slavonije, Ivanke Sudar, nadimkom Biba, i moje je odrastanje blisko vezano uz redakciju. Kao klinac prošao sam sve faze nastanka novog broja, od slovoslagare, preko poziranja fotoreporterima, žicanja čokoladica kod lektorica do ispijanja Sinalco Cola sa službenim vozačima kada bi me majka povela sa sobom na jednodnevni radni put. Često je posao donosila doma, pa sam nerijetko tonuo u san sa zvukom pisaće mašine Oliveti. U kuću su nam dolazili majčini kolege iz redakcije, ali i iz nekih dopisništava, pa sam nerijetko prisluškivao ozbiljne razgovore. Naviknuo sam na svakodnevno čitanje Glasa, tako da sam i sam niz godina bio pretplatnik. Kako velik dio godine nisam u Osijeku, Glas češće čitam online, jer mi je to najpraktičnije, tako da ni jedno jutro ne propustim gradsku rubriku, samo da ostanem u tijeku s događajima. Želim da još dugo mogu pratiti rad Glasove redakcije, gdje god se nalazio. Svim zaposlenicima Glasa želim što veću tiražu i što manju remitendu!

Dražen Dragušica

novinar i voditelj

Kad živiš u Osijeku, jednostavno moraš pratiti i poštovati dva najstarija izvora informacija, a to su Glas Slavonije i Radio Osijek. Još sam od đačkih dana pratio što objavljuje Glas, jer to su naše novine koje nas prate i informiraju o svemu što se događa u gradu. I ako smo nešto propustili, uvijek ćemo tu pronaći informaciju koja nas zanima. Često smo znali reći, ako nešto nije objavio Glas, to se nije ni dogodilo. Posebno me veseli kad pronađem neka stara izdanja koja me podsjete na događaje što sam ih možda već zaboravio, ali me Glas vrati u vrijeme kojem mi je to bilo jako važno.

Kako sam i osobno bio dio ekipe koja je svoje novinarske uratke objavljivala u Glasu, jednostavno - to je dio mog bitka. Vjerojatno tek poslije shvatiš koliko su važne objave koje prate male ljude i njihove probleme, moguće primjedbe i potencijalna rješanja tih problema. Glas je kroničar života našeg grada više od 100 godina, a to znači da, osim sjećanja, uvijek možemo i nešto naučiti.

Milan Vrdoljak

poduzetnik

Za mene su jutarnja kava i Glas Slavonije neizostavan dio svakodnevne rutine. Zahvaljujući Glasu pratim sve važne i zanimljive vijesti iz regije, Hrvatske i svijeta. Novine mi pružaju pregled događanja kroz vijesti, intervjue, reportaže i posebne priloge, a analize i osvrti daju mi dodatne informacije o temama koje me zanimaju.

Posebno cijenim to što Glas Slavonije pruža pouzdane informacije i njeguje tradiciju te običaje naše regije, čineći moj jutarnji ritual potpunim. Osjećam se povezano s ljudima i zbivanjima oko sebe, a istovremeno ostajem informiran o ključnim pitanjima iz gospodarstva, kulture, sporta i svakodnevnog života. Ta mi rutina omogućuje da sagledam širu sliku i ostanem u tijeku sa svime što oblikuje našu regiju i svijet.

Silvestar Vrček

umirovljenik

Dugogodišnji sam pretplatnik Glasa Slavonije. Čim se ustanem, odem po novine u poštanski sandučić, pa ih odmah prelistam i pročitam što me zanima. U mojoj se obitelji Glas kupovao oduvijek, pa sam ga krenuo čitati još u osnovnoj školi. Glas je tako uz mene već 70 godina. Najviše čitam vijesti iz grada, gradska rubrika me strašno zanima. Volim te neke sitne događaje u gradu koje Glas Slavonije naznači da su se dogodili ili da će se dogoditi, a volio bih da ih je i više. Uz to, pratim sav sport. Veliki sam lokalpatriot i uvijek navijam za naše. Volim pročitati i tjedne priloge o vrtu te Umjesto razglednice, koja je dio gradske rubrike, a koja prikazuje zanimljiva putovanja Osječana. Glas Slavonije kao lokalni list oduvijek favoriziram i podržavam sve što se događa i radi u Osijeku. Strašno volim ovaj grad. Nema New Yorka koji bi mi bio draži od Osijeka!

Ivica Škojo

poduzetnik

Svaki radni dan, pri dolasku u ured, čeka me Glas Slavonije i obvezno ga pročitam. Bez Glasa dan ne može početi i tako je unatrag 30-ak godina, koliko sam poduzetnik. Glas Slavonije mi je uvijek bio dobar izvor informiranja o onome što se događa u regiji, svojevrsni pokazatelj onoga što se događa u gradskom životu, kulturi, sportu... Poslovno gledano, za mene i moju tvrtku zanimljiv je tjednik Autoglas, o automobilima i automobilskoj industriji, kojim i vi pokazujete kako pratite ono što se događa u branši koja se također brzo mijenja. Dijelimo iste strasti...

Antoaneta Radočaj Jerković

sveučilišna profesorica i umjetnica

Kažu da ako nije bilo u Glasu, nije se dogodilo! Od srca čestitam 105. rođendan slavonskim glasnicima dobrih i manje dobrih vijesti, urednicima, novinarima i fotoreporterima koji nam u domove donose zanimljive priče i ljude koje inače nikada ne bismo upoznali. Hvala vam, dragi novinari, što svojim integritetom jamčite istinitost, točnost i pravodobnost informacija, a svojim odabirom priča ukazujete na Slavoniju i Osijek u stvarnom potencijalu. Kao umjetnici i sveučilišnoj profesorici najdraže su mi teme vezane uz kulturu te posebni prilozi o zanimljivim ljudima koji žive u susjedstvu i u sebi nose neku priču koja bi, da nije vrijednih novinara Glasa Slavonije, možda zauvijek ostala neispričana.

Vladimir Ham

intendant HNK-a u Osijeku

Čitam Glas Slavonije zato što mi je i dalje najpouzdaniji izvor lokalnih informacija, medij koji doista prati ritam života našega grada i njegove okolice, što mi je iznimno važno, jer ne stignem sam popratiti sve što se događa. Posebno mi je drag jer u prvi plan stavlja naše sugrađane, njihove male, tihe priče i svakodnevne pobjede, te na grad i njegov život gleda iz blizine – očima pojedinca.

Glas čitam još od tinejdžerskih dana, kada me već ozbiljno zanimala kultura. Tada sam redovito pratio kulturne stranice, a upravo su mi one i danas najdraže – prostor u kojem se grad, njegovi ljudi i njihova kreativnost najljepše isprepleću.

Ivana Crnoja

predsjednica Udruge Pobjede

Od sto i pet Glasovih, Azilovih je osamnaest. Veza nam je postala punoljetna, Glas Slavonije prve su novine među čijim se listovima našao tada malecki, ali nama veeeliki, članak o Azilu, još ga imam kao dragu uspomenu. I danas, u stankama između svih dnevnih katastrofa i malih herzinfarkta, volim sjesti sa svojim kerovcima i pročitati komu je danas gore nego meni. Šalim se, naravno, ali zaista me veseli pročitati potpise novinara ispod članaka, jer, zahvaljujući njima, mogu imati osjećaj da je novinarstvo još dio tradicije nepokorenog grada.

Grgur Marko Ivanković

povjesničar umjetnosti, muzealac

Čitanje Glasa Slavonije sastavni je dio života nas Osječana od najranijih dana, kada smo gledali naše djedove, bake i roditelje kako čitaju i komentiraju određene tekstove, a nama su kao klincima bile zanimljive jer su se, nakon prelistavanja, od Glasovih listova mogle napraviti molerske kape i brodići. Glas smo nakon čitanja čuvali, kao i ostale novine i časopise te povremeno odnosili u školu, u kojoj su se odvijale velike akcije skupljanja papira koje smo prikupljali i po susjednim kućama.

Danas u Glasu Slavonije osobito čitam stranice posvećene gradu Osijeku, jer u njima dobivam relevantne informacije o događajima i promjenama u našem gradu, te stranice posvećene kulturi, gdje se informiram o najavama kulturnih događanja ili osvrtima na one koje nisam stigao popratiti. Informacije u Glasu, kao muzealac koji neizmjerno puno podataka o Osijeku pronalazim u starim osječkim novinama, vidim ne samo kao informaciju nama danas nego i kao sliku grada Osijeka koju ostavljamo svojim nasljednicima u vremenima koja dolaze iza nas. Glas Slavonije je i vremeplov onim rijetkim osobenjacima koji će za koje desetljeće ili stoljeće s pomoću arhiviranih stranica Glasa u budućnosti stvarati sliku stanja i izgleda grada Osijeka u prošlosti, koja je naša sadašnjost i stvarnost.

Davor Brmež

poduzetnik

Onaj tko me poznaje, zna moju vezu s Osijekom i što mi grad znači. Jedno od obilježja moga grada njegov je dnevni list, Glas Slavonije. Čitam ga oduvijek. Sjećam se starih verzija, sjećam se teških vremena i onih u kojima nam je puno značio. Često prenosim njegove objave na društvenim mrežama i one su mi ponekad motiv za vlastite osvrte na situaciju u gradu. Puno ljudi koji su prošli kroz redakciju i upravu tog našeg jedinog dnevnog lista više mi je od poznanika, a nekolicina njih pravi su mi prijatelji. Novine pregledavam sa stražnje strane. Profesionalno najčešće čitam prilog AutoGlas, no volim čitati o svojim sugrađanima koji su uspješni u raznim područjima, uglavnom u subotnjim izdanjima. Često sam kroz svoju karijeru surađivao s Glasovim Marketingom i uvijek s njegovim novinarima ostvarivao odličnu poslovnu suradnju. Pregledam vrijeme i sport, koji mi daju teme za dnevne razgovore u klapi uz kavu. No, kao pozitivac, volim sretne teme. Malo sam “tanji” s crnom rubrikom. Šećem gradom jer ga obožavam, čitam Glas Slavonije jer ga volim. To je neraskidiva veza.

Željka Živković

TV novinarka

Kako sam vrlo rano odlučila da želim postati novinarka, tamo negdje s devet godina, Glas Slavonije mi je upravo tada postao jako zanimljiv! Bio je to kraj sedamdesetih godina. Posebno su me u to doba zanimale sportske stranice jer sam sanjala o karijeri sportske novinarke i pratila sve utakmice, a pogotovo NK Osijek i ŽRK Osijek, koji je tada žario i palio po cijeloj Europi! Kako me novinarstvo sve više i više zanimalo, tako se širilo i moje zanimanje za neke druge rubrike, a Glas je uvijek bio u kući. Sad kad razmišljam, bilo je to baš neko zlatno doba novinarstva i moram priznati da mi danas nedostaje taj osjećaj listanja novina. Naime, poput većine, i ja danas najčešće Glas čitam na monitoru kompjutera jer, eto, vremena se mijenjaju. No ono što se ne mijenja, to je činjenica da je u Glasu uvijek radio velik broj sjajnih novinara i fotoreportera, a tako je i danas. Imam nekoliko omiljenih, ali neću ih otkriti jer to ipak ne bi bilo pristojno. No s veseljem ću svim glasovcima poželjeti sretan sto i peti rođendan, uz veliku želju da priča o novinama koje su uvijek bile jedan od zaštitnih znakova Osijeka potraje što duže!

Želimir Zagrajski

prodavač u Hrvatskoj lutriji

Glas Slavonije čitam već prilično dugo, čak mogu reći, od malih nogu. Redovito sam novine počeo kupovati prije 20-ak godina, a pretplatnik sam duže od desetljeća. Zadovoljan sam sadržajem, prije svega stoga što ima dosta lokalnih tema, onih vezanih uz manje sredine u Baranji i Slavoniji. Sviđa mi se to. Pišete o “malim ljudima” te o stvarima koje su zanimljive i čitateljima izvan slavonsko-baranjskih okvira. Dakako da pratim i globalne priče. Novine pročitam od početka do kraja, ali favoriti su mi, kao Baranjcu, regionalne teme i sport. Znam da imate i digitalno izdanje, a mnogi me pitaju zašto sadržaj novina ne pratim na mobitelu ili računalu. No odgovaram im kako nema ničeg šarmantnijeg od jutarnjeg listanja novina, uz prvu kavicu i doručak. Bez obzira na eventualna poskupljenja ili neke druge razloge, pretplatnik ću biti i nadalje.