Glas Slavonije - najdugovječnije osječke novine
Glas Slavonije pokrenut je i tiskan na Papuku kao ratno glasilo Narodne fronte Slavonije 24. lipnja 1943. godine. [1] Tijekom rata imao je zadatak propagiranja političkog jedinstva naroda, populariziranje Narodno oslobodilačkog fronta, kao najmasovnije antifašističke organizacije te popularizaciju saveznika i raskrinkavanje neprijateljske propagande. Njegovi primjerci dolazili su čak do vukovarskog i županjskog kraja, po selima Posavine, Podravine te požeške i daruvarske kotline [2]
U Muzeju Slavonije sačuvano je trinaest brojeva iz ratnoga razdoblja 1943.- 1944. godine. Dva posebna izdanja, iz 1945. godine u svome zaglavlju bilježe podatak da Glas Slavonije izlazi dnevno osim ponedjeljka. Mjesečna pretplata 25 dinara. Osijek I., Kapucinska ul. 16. List izlazi tjedno u Osijeku od oslobođenja 14. travnja 1945, a od 16. kolovoza dnevno (osim ponedjeljkom). [3] Glas Slavonije tiska se na strojevima predratne Građanske tiskare u kojoj je otisnut i posljednji broj Hrvatskoga lista. Kao jedini dnevni list u Slavoniji u poratno vrijeme, uz ograničenje broja stranica, uslijed nedostatka papira, imao je i ograničenu nakladu. [4] Veliki angažman Glasa Slavonije u poraću bio je vezan uz probleme poljoprivrede i sela te uz osnivanje poljoprivrednih zadruga te otkupa poljoprivrednih proizvoda. Posebnu ulogu imao je u izgradnji zemlje, u popularizaciji radnih i masovnih akcija, borbi protiv crne burze, špekulacije, korupcije i rasipništva, starih navika, birokracije…radi na propagandi socijalističkih ciljeva i vrši odgojnu ulogu u razvitku socijalističkog društva u nas. [5] Samostalne vanjske politike nema već se prenose informacije Tanjuga. [6]
List informira i tumači sve ključne promjene u našem razvitku od 1945. do 1973. godine. Od prvih oblika samoupravnih odnosa, preko prvih ustavnih promjena, privredne reforme i amandmana, “Glas Slavonije” postaje najvažniji registrator društveno-političkih odnosa…I pored niza teškoća, kolektiv “Glasa Slavonije” stalno nastoji da poboljša kvalitetu lista, poveća tiraž, te da list prodre u svaki dom i bude najpopularnije glasilo u Slavoniji i Baranji. [7] Naklade lista kretale su se početkom 1965. 7900 primjeraka, 1967. 11 800 primjeraka, 1979. 8 800. [8] Uz lokalni list Glas Slavonije, na području Slavonije i Baranje čitaju se i listovi izdavačkih kuća Zagreba i Beograda: Vjesnik, Večernji list, Večernje novosti i Politika. No, unatoč sve većem broju dnevnih i tjednih listova koji dolaze iz državnih centara, Glas Slavonije, baš poput svoga prethodnika Hrvatskoga lista, gradi i njeguje lokalnu, gradsku priču. U razdoblju od 1973. do 1990. Glas Slavonije bio je prvi slavonski dnevnik s 15 000 primjeraka, a direktori i glavni urednici proveli su kompletnu kompjuterizaciju pripreme lista. Kupljena je suvremena tiskarska oprema, osuvremenjeni su redakcijski i poslovni prostori, kao i poslovne veze s partnerima. Glas Slavonije podupire Vjesnikova kuća što je također omogućilo tiskanje Večernjeg lista u Osijeku. Glavni urednici bili su Petar Požar i Dragutin Raucher. Početkom osamdesetih godina Glas Slavonije tiska se na starom, srednjem formatu i starom tehnologijom. Od 1978. do 1986. glavni urednik bio je urednik Vladimir Ginter. List prati problematiku regija. Vanjsku politiku prati preko Tanjugovih dopisnika, a karikature prenosi iz Borbe. Od 1986. do 1991. glavni urednik bio je Drago Hedl. Za njegova mandata dolazi do modernizacije lista na osnovi novinskog višebojnog offseta, kompjuterizacije rada u uredništvu i poslovanju). Naklada lista iznosila je 15 000, a ponekad i 50 000 primjeraka.[9] Tijekom Domovinskoga rata Glas Slavonije uređivao se, tiskao i distribuirao dok je na Osijek padalo tisuće bombi koje su nanijele velika oštećenja na upravnoj zgradi, uredništvu, tiskari i potpuno uništile vozni park. Pedesetak djelatnika, novinara, grafičara i pripadnika pratećih i tehničkih službi u podzemlju, stvarali su ratni Glas Slavonije i dostavljali ga po gradskim skloništima i prvoj crti bojišnice. Zauvijek izgubljeni životi na novinarskom zadatku, trajne rane svjedoče o velikoj žrtvi ovih ratnih heroja, jer… dok je jutrom Glas Slavonije stizao u ruke umornih i, često, zaboravljenih Osječana, postojala je nada. I u poraću, u našoj Hrvatskoj, Glas je ostao vjerni pratitelj osječke i slavonske svakodnevice, marni kroničar društvenih, kulturnih, političkih i sportskih događanja, ali i sakupljač običnih, stvarnih priča Osječana i stoga su, uistinu, jutra započinjala kavom i Glasom…Kroz rubrike Novosti, Crna kronika, Svijet, Osijek, OS Vodič, Regija, Oglasi, Ekonomija, Oglasi, Zvjezdarnica, Kultura, Sport, Oglasi, Osmrtnice, TV program,….postao je i ostao jedini živući dnevni list na slavonsko-baranjskom prostoru. A o novinarima, tim začudnim, samozatajnim sakupljačima životnih priča najbolje govori Bojan Divjak, predsjednik Uprave Glasa Slavonije: Novinarstvo je prekrasan posao zato što ima trenutaka u karijeri kada ste promijenili nešto. Kada ste uočili nešto što je loše, nešto što donosi štetu ljudima, kada ste pisali o tome i inzistirali da se to promijeni i to se promijenilo. Dakle napravili ste nešto za svoju okolinu. To je najljepše što novinar može doživjeti, vidjeti kako je njegov trud i želja za promjenom doista rezultiralo određenim promjenama... Želite neprestano nešto saznavati, svaki dan, biti sveprisutni, imati što veće količine informacija kako bi ih mogli analizirati i birati među njima one koje vam se čine najvažnijima. Tu crtu morate imati u sebi… Rekao bih da onaj tko je predodređen da bude novinar, to će sigurno i postati.
I ponovo zaranjamo u osječke ulice, sada drugačijih naziva, izmijenjena centra, i dalje slabo asfaltiranih i osvijetljenih prigradskih cesta, s novim parolama na zidovima, ali s jednakom potrebom za informacijom, za viješću, za istinom…
Novinama se vjeruje, jer…tako piše u Glasu. Uz njega, odrastaju generacije zabilježene u rubrikama rođenih, potom u popisu odlikaša osječkih škola, vjenčanih, do konačnog odlaska uz sliku u osmrtnici. To je život, reći će Osječani, a Glas sve to marno, pažljivo bilježi, za generacije koje dolaze i odlaze, za budućnost…
A dolaze neka druga i drugačija vremena, portali zamjenjuju olovni slog, informacija mora što prije stići do svoga čitatelja, mobilne aplikacije pružaju neslućene mogućnosti, nostalgiji i sjećanjima usprkos.
U riznicama muzeja, u prividu svevremenosti, ostaje sačuvana naša prošlost…Valja ju ponekad iznova iščitati…
dr. sc. Marina Vinaj,
knjižničarska savjetnica, voditeljica odjela knjižnice, Muzej Slavonije
