Osijek i okolica puni omiljenih restorana
Glasovih top 10: Lovački rog, Klub M, Bastion, Bendek, Bonus, Slavonska taverna, ZOO restoran, Kormoran, Sloboda i Teferić
Osamdesetih je godina prošlog stoljeća Osijek bio poznat po mnogo čemu, a uz ostalo svakako i po izvrsnim i tada kultnim restoranima. Nažalost, gotovo nema ni jednog da je tradiciju uspio sačuvati do danas.
Zapisanih podataka o nekim od poznatih restorana iz 80-ih i nema previše, stoga ću se ovaj put, uz članke iz Glasa Slavonije, poslužiti i vlastitim sjećanjima. Jedan od restorana koji je bio omiljeno mjesto Osječana kad su željeli pojesti dobar zalogaj, svakako je bio Lovački rog, najpoznatiji po tome što je nudio i jela od divljači, a imao je i veliku terasu, zahvaljujući visokom drveću, u hladovini.
Lovački rog, nakon mjesec dana radova, kako je tada zapisano u Glasu Slavonije, obnovljen je i otvoren 1984. godine. U sklopu uređenja oslikani su i zidovi restorana, a učinio je to umjetnik Boško Pešun. Konobari su dobili nove uniforme, a u sklopu otvorenja kuharici restorana Dubravki Erkapić uručen je i Zlatni kotlić, koji je osvojila na saveznom natjecanju. Svečanost otvorenja obogaćena je modnom revijom i nastupom glumaca osječkog HNK-a. Dolazili su tih 80-ih onamo uglednici, turisti, ali i poznate osobe, jer je Lovački rog nadaleko bio poznat.
Meni je pak ostalo u sjećanju kad me jednog poslijepodneva tata nazvao iz Lovca i kazao mi da svratim jer je ondje "nekakav bend i kažu da su jako poznati". Došla sam i ostala nemalo iznenađena kada me upoznao ni manje ni više nego s članovima Riblje čorbe. Poslije sam doznala da se s dečkima upoznao u hotelu Osijek kada su ga upitali gdje se ovdje mogu pojesti štrukle. Nakon što su dobili poduku iz zemljopisa i gastronomije, odveo ih je u Lovac.
Uz Lovački rog, jedan od poznatijih osječkih restorana bila je i Bijela lađa, koja je, na mjestu istoimenog srušenog restorana, 1981. godine ponovo sagrađena. Imala je aperitiv-bar, restoran u četiri dijela sa stotinjak mjesta, dvije banket-sale i vanjski dio s 200-tinjak mjesta. Kako je zapisano u Glasu, izvana je bila futurističkog izgleda, ali je sačuvana intimnost, a, uz ostalo, ondje se mogao pojesti pijani šaran, riblji ćevapčići, som na dravski način, ali i puževi i žabe.
Godine 1985. Glas Slavonije objavio je i popis najboljih restorana u Osijeku, a na prvih deset mjesta našli su se Lovački rog, Klub M, Bastion, Bendek, pizzeria Bonus, Slavonska taverna, ZOO restoran, Kormoran, Sloboda i Teferić. Od nabrojenih meni je kao djevojčici bila najdraža pizzeria Bonus, jer sam u njoj 1984. godine pojela svoju prvu "pravu" pizzu u životu i bila oduševljena njezinim okusom, ali i papirnatim lusterima koji su svijetlili iznad svakog stola. Pizzerije Bonus već odavno nema, ali pizza je i dalje moje najdraže jelo.
Još jedan od restorana o kojem nisam pronašla ni jedan zapis jest Gradski podrum, koji se nalazio u podrumu nekadašnje Ugostiteljske škole i nudio izvrsna jela, a ondje su se organizirala i vjenčanja. Kako je bio u mojoj ulici, kao klinki mi je, zajedno s mojoj ekipom, omiljeni nestašluk bio viriti kroz podrumske prozore i gledati što ljudi jedu.
Među poznate restorane u Osijeku 80-ih mogu se uvrstiti i Plavi podrum, koji je nudio najbolju janjetinu, i hotel Royal, s golemom terasom s plastičnim stolicama i stolovima te izvrsnim roštiljem. Tijekom ljetnih mjeseci bio je prepun i restoran Kopika, koji je roštilj pekao na otvorenom i bilo je gotovo nemoguće napeći toliko ćevapa koliko su ih Osječani mogli pojesti.
I premda se ne radi o restoranu, nemoguće je na kraju ne spomenuti prvi osječki fast food "Hamby", u kojem su brojni Osječani pojeli svoj prvi hamburger, oduševljeni umakom koji se u njemu nalazio premda se radilo o običnom spoju majoneze i kečapa. Osim izvrsnim hamburgerom svi su bili oduševljeni i vodenim stupovima punim mjehurića koji su krasili "Hamby".
Nažalost, danas nema ni jednog od spomenutih restorana, no unatoč tome itekako su živi u sjećanjima onih koji su imali, usudit ću se reći, privilegij živjeti u tim 80-ima.
