Kad je početkom listopada modna dizajnerica Lidija Pihler postavila oglas i otvorila prijave za modni laboratorij – radionicu za srednjoškolce, ni slutila nije koliko će ta radionica značiti njoj, ali i svim polaznicama, koje to iskustvo opisuju kao jedno od najboljih u svojim mladim životima. Neke se od njih zbog radionice žele time baviti i u budućnosti. U seriji od deset radionica dobile su priliku skicirati, crtati i dizajnirati vlastite haljine od traper-materijala. Njih su četiri, Nika, Diana, Ena i Ana, svoje kreacije nedavno predstavile na Noćnom frizu u Osijeku, a publika je ostala oduševljena, baš kao i one same.

Reciklirani traper

Dizajnerica Lidija Pihler već se dugo bavi modom i tvrdi kako joj je motivacija za radionice bila činjenica da se u Hrvatskoj mlade dizajnere ne gura u prvi plan i teško im je uspjeti. Škola za primijenjene umjetnosti, ističe, nema smjer vezan uz dizajn odjeće, pa je sama htjela provjeriti koliko se mladih zanima za modu i estetiku. Nije bilo puno polaznika, samo četiri djevojke, ali sve su četiri bile voljne raditi i željne novih znanja.

"Jako su me iznenadile, od modnog crtanja do baratanja materijalima. Htjela sam vidjeti što mogu napraviti a da je apstraktno, nesvakodnevno i dosad neviđeno, da malo ispucaju maštu. Sve su to uspjele u roku od dva mjeseca", ponosno govori Lidija. Cure su to koje nisu imale veze s modom, pa su krenule od osnova – crtanja. Iznenadile su dizajnericu jer su ga brzo svladale, baš kao i rukotvorine.

Crtanje skica bio je najzabavniji dio cijelog procesa 18-godišnjoj učenici Škole primijenjene umjetnosti i dizajna u Osijeku Diani Tanocki. Moda ju je, govori, zanimala odmalena, ali nikad nije znala kako bi nešto uopće započela. Ove su joj radionice pomogle da nešto nauči i poboljša svoju kreativnost.

"Na tome mogu zahvaliti našoj učiteljici, teti Lidiji. Uz svu tu edukaciju, bilo nam je i zabavno. Zadovoljna sam i rezultatima, a sve smo to uspjele postići u jako kratkom roku", objašnjava nam Diana, koja u budućnosti želi nastaviti stopama njihove mentorice, pa možda i imati svoj brend jednog dana. Svjesna je, ističe, da će za to trebati puno truda i strpljenja.

Na radionicama su djevojke radile s recikliranim traperom, a cilj je bio da uz što manje ulaganja naprave stvari koje u svakodnevnom životu zahtijevaju puno vremena i strpljenja. "Tu sam ih htjela testirati, jer ovaj posao doista iziskuje strpljenje. Radile su cvijeće od trapera, pa su ostatke toga spajale u nekakve tkanine. Malo sam im zakomplicirala dodavši til, kako bi upotpunile formu i dobile haljine koje su zaista nosive, ali napravljene na potpuno drukčiji način slaganja i modeliranja", pojašnjava Lidija. Svaka je polaznica dobiveni komad tila mogla transformirati, preokrenuti, slagati po njemu izrađeno cvijeće i izabrati ono što, po njoj, ostavlja najbolji vizualni dojam. Djevojke su naučile i šivati.

Niki Šimić, 17-godišnjakinji koja pohađa Prvu gimnaziju Osijek, radionice su bile prilika da izrazi svoju strast za umjetnost. "Moja mi je mama bila najveća inspiracija. Tijekom odrastanja uvijek sam gledala što odijeva. Uvijek ju je zanimala moda. Ona je zapravo našla ove radionice i predložila mi da se prijavim. Meni se to jako svidjelo i odlučila sam početi."

Ponude za suradnju

Iako nije imala nikakvog predznanja i iako joj je bilo teško izbalansirati radionice s ostalim obvezama, sve je uspjela. Kad se nešto želi, onda se i uspije, naglašava Nika. Oduvijek je znala da želi studirati pravo, no nakon ovih radionica više i nije tako sigurna. Možda je baš umjetnost, govori, njezin put. "Jako sam zadovoljna. Kad sam se upisivala, nisam uopće očekivala da imamo cijelu reviju. Ovo je definitivno jedno od najboljih iskustava u mom životu", oduševljena je Nika.

Lidija Pihler pojašnjava da je dobila priliku prezentirati svoj rad na Noćnom frizu, no svoje je mjesto odlučila ustupiti djevojkama. Zbog te odluke nije požalila jer, kako tvrdi, svi su bili oduševljeni.

"Već su dobile ponude za neke suradnje na projektima, iskreno - nisam se tome nadala", kaže Lidija. Zbog toga je odlučna nastaviti s radionicama i možda ih proširiti na veći broj mladih ljudi, a radili bi isključivo s recikliranim materijalima.

Ena Sadiković jedina je među polaznicama imala predznanje, jer u Obrtničkoj školi Osijek uči za krojačicu. Ona već pokušava napraviti sama svoju odjeću, a radionice su joj pomogle da još više izrazi svoju kreativnost. Do neba je, kaže, zahvalna mentorici Lidiji što joj je pružila priliku da nacrta, a potom i napravi svoju haljinu. Sve tri djevojke istaknule su i četvrtu kolegicu, Anu Hajduković, koja je sudjelovala u cijelom procesu izrade baš kao i one. Ovaj modni laboratorij nije bio samo prilika za razvoj vještina vezanih uz modu nego i početak jednog lijepog prijateljstva. Lidija Pihler je, moramo naglasiti, pustila i poneku suzu slušajući djevojke kako hvale nju i njezin projekt. Zbog toga ne planira stati.

"Prekrasno mi je bilo raditi s mladim ljudima i vidjeti da ih se može motivirati. Žao mi je što se mi odrasli ljudi ne bavimo više mladim kreativcima, koji za budućnost vrijede zlata", ističe. Pozvala je sve mlade da joj se jave i priključe kako bi proširila ovu prekrasnu priču i nastavili još snažnije s projektom.