U globalnom svijetu kratica Južna Koreja jedno je slovo abecede prisvojila za svoj kulturni kôd, gospodarski model i metaforu identiteta. Riječ je o slovu K, koje je zamijenilo dvoslovnu (KR) i troslovnu (KOR) službenu oznaku Južne Koreje.

Snažna kreativna industrija slovu K dodijelila je ulogu nacionalnog potpisa i mosta između tradicije i inovacije. Nekoć tek prvo slovo u riječi Koreja, danas je oznaka brenda bilo da je riječ o K-kulturi, K-popu, K-drami, K-ljepoti, K-hrani, K-stilu, K-obrazovanju, K-inovaciji, K-tehnologiji ili K-turizmu.

Uspjeh na slovo K

Drugo je ime korejske kreativne industrije Hallyu ili Korejski val. Taj je naziv korejskoj kreativnoj industriji dodijelio kineski tisak, a danas je prepoznat kao globalni kulturni fenomen koji svjetski brendira Južnu Koreju. Hally je zapravo strateški alat meke moći (engl. soft power) oslonjen na teoriju Josepha Nyea o sposobnosti države da oblikuje vlastitu snagu stvaranjem privlačnosti, a ne prisilom.

Upravo je takvu strategiju Vlada Republike Koreje postavila za temelj svojoj vanjskoj politici i kulturnoj diplomaciji koja pune učinke ubire u 21. stoljeću. Pokazalo se da je Hally brižljivo vođen državni projekt s političkim, diplomatskim i komercijalnim rezultatima. Rezultati su nedvojbeni, izvoz kulturnog sadržaja Južne Koreje, uključujući glazbu, audiovizualni sadržaj, videoigre i animaciju, 2023. godine dosegnuo je približno 12,4 milijarde USD, pri čemu su K-pop, K-drame i K-igre najprofitabilniji segmenti kreativne industrije. Premda statistike govore da je udio kreativne industrije u BDP-u Republike Koreje oko 3 %, učinci korejske kreativne industrije nemjerljivo su veći jer brendira sve gospodarske grane otvarajući im putove do globalnih potrošača.

Hally je, dakle, državom potpomognut nacionalni marketing koji svojim aktivnostima pridonosi globalnom širenju korejskoga gospodarstva stvaranjem naklonosti prema korejskom nacionalnom identitetu.

Dokaz tomu seulska je zračna luka Incheon (hrv. Luka čovječnosti) sa svojim K-kulturnim dočekom i ispraćajem. Naime, u središtu Incheona putnicima je širom otvoren K-kulturni muzej onako kako se otvaraju vrata na kućnome pragu. Takvom dobrodošlicom putnik postaje gost koji upoznaje mirise čaja s otoka Jejua i glazbu gayageuma.

Izložbe u K-kulturnom muzeju se mijenjaju, ali stalni elementi ističu ono postojano. U stalnom se postavu nalaze replike kraljevskih aretfakata iz dinastije Joseon, minidiorame tradicionalnih kuća (hanok) i sela, instrumenti i glazba (gayageum, janggu, buk), impresivni digitalni murali s prikazima korejske prirode i poezije, kao i kulturni zid s interaktivnom LED instalacijom motiva iz korejske umjetnosti i kaligrafije. Neki muzejski prostori nude i radionice za svladavanje kaligrafije, izradu papirnatih lutaka, upoznavanje glazbenih instrumenata, pa čak i odijevanje u hanbok, korejsku tradicionalnu nošnju. Za ulazak u Muzej nije potrebna prijava, nego tek jednostavan ulazak tijekom čekanja leta. Osoblje je dvojezično (korejski i engleski), a vodiči su često studenti povijesti umjetnosti ili kulturne diplomacije.

Izložen vrijednostima jeonga (topline i povezanosti), nuncija (osjetljivosti na druge) i inhwea (sklada među ljudima), putnik već u zračnoj luci postaje gostom koji gradi osjećaj naklonosti prema svome domaćinu.

K-inovacije: Hanizacija

Onako kako je slovo K oznaka za sve korejsko, tako je riječ han oznaka za sve što je u Koreji važno. Riječ han višeznačna je enigma, neprevodiva u svojoj složenosti. Istodobno označava emociju, rijeku, nešto veliko i važno, korejski narod i još mnogo toga.

Han kao emocija donosi osjećaj duboke, slojevite emotivne napetosti. Mješavina je tuge, nepravde, ustrajnosti, strpljenja i tihe snage. Korejci ga ne doživljavaju kao pasivnu bol, nego kao gorivo iz kojeg upornošću stvara novi sadržaj. U filozofijskom značenju han sadrži povijesno iskustvo i ožiljke prošlih rana koji se pretvaraju u stvaralaštvo, odlučnost i zajedništvo.

U korejskoj jezičnoj igri isto slovo "han" može značiti riječno ime, ali i emocionalni koncept. Međutim, unatoč tomu što se izgovaraju jednako, u pitanju nisu iste riječi. Naime, premda se izgovaraju jednako, pišu se drukčije.

Tako glavna korejska rijeka nosi ime Hangang. Za nju se često kaže da je riječ o rijeci Han. U složenici Hangang han označava nešto veliko i glavno, tako da je Hangang u prijevodu "velika rijeka" ili "glavna rijeka". Han i han dva su različita hana. Rijeka Han teče kroz grad, a osjećaj han protječe kroz ljude. Korejski je pun takvih jezičnih dvojnika. U tomu i jest njegova ljepota koju donosi isti zvuk, ali se preonosi u posve različita značenja.

Što je još han?

Kad se u Seulu čuje da je "sve han", to znači da je riječ o trećem hanu, onomu koji nije ni emocija ni rijeka, nego identitetski kod. Onako kako je Hangang velika rijeka, tako je Seul od davnina nazivan Hanseongom, glavnim ili velikim gradom. Han je i oznaka naroda. Naime, u službenom imenu Južne Koreje koje glasi Daehan Minguk riječ han znači "veliki", "veličanstveni", "važni" dok riječ dae označuje narod. U prijevodu Dae-han glasi "veliki Han narod". Han se rabi i za opisivanje onoga što je duboko korejsko, identitetsko i arhetipsko.

Korejsko pismo u sebi također sadrži zvuk han. To je fonetsko pismo naziva Hangul, koje su 1443. stvorili kralj Sejong i njegovi učenjaci. Pismo nije nastajalo stoljećima, nego u smjeloj reformi u kojoj je jezik dobio vlastiti laboratorij s ciljem pojednostavljivanja složenog znakovnog pisma. Hangul se sastoji od 14 osnovnih suglasnika i deset osnovnih samoglasnika, a slova se slažu u male kvadratne "blokove" koji tvore slogove. Svaka riječ je niz slogovnih kvadrata, što korejski tekst čini vizualno ritmičnim i geometrijski atraktivnim. Hangul je danas jedno od najlogičnijih pisama na svijetu. Izum je to koji spaja lingvistiku, estetiku i društvenu emancipaciju.

Zato kada u Seulu netko kaže da je "sve han", zapravo govori da je han korejski identitetski korijen u kojega je sabijen glavni grad, glavna rijeka, ime naroda, države, pismo i emocionalni pejzaž. Velika mreža pojmova okupljena oko jednog zvuka han jezični je origami koji se stalno preklapa, ali nikad ne gubi oblik.

Naziv tradicionalne nošnje u sebi također sadrži riječ han. Nošnja hanbok u turističkim točkama se iznajmljuje, nerijetko na cijeli dan da bi se posjetitelji u njemu fotografirali. Iznajmljivanje hanboka zamjenjuje plaćanja pojedinačnih ulaznica, ali ujedno pojačava atraktivnost turističkih sadržaja jer posjetitelji odjeveni u hanbok postaju svojevrsni glumci amateri.

K-obrazovanje

Naposljetku, moglo bi se reći da je hanizacija ono što se danas vidi u Koreji kao korejska inovacija. S njom se turisti susreću već u zračnoj luci u trenutku kada prestaju biti turisti i postaju gosti sučelivši se s korejskim inovacijskim modelom napretka ukorijenjenim u kulturnoj tradiciji.

Pretvorba korejskoga društva usmjeravanjem na knjigu i obrazovanje seže u razdoblje nakon Korejskoga rata, u kojemu je tadašnja vlada ljudski kapital prepoznala jedinim koji posjeduje. Razvojna strategija koja je postavljena 1960. godine može se sažeti u slogan: Ako nam nedostaju resursi, stvorit ćemo ih u glavama.

Od tada pa do danas obrazovanje, odnos prema učenju i sposobnostima, vođeno je idejom da je ljudski kapital generator napretka. Reformski skok obrazovanja dodatno je unaprijeđen za vlade Parh Chun-heea (1962. - 1979.) kada je izričito navedeno da je obrazovanje prioritet nacionalne modernizacije.

Da je obrazovanje doista u vrhu nacionalne strategije potvrđuje i visina ulaganja u državno, javno školstvo koje iznosi 5,6 % BDP-a i za gotovo cijeli postotak je više od prosjeka zemalja članica OECD-a koje ulažu oko 4,7 %. S druge strane, ulaganje u visokoškolstvo upola je manje nego u zemljama OECD-a. Razlog tomu ponovno leži u korejskom razvojnom modelu prema kojemu "temelj mora biti savršen", a za takav temelj potrebno je stvaranje masovne pismenosti i kompetencija.

Kako je broj visokoobrazovanih eksplodirao (Koreja ima jednu od najviših stopa diplomiranosti na svijetu), država je rast potražnje za visokim obrazovanjem prepoznala kao signal za smanjivanje ulaganja u sveučilišta. Stoga je većina sveučilišta privatna, a državna su ulaganja usmjerena u institute, istraživačke centre i centre izvrsnosti.

Upravo zato što fakulteti primaju sve manje javnih sredstava, ulaganje u obrazovanje kao privatni trošak nikada nije bilo veće. Pritisak na obitelji je znatan jer učenici moraju biti najbolji da bi se upisali na vrhunske fakultete. Visoko je obrazovanje u Koreji privatna investicija obitelji i industrijskih partnera, a odnos prema obrazovanju je takav da su učestali mentalni problemi mladih opterećenih natjecanjem u izvrsnosti.

Ozbiljnost kojom se prilazi obrazovanju pokazuje i privremeno zaustavljanje letova na dan upisa na fakultet kada se piše prijamni test (engl. College Scholastic Ability Test – CSAT). Taj se test u Koreji doživljava kao ključni životni ispit, pa se država brine za tišinu tijekom slušnog dijela ispita.

K-svjetlosni gradovi

Opis južnokorejskog razvojnog uspona svoju premoć zaokružuje svjetlosnim gradovima od kojih svaki posjeduje svoju luminoznu osobnost. Noćni su identiteti gradova snažno upisani u Seul, Busan i Daegu, koji svojim svjetlosnim pejzažima šalju poruku uspona i snage. Tako se u svakome gradu čitaju poruke digitalnog neba s urbanim Morseovim kodovima ispisanih svjetlom. Korejski megagradovi noću podižu vlastite zastave na nebu po kojima se Seul prepoznaje kao tehnološka metropola označena neonskim kršćanskim križevima protestantizma, Busan primorska duša obasjana lampionima budističkih hramova, a Daegu utočište zlatne tišine katoličkih zvonika i samostana. Protestantizam, katolicizam i budizam u korejskim megagradovima dobili su pravo na svoj svjetlosni jezik.

Seul se tako potpisuje plavo-bijelim potpisom svjetlećih točaka protestantskih crkava, vjerojatno najvidljivijim religijskim krajolikom na svijetu prepoznatljivim s neonskim križevima crvene ili plave boje razmještenim po tisućama krovova.

Busan kao primorski grad emitira toplu, jantarnu i crvenu svjetlost. Odašilje ju iz luke, s brodova, ribljih tržnica, ali i iz noćnih panorama brdovitih četvrti. Njegov potpis je vatreni i oceansko-toneći usklađen s bojama budističkih središta kakvima su Haedong Yonggungs, Beomeos i drugi hramovi koji noću sjaje žutom i narančastom svjetlošću svijeća i lampiona.

Daegu je konzervativniji i topliji, njegova svjetlost je zlatna, toplo bijela, bez agresivne neonske estetike. Prepoznatljiv po dugim avenijama drveća i stadionima koji svijetle kao okrugle aureole u noći, Daegu svojom toplom arhitektonskom rasvjetom poručuje da je u njemu prisutan veliki broj katoličkih institucija i katolička vjera kao tiha stabilnost udomljena u tradiciji.

Ustupljeno

Vjere su u Južnoj Koreji svjetionici megametropola, ali i gospodarskih inovacija povezanih s kulturom i tradicijom. Seul, drevnog naziva Hanseong, višemilijunsko "čudo na rijeci Han, nositelj je hanizacije, korejske inovacijske strategije upisane u svjetski inovacijski vrh. Hanizaciju dobrodošlice Seul je primijenio i na osvijetljenost razgranatog metrooa, u kojemu se dobiva slika prosječnog Korejca opremljenog suvremenim produžetcima. Tu su slušalice i mobiteli, udobna odjeća, uredan izgled, nezainteresiranost za tuđe vlasništvo i drugi oblici ponašanja koji proširuju sliku doma na ulicu. Bilo da je riječ o Seulu, koji osvaja rijekom Han, Busanu, koji očarava Istočnim morem, ili Daeguom, koji je hram korejske duše, visoka ulaganja u neprofitabilne djelatnosti kakve su obrazovanje i kultura, južnokorejsko društvo transformirala su u inovacijskog i tehnološkog diva brendiranog slovom K. 

Ustupljeno