Tomislav Livaja kao Babaseka
Tomislav Livaja (36), mag. likovne kulture, umjetnik i obrtnik: Babaseka i Tomislav 2 u 1 - teško je nabrojiti sve talente
Svoj alter ego, Babaseku,Tomislav je izvukao iz osobne intelektualne, umjetničke, emotivne i iskustvene riznice
Stižem u Sarvaš, prigradski mjesni odbor nadomak Osijeku, gdje me, u Osječkoj ulici 37, ispred goleme drvene tirkizne kapije švapske kuće, čeka moj domaćin Tomislav Livaja. Kad pustim mašti na volju, vidim kako ga pod ruku drži Babaseka. Ona je alter ego tog svestranog 36-godišnjaka, magistra likovne kulture s diplomom osječke Akademije za umjetnost i kulturu, slikara, grafičara, kipara, pisca, pjevača i svirača gajdi, duda, frula i samice, vrsnog poznavatelja folklora Slavonije, Baranje i Srijema, omiljenog srednjoškolskog profesora (radi u belomanastirskoj gimnaziji), odnedavno i voditelja Centra izvrsnosti za umjetnost Osječko-baranjske županije i - darovitog komičara.
Dan mi je prekratak
Tomislav me dočekuju "u civilu", iako mu nikad nije mrsko "spremit se u babu", što mi je i ponudio u telefonskom razgovoru. Sa sugovornikom "2 u 1" rijetko imam prigodu razgovarati, a Tomislav tako vješto, u tren, postaje Babaseka, da povremeno imam dojam kako je u jednoj surečenici iste složene rečenice Tomislav, a u drugoj Babaseka. Takav mu je i novi dom, u koji se ne tako davno doselio - i mladenački i bapski, i moderan i tradicionalan, u svakom slučaju - umjetnikov. Srčemo tursku kavu i podmazujemo glasnice domaćim sokom od bazginih cvjetova sjedeći u golemoj sobi visokih stropova koju Tomislav svojim rukama malo-pomalo uređuje. Kuća, dvor i zemlja goleme su kvadrature i Tomislav se nada da će u sarvaškoj kući, kao i u svojoj drugoj kući, onoj u baranjskoj Duboševici (gdje se planira baviti turizmom), za koju godinu obistiniti san da ona bude umjetnički inkubator, sigurno okružje za art-terapije, da će se ondje održavati rezidencijalni programi na kakvima je i sam bio sudionik u Iranu, Njemačkoj, Belgiji..., radionice za djecu i odrasle. Zasad se ondje druže i pjevaju Trobozanke, što je ime za skupinu istomišljenika i voditelja folklora, pet žena i četiri muškarca, koji, kaže, "pjevaju ponajprije zarad sebe", no bili su nedavno službeno u Češkoj i Njemačkoj. Tomislav Livaja njihov je voditelj, kao što je bio i u više KUD-ova.
“Posjedujem ovdje u Sarvašu 7000 kvadrata, nešto sam dao u arendu, a nešto sam radim. Imam bašču i voćnjak, čak sam i guske držao. Kad me pitaju kako sve stignem, kažem da nemam ni ženu ni djecu, sâm sam i mogu kako hoću. Kuća sve ima! Dan mi je prekratak za sve što radim i želim raditi", iskren je.
Ulični gajdaš
Osječanin je duže nego što to nije. Postao je to došavši na školovanje 2004. godine, u Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna, steći svjedožbu grafičkog dizajnera. Rođeni Vinkovčanin, do Domovinskog je rata živio u Slakovcima (odakle mu je tata), a 1991., kao dvogodišnjak, stigao je u Privlaku (odakle mu je mama), gdje je živjela i njegova prabaka Anica, koja mu je, zapravo, inicijalna inspiracija za lik Babaseke.
“Godine 1999. vratili smo se u Slakovce, no ja sam već 2004. došao u Osijek, u Školu primijenjenih umjetnosti. Živio sam u učeničkom domu, potom u podstanarstvu pa u vlastitu stanu, sve do 2022., kada sam kupio kuću u obližnjem Sarvašu. Već dvanaest godina radim kao srednjoškolski profesor, najduže u Donjem Miholjcu, sada u Belom Manastiru. Dugo sam skupljao satnicu po raznim školama, no kako mi obrt dobro ide, odlučio sam da više neću ganjati punu normu u školi, jer tako ne moram raditi svaki dan u nastavi, pa se mogu posvetiti radu u obrtu Stara fela. Rad u školi volim, ali ne bih ograničavao svoj rad samo na redovitu nastavu, nego treba razviti izvannastavne aktivnosti, posebice u manjim sredinama, gdje djeca nemaju tako velike mogućnosti za izvanškolske aktivnosti kao u većim gradovima. Imam plan kao obrtnik u poslijepodnevnim satima unajmiti prostor belomanastirske gimnazije gdje bih držao sate crtanja po uzoru na osječke risarske škole", objašnjava Tomislav.
Zanimljivo je da je kao srednjoškolac postao gajdaš, što je bila prekretnica u njegovu životu jer do tada nije imao nikakve veze s folklorom. "Dobro, živio sam na selu, bila mi je poznata šokačka tradicija, moja se baka nosila šokački. Mama mi dobro pjeva i bila je u KUD-u, no dugo me folklor uopće nije privlačio. U šesnaestoj sam poželio svirati gajde", prisjeća se.
“Zašto gajde" pitam. "Pa kad nisam normalan", ispaljuje. "Izmislio sam lik gajdaša i nazvao ga Gablja, maštao sam da ću raditi filmsku glazbu. Umjesto toga, postao sam ulični svirač. Kupio sam prve gajde 10. kolovoza 2006. u Zagrebu. Mojim roditeljima treba dići spomenik za sve što su preživjeli sa mnom, a ni susjedni nisu bolje prošli. Živjeli smo pokraj nogometnog igrališta. Djed mi je bio nogometni trener, otac mi je igrao nogomet, a ja mu nisam ni prismrdio", šali se na svoj račun. "Zar ni kao golman?" zafrkavam ga. "Ma bio sam golman, provalili ste me", odgovara grleno se smijući. "Umjesto loptom radije sam se igrao gajdama. Kad bi pao mračak, otišao bih svirati na igralište. Srećom, te prve gajde nisu bile glasne kao ove koje sada sviram. Maja Kešić, koja je također gajdašica, preporučila mi je da postanem ulični svirač. U travnju 2007., kad sam živio u Domu Ugostiteljske škole, otišao sam s gajdama na obližnji trg i zaradio 168 kuna! Sljedećih sam sedam godina bio ulični svirač, što je bilo izvrsno. Da mi se sad dogodi neka bura u životu, uzeo bih gajde i natrag na ulice i trgove! Svirao sam i u inozemstvu i na jadranskoj obali u sezoni, bome sam ispekao taj zanat! Može se jako lijepo zaraditi, ali morate svladati puno trikova. S druge strane, zna biti prehladno i prevruće, dojadi vam s vremenom svirati jedno te isto, a i zna vam se potrefit neki dosadnjaković, netko pijan i slično. Ipak, sva su mi ta iskustva stečena na ulici dragocjena za stand-up Babaseke. Razvio sam svoj izvođački gard, naučio povući granicu prema publici, držati do sebe... Genaralno gledajući, prevladavaju pozitivna iskustva. Kad sam završio fakultet, pola sam godine bio bez posla, pa sam se ponovno aktivirao kao ulični svirač i pjevač, najčešće u prolazu na glavnoj tržnici. Svirao sam pjesme s tzv. žute liste. To je lista pjesma koje svi znaju, poput Crnih očiju, recimo", otkriva tajne uličnog svirača.
Bio je samouk gajdaš. Tek je poslije upoznao Ivana Lovića iz Gorjana i Anitu Tomoković (sada Šteter), koja ga je upoznala s Andorom Véghom, kojeg Tomislav naziva bogom znanja što se tiče gajdi i folklora. "S Andorom sam svirao, a u to sam vrijeme počeo voditi kulturno-umjetnička društva, bilo ih je sedam-osam, a najduže među njima sarvaški, šest godina. Većinu sam znanja stekao u KUD-ovima, skupljao sam snimke, surađivao sam s institutima... Andor je bio profesor političke geografije na fakultetu u Pečuhu, on me povezao s mađarskim i njemačkim institutima, gdje sam dolazio do dragocjene građe. Prekretnica mi je bila u Sarvašu, gdje su osnovali KUD Sarvaš. Kako je Sarvaš nekad bilo švapsko selo, one su preuzele nošnju Aljmaša i Sonte, a kako ih nismo imali dovoljno, počeo sam ih šiti. U to mi je vrijeme cimer, u stanu kod Kauflanda, bio interventni policajac, a ja sam, eto, šivao podsuknje naruku (grohotom se smije, nap. a.). Kao i u gajdaškim početcima, o šivanju pojma nisam imao, ali kupio sam mašinu i krenuo. Evo, sad ne mogu naći stolara za ove prozore na kući, pa ću ih pokušati sam napraviti", samouvjeren je.
Turistička zajednica Osječko-baranjske županije prepoznala je njegovu Babaseku kao autentičnu promotoricu turizma, pravi turistički proizvod, a suveniri s njezinim likom iz Tomislavova obrta Stara fela tražena su roba na sajmovima, u specijaliziranim trgovinama, muzejima, na manifestacijama i – online. Gosti i domaći zavole Babaseku na prvi pogled i na prvi divan, njezin je lik i djelo predstavljen turistima i u najnovijem broju destinacijskog časopisa VIA Slavonija i Baranja.
“Mama i baka naviknule su na moj alterego, mama me čak ponekad i zove Babasekom. Babaseke ne bi bilo bez mog znanja o tradicijskoj kulturi i običajima, bez mog rada u KUD-ovima, bez proučavanja literature, dugih i upornih istraživanja... Ponešto nastupa imam priređeno, no puno je toga improvizacija na mjestu događaja, jer svaki je nastup bar dijelom priča za sebe. Išao sam u Njemačku s TZ-om kao, da tako kažem, maskota. Zezam se da još nije provaljeno, ali bit će, da je Babaseka najbolji izvozni proizvod", kaže.
Babaseka nije šokačka drag queen, iako su je neki pokušali takvom etiketirati. "Nemam ništa protiv drag queensica, ali Babaseka nema taj vibe, nije to ta estetika niti sam ju takvom osmislio. Da balansira između folklora i subverzije, e to priznajem", kaže.
Baba Universalis
Babaseka je izišla iz anonimnosti nakon što je Tomislav kao ilustrator surađivao na knjizi Filipa Golubova Cara. "Bilo je to u vrijeme koronapandemije, izradim te 24 ilustracije, a kad me već primila inspiracija, napravim ih još stotinjak. Sve s babom! Počeo sam ih objavljivati na društvenim mrežama, i jedan mi dan prijateljica kaže: - To bi bila dobra majica! Odmah sam znao: majice, torbe, bedževi, magneti, prišivci, kecelje, kišobrani, glazbene kutije, lepeze, puzzle, kutije za kolače... Krenuo sam skromno. Bilo je to u listopadu 2020., a iduće godine, već u veljači, bile su fašange. Kažem prijatelju Filipu: - Idemo ko babe! Donji sam dio ruva imao od nošnje iz Sonte, ali nisam imao ništa odgovarajuće za gore, pa uhvatim neki komad cica i sašijem si. Na kraju sam stavio lenonice – i postao Babaseka. Njezin lik i životna filozofija bliski su svima jer ona je i svačija i ničija baba", kaže Tomislav. "Baba Universalis", komentiram. "Da, svebaba, borg-baba", uzvraća mi. "Ma baba iz Blade Runnera", ne posustajem pa se oboje dugo smijemo. Ne rugamo joj se, Bože sačuvaj! Ne bismo se ni usudili, jer brza je na jeziku, a klikeri joj rade sto na sat.
Šalu nastranu, ni izbliza nije bilo dovoljno da muškarac samo odjene žensku nošnju jer Babaseka nije krabulja, nije travestija, bar ne isključivo, a pogotovo nije groteska. Lik je to nimalo lažan koji je Tomislav izvukao iz osobne intelektualne, umjetničke, emotivne i iskustvene riznice. Babaseka je njegova iskrena i originalna (re)interpretacija tradicije i suvremenosti, starovirskog i modernog, vlastitog i tuđeg nasljeđa, a suveniri s njezinim likom turistički artefakt s potpisom svestranog umjetnika koji ne prodaje lažiranu pastoralu. Ali zato prodaje originalne suvenire s vlastitim potpisom, i to u obrtu Stara fela u Sarvašu te preko Facebooka i Instagrama. “Ipak, najviše volim doći na sajam i vašar, najbolje kao Babaseka, jer ona, bome, baš zna s ljudima”, zaključuje.
