Dr. Aleksijević o ratnoj bolnici u Vukovaru: Svatko tko je došao tih 87 dana na vrata bolnice bio je liječen
Svatko tko je došao na vrata bolnice u Vukovaru tih 87 ratnih dana bio je liječen bez obzira tko je bio, kako je bio ranjen i koje je nacionalnosti bio, rekao je specijalist ortopedije i traumatologije djelatnik ratne kirurgije u Vukovaru dr. Zoran Aleksijević. On je, zajedno sa suprugom Agnezom, također djelatnicom vukovarske bolnice, održao predavanje na temu "Ratna bolnica Vukovar 1991.", a koje je u prostorijama Ministarstva branitelja u Hotelu Mursa organizirala Udruga hrvatskih braniteljica Osječko-baranjske županije.
- Nakon više od 30 godina od svih onih ružnih događanja u Vukovaru željeli smo evocirati uspomene, ljudima, koji možda malo manje znaju o tome, približiti kako smo živjeli, kako smo radili i kako je sve to završilo, rekao je Aleksijević dodavši da je prije rata u vukovarskoj bolnici bilo oko 950 djelatnika, a na kraju, 18. studenog 1991. godine, ostalo ih je 230 među kojima su bili liječnici, sestre, tehničko osoblje, ali i ljudi koji ranije nisu bili djelatnici bolnice, no zbog porušenih kuća boravili su u bolnici i bili pomoćno-tehničko osoblje.
Prisjeća se da je u bolnici 18. i 19. studenog 1991. godine bilo 450 ranjenika.
- Posljednjih mjesec dana više nismo imali ničega - ni lijekova, ni infuzija, ni krvi, ali snalazili smo se, improvizirali smo kako bi pomogli ranjenicima. Upravo zbog te nekakve mašte koju sam tada imao moram priznati da je rezultat bio jako dobar, naglasio je i dodao kako je posebno težak trenutak bio kada su neprijateljski vojnici ušli u bolnicu i počeli odvoditi ranjenike.
- To je bilo jako tužno, ali taj je trenutak postao još tužniji kada smo na kraju saznali što se dogodilo na Veleprometu i Ovčari. Nas su stavili u transporter i odvezli u nepoznatom pravcu. Niti jednog trenutka nismo bili sigurni hoćemo li preživjeti, pogotovo kada smo stigli u Negoslavce, kazao je.
Jadranka Ban, liječnica obiteljske medicine i predsjednica udruge Braniteljice Osječko-baranskoj županije, koja je pola svog radnog vijeka radila kao obiteljski liječnik u Vukovaru, zadovoljna je aktivnošću Udruge.
- Studeni je za nas poseban mjesec i zbog toga smo odlučili organizirati ovo predavanje. Cijeli svoj život i radni vijek imala sam privilegij i čast surađivati s našim predavačima. Oni su nam prenijeli jako važnu priču – o Vukovaru i bolnici u Vukovaru, kazala je Ban.
No, dodala je, okupili su se i kako bi se ponovno osnažili kao branitelji, kao društvo koje je intenzivno živjelo u to doba, borilo se, stvaralo našu Domovinu za mlade naraštaje.
- Znači da imamo snage ponovo sve to proživjeti i reći - bilo je, djeco, tako. Svojoj sam djeci sjećanja na ta vremena prenijela koliko sam mogla, međutim treba istinu o Vukovaru prenijeti i svoj drugoj djeci, svim mladim ljudima koji rastu u ovom gradu, u ovoj državi. Ništa se od toga ne smije zaboraviti, zaključila je Ban.
