Osijek dobio svoju prvu monografiju za koju je Marin Topić snimio pet tisuća fotografija
Monografija je bila tiskana u 10.000 primjeraka, u izdanju IC Revija
Kako su u 1980-ima izgledale osječke ulice zarobljene snijegom, središnji trg, Željeznički kolodvor prepun putnika, Tvrđa, sjećaju se samo oni nešto stariji, a ipak mogu to doznati i oni nešto mlađi ako prelistaju monografiju najpoznatijeg osječkog fotografa, Marina Topića.
Snimio 5000 fotografija
Nije, doduše, do nje baš lako doći, ali ako malo zavirite u antikvarijate ili posjetite osječki Sajam antikviteta, zasigurno ćete je kad-tad pronaći i tako si priuštiti pravi mali vremeplov u osamdesete..
Radi se o nešto više od 100 fotografija, no da bi monografija nastala, trebalo ih je napraviti znatno više. Nastala je 1988. godine i bila je prva prava monografija koju je Osijek dobio. Naime, kako je kazao Marin Topić, do tada su se uglavnom radile tako da je u knjizi bio tekst s tek nekoliko crno-bijelih fotografija. Stoga je ta prva monografija Osijeka bila neka sasvim nova priča, koju, svjedoči Topić, nije nimalo lako bilo stvoriti, ali isplatilo se.
Kako je nastala, ispričao je novinarima Glasa Slavonije još te 1988. godine, i to samo nekoliko mjeseci prije nego što je objavljena.
Tada je Topić kazao kako je snimio oko pet tisuća fotografija, a u uži je izbor ušlo njih 140. No ono što su tada novinari primijetili na fotografijama bilo je kako je Osijek iznimno čist, bez ijednog papirića, a Marin im je otkrio da su često intervenirali, odnosno prije snimanja očistili pločnik. Kazao je i da je to radio jer je želio Osijek prikazati onakvim kakvim bi želio da bude, čist, lijep, prepun mladosti. Otkrio je i kako mu je nit vodilja u stvaranju fotografija bila kako predstaviti grad koji se voli, prikazati ga u najljepšem svjetlu, sa svim onim bogatstvom boja, mogućim životnim situacijama s ljudima bez kojih grad nije grad.
Da fotografira svoj grad predložio mu je Dejan Rebić, tada urednik Izdavačkog centra Revija, u čijem izdanju je monografija i objavljena. No imao je Marin konkurenciju, Ivu Eterovića, koji je bio Titov fotograf. Ipak je na kraju, zahvaljujući lokalnoj priči, ali i činjenici da je dobio nagrade za svoje fotografije, on izabran.
Trideset osam godina poslije Marin se ponovo prisjetio kako je nastala monografija te nam ispričao i jednu neugodnu situaciju koja se dogodila kada je sve već bilo gotovo. Naime, srpske su novine objavile: “Nema Srba u Osijeku u objektivu Marina Topića”. Radilo se o tome da donjogradska srpska pravoslavna crkva nije završila u monografiji, a zbog svega morao je i na “razgovor”. No sve je dobro završilo, danas se s osmijehom prisjeća Topić. Otkrio nam je i kako je posebnost monografije bila što je tiskana u deset tisuća primjeraka, što je velika brojka i za današnje vrijeme, a kamoli tada.
Što se još dogodilo 1988.
Kao zanimljivost iz 1988. godine ostalo je zabilježeno da je grad Osijek ostao bez posljednjeg javnog zahoda. To je, kako je zabilježio Glas Slavonije, izazvalo veliko nezadovoljstvo Osječana, koji su komentirali kako je to sramota za jedan tako veliki grad, te su se pitali kako je moguće da nema novca za održavanje javnog zahoda kada se za to plaća naknada, a jedan je sugrađanin kazao kako je sramota da čovjek u slučaju nužde mora u gostionicu.
Iste se godine u Osijeku snimala serija “Zaboravljeni”, zbog čega su građani upozoreni da se ne uznemiravaju jer će na Preradovićevu šetalištu oko ponoći 28. ožujka odjeknuti eksplozija. No eksplozija improviziranog kioska nije se dogodila oko ponoći, već u 5 ujutro i nije bila bez posljedica. Naime, tehnička je ekipa pogrešno izračunala potrebnu količinu eksploziva, pa je uz navedeni kiosk porazbijano 80-ak prozorskih stakala i šteta je procijenjena na pet milijuna dinara. Zahvaljujući gradskim čistačima, ulica je brzo počišćena, a radnici Dijamanta postavili su nova prozorska stakla.
