Težak je za učenje, pun strogih pravila, neobičnog izgovora i grubih riječi. Sve su to predrasude vezane uz njemački jezik. Svakog dana tijekom svojih predavanja trudi ih se pobiti profesorica njemačkog jezika i povijesti Margareta Vučak. Njezina škola njemačkog jezika za djecu "Kinderštube" ušla je u četvrtu godinu djelovanja, a zanimanje djece i roditelja raste. Na predavanjima se kroz igru, pjesmice i razgovor Vučak trudi s djecom proći ono što na nastavi u školama ne stignu.

Malima je lakše

“Jako malo pišemo, nemamo udžbenike, ni zadatke iz radne bilježnice. Puno razgovaramo. Ovdje se puno igramo, pjevamo, plešemo, čitamo slikovnice jednostavna teksta, koje uglavnom čitam ja, a djeca po mojoj gestikulaciji, grimasama i naglašavanju vide što zapravo govorim i pokušavaju odgonetnuti. Sad čitamo Harryja Pottera", objašnjava Margareta kako funkcionira učenje kod njih. Pojasnila je i da naziv "Kinderštube" vuče korijene iz esekerskog govora, kojim se nekad koristilo u Osijeku, a znači "dobar odgoj djeteta", odnosno da dijete ima i obrazovanje i odgoj te zadovoljstvo i sreću.

Na dan kad smo ih posjetili, svoj su sat djeca počela igranjem memory karticama sa životinjama, pri čemu su ih opisivala i pogađala nazive na njemačkome. Naglasak je na razgovoru, jer tako ponavljaju i uče, a Margareta tvrdi da djeci prepusti da svojim pričanjem odrede tijek sata. Najmlađi polaznik škole ima tri i pol godine te dolazi sa svojom starijom sestrom. Sluša što se govori i tako uči.

“Puno je lakše i drukčije kad kao mali uči. Malo dijete može istovremeno naučiti do četiri jezika bez ikakvih teškoća. Sluša i oponaša jezik te pokušava činiti isto. Nije opterećeno pogreškama, lošim izgovorom, ne stidi se, a to je najveća prednost. Tako puno brže sve nauči."

U planu zimski kamp

Ova je profesorica njemačkog jezika neko vrijeme radila u vrtiću i ondje poučavala djecu. Djeca od četvrte godine pa do predškolaca bila su u istoj skupini, a ona je trebala naučiti zaokupiti njihovu pozornost istovremeno. Tako je, svaki dan kad bi došla kući, pisala program, dodavala i izbacivala iz njega u hodu. To je spontano osmišljavanje iznjedrilo priručnik koji je Margareta izdala o svom trošku i sada se njime koristi u nastavi u "Kinderštube", a uskoro bi trebao biti dostupan i u slobodnoj prodaji.

U svrhu priručnika sama je napisala i uglazbila pjesmice, a kolega joj je ustupio studio, gdje su polaznici školice snimili pjesmice na nosač zvuka. Pjesmice su prilagođene vrtićkoj dobi, jednostavne su, kratke, razigrane i s puno ponavljanja.

“Sam se priručnik rađao godinu i pol dana jer sam puno toga dodavala, izbacivala, prepravljala. Djeca su najbolji kritičari, kad im se nešto ne sviđa, ona to pokažu i apsolutno nije poželjno nastaviti s nečim ako se to mališanima ne sviđa, nego im se treba prilagoditi", tvrdi Margareta.

Za polaznike postoji i jezični kamp, koji se dosad održao na Papuku i u Orahovici, a sada je u planu nešto novo – zimski kamp za djecu. Kao i sve drugo, i kamp je nastao u hodu, priča Margareta, jer je shvatila da djeci treba mjesto gdje će se neopterećeno družiti, učiti i igrati se na otvorenom.

“Kinderštube" se u svojim početcima održavao subotom, ali kako se broj djece povećavao, ponestajalo je termina subotom, pa se sad radionice održavaju i tijekom tjedna. Upisi za novu godinu i dalje traju, a Margareta kaže da se, tko želi, u "Kinderštube" može upisati cijele školske godine. Sve se radi prema dogovoru, a vremenu upisa prilagodi cijeli broj sati.