Art-terapijom do duhovnog mira i života bez straha
Mladi i stari izvrstan su spoj za suradnju u mnogočemu, pa tako i u terapijama na poseban način. Primjerice za onu s predznakom art, koju Ana Delimar održava u Matičinim prostorijama. Ana je studentica završne godine Studija art-terapije pri Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, pa se umirovljenici druže i kreativno izražavaju bojama i raznovrsnim materijalima uz njezino stručno vodstvo u Likovnoj radionici.
- Art-terapija je zapravo profesija koja pomaže ljudima da dođu u dodir sa svojim emocijama, da ih lakše izraze, da se međusobno povežu, otkriju nešto novo o sebi... To je zapravo oblik pomoći i samopomoć. Art-terapija podrazumijeva rad s različitim kreativnim materijalima, dakle, to mogu biti vunica, glina, boja…. Uz art-terapiju postoji i muzikoterapija, dramaterapija i terapija pokretom i plesom. Sve one imaju isto načelo, to su kreativne terapije, a ovdje u Matici umirovljenika održali smo upravo takvu kreativnu i terapeutsku radionicu - kaže Ana Delimar.
Sudionici, pojašnjava Ana, donose svoje fotografije ili fotografije svojih dragih, fotografije ljubimaca, hobija poput sadnje cvijeća i slično.
- Svatko je, prema svom izboru, uzimao likovne materijale i prikazivao određene emocije koje su povezane s, recimo, osobama kojih više nema, pa nam je jako teško nositi se i govoriti o tom drugom. Neki su ljudi htjeli prikazati svoje ljubimce koji su im osobito važni. Dakle, svaki oblik ljubavi, privrženosti, možda tuge ili straha. Imali smo gospođu koja je pala s bicikla, kojoj nije bio problem to što je pala, nego što je uzela taj bicikl od djeda, a nije smjela, pa je strahovala što će joj reći. Sve te fotografije koje smo birali pomogle su nam da se prisjetimo, jer često se ne možemo sjetiti nekih važnih događaja iz prošlosti, ali kada uzmete fotografije i pogledate ih, one umnogome pomognu vratiti se u prijašnje doba. Ovdje zapravo kombiniramo radionice s fotografijama i art-terapiju kao takvu da bismo se prisjetili nekih događaja - kazala je Ana Delimar.
Marija Sužnjević, predsjednica MUH-a, kaže kako je ovo jedna u nizu Matičinih aktivnosti, koje provode godinama.
- Stvarno imamo jako puno raznovrsnih događanja kojima okupiramo svoje članove i privlačimo ih da se druže umjesto da se osamljuju. Ovo je samo jedan od primjera kako ujedno svaki put pomognemo i studentima, od pružanja medicinskih usluga do stvaranja umjetničkih djela, učenja stranih jezika, prakticiramo i nordijsko hodanje, izrađujemo ručne radove, imamo sportska druženja, kao i ona uz društvene igre, zborno pjevanje.... Sve skupa je jako dobro jer se uspijevamo opustiti, prisjećati se naših davnih dana pa povezati neke stvari koje su nam se događale u životu - lijepe i ružne - pa gledamo da nam bude bolje, da si sadržajno upotpunimo ove naše staračke dane, da ne opterećujemo nikoga. Ovdje međusobno dijelimo tugu i veselje - kazala je predsjednica osječkog MUH-a.
