Na Biljskoj cesti obilježeno 34 godine od egzodusa 20.000 Baranjaca
Je li s vremenom zaboravljen najveći egzodus u ratu kao što je s vremenom dotrajao križ na Biljskoj cesti i podlegnuo nevremenu prije koji dan (pa su ga morali ukloniti, jer je srušen vjetrom), pitali su se okupljeni na odavanju počasti za 200-tinjak onih koji su ubijeni ostavši u privremeno okupiranoj Baranji.
Komemoracijom "Jesmo li zaboravili" evocirali su sjećanje na dan kada je 20.000 Baranjaca protjerano iz svojih domova, koji su se sklanjali kako bi sačuvali život.
Branko Pek, predsjednik Zajednice povratnika Osječko-baranjske županije, na 34. godišnjicu je kazao kako je ovo godina jubileja, u kojoj obilježavamo mnoge druge događaje.
- Stoga smo i godišnjicu ovog događaja, koji je značajan ne samo za Baranju nego i za cijelu Hrvatsku, na neki način prilagodili obilježavanju tih značajnih obljetnica. S obzirom na situaciju da se svake godine ovdje pojavljuje sve manje ljudi, shvatili smo da to sve skupa pomalo ide u zaborav, a istodobno se, ne samo na lokalnoj nego i na državoj razini, nekoliko puta ide u Jasenovac, ide se u šumu Brezovica, Srb, zbog ono što se dogodilo u Drugom svjetskom ratu, pa smo odlučili ovo danas nazvati "Jesmo li zaboravili", na egzodus koji se dogodio u Aljmašu, gdje je bilo prognano 700-800 ljudi, a ovdje se radi o 35.000 ljudi. Početak progona bio je 22., a 23. kolovoza je završio. Držimo da je ovo najveći i najznačajniji egzodus koji se dogodio u vrijeme Domovinskog rata - kazao je Pek.
- Okupili smo se da bismo se prisjetili kako smo svi mi Baranjci protjerani. Kada su srbočetnici okupirali Baranju, morali smo napustiti svoje domove. Ovo je prigoda da odamo počast svima onima koji su u ono vrijeme rata poginuli. Naravno da je u tom prvom početku bilo više od 20.000 ljudi koji su napustili svoje domove, dio ih je otišao u Osijek i okolicu, drugi u Mađarsku, treći u Međimurje, u Čakovec i Varaždin, zato što su bili rodbinski povezani. Naravno da je u to vrijeme bilo teško funkcionirati i objediniti sve to, mi kao Povjereništvo pokušavali smo ustrojiti sve institucije kako bi to funkcioniralo, ali mogu reći da je od 1991. do 1993. godine to bilo onako u pripremi dobro, a onda su 1993. bili izbori za općine, gradove i županije. Svima nama otpočetka je bio cilj da se vratimo kući što prije, ali to nije bilo moguće ostvariti, dosta dugo je to trajalo. Ali drugi cilj bio je da se vratimo mirnim putem, što se na kraju i ostvarilo te smo svi mi sigurno zadovoljni jer smo se vratili mirno, nije bilo više žrtava, stradalih i poginulih - izjavio je Marko Kvesić, povjerenik Vlade RH za općinu Beli Manastir.
Odavanju počasti nazočio je i Željko Cickaj, načelnik Općine Bilje, koja je suorganizator subotnje komemoracije. I sam sudionik Domovinskog rata kao branitelj, prisjetio se događaja koji su zadesili sumještane. Svijeću je zapalio i Jurica Tolj, predsjednik Odbora za branitelje Domovinskog rata i braniteljske udruge Grada Osijeka, i kazao kako smatra da je suradnja Grada i Zajednice dobra.- Na današnji dan 1991. godine nesrpsko stanovištvo Baranje je prognano. Od tada su prošle 34 godine i generacije Baranjaca su stasale u progonstvu, što sigurno nije bilo nimalo lako. Danas se s ponosom i s posebnim pijetetom sjećamo i 200 poginulih civila i poginulih hrvatskih branitelja, koji su dali najviše što su mogli za Baranju i Hrvatsku, svoj život. Danas se ljudi u Baranji bave sasvim drugim stvarima, poljoprivredom, ribarstvom i drugim, i to je ono što je lijepo. Neka im svima dragi Bog pomogne i svima nama, nastavimo ovako - poručio je Boris Abičić, pomoćnik pročelnice Upravnog odjela za hrvatske branitelje Osječko-baranjske županije.
