Članovi Aerokluba Osijek, Igor Nišević (29) i Vinko Tomljanović (66), vratili su se iz Rumunjske, gdje se od 20. do 27. srpnja održavalo Svjetsko zrakoplovno modelarsko prvenstvo, na kojem su, u konkurenciji 99 natjecatelja, ostavarili sjajne rezultate, natavljajući tako uspješnu tradiciju modelara aerokluba koji će nagodinu proslaviti 100. godina postojanja.

Skupe "igračke"

Obojica su se natjecala u kategoriji F1B, gdje je Tomljanović zauzeo drugo mjesto u ukupnom poretku, a Nišević 67., dok su kao članovi hrvatske reprezentacije u konkurenciji 35 zemalja ekipno osvojili sedmo mjesto.

F1 klasa zrakoplovnih modela odnosi se na slobodan let (free-flight), što znači da modeli jedrilica nisu upravljani za vrijeme leta i nisu ni u kakvom kontaktu s pilotom. Unutar F1 klase razlikuje se više tipova modela koji se označavaju slovima od A do J, čime se dobivaju nazivi kategorija (F1A, F1B...). Kad je riječ o tipovima, razlike se odnose na površinu, težinu ili pogon modela te način lansiranja (startanja). Bez obzira na sve te razlike, jedno je zajedničko za F1 klasu: nakon postizanja željene visine, pilot više nema mogućnost upravljanja modelom.

F1B modeli s kakvima su se natjecali Tomljanović i Nišević na visinu se podižu pomoću elise navijene elastičnom gumom koja prolazi kroz trup modela. Model se usmjerava u visinu, a kinetička se energija nakupljena u zavrnutoj gumenoj vrpci oslobađa, okreće elisu i podiže model. Kad se kinetička energija potroši, model prelazi u slobodan let kao i svi drugi F1 model, a elisa se pod utjecajem otpora zraka sklapa uz nos modela.

Već i ovaj osnovni opis kategorije kojom se bave dovoljan je za zaključak kako je za dobar rezlutat potrebno preklapanje više faktora. Neovisno o modelima i iskustvu modelara, često je sve u rukama prirode, pri čemu doslovno sekunde odlučuju o tome hoćete li završtiti u vrhu poretka ili pri dnu, ili čak bez plasmana, a česta su i oštećenja ovih vrlo skupih "igrački".

S dvojcem koji se u Osijek vratio s peharima razgovarali smo u njihovu drugom domu, Domu tehnike u Tvrđi, gdje su započeli svoj modelarski put, a najviše nas je zanimalo što ih je privuklo ovom neobičnom sportu o kojem šira javnost malo toga zna, kao i njegove tajne. Igor se zrakoplovnim modelarstvom bavi od svoje 11. godine, a otprilike u istim godinama u taj je svijet ušao i njegov puno stariji kolega Vinko.

"Krenuo sam u Valpovu, u Domu tehnike. Kao i sva djeca igrali smo se svega i svačega, no jednoga dana, na inicijativu oca jednog od prijatelja, zavirili smo u Dom tehnike kako bismo vidjeli kakve se aktivnosti ondje nude. Četiri godine kasnije, početkom 2011., učlanio sam se u Aeroklub Osijek. Početak su bile sitne makete za isložbe i osnovnoškolske smotre, zatim smo radili modele raketa koje smo ispaljivali i natjecali se na zmajadama, a kasnije sam počeo s prvim modelima dvoranskih aviona te sam nastavio s većim modelima kategorije F1N, a tamo negdje 2013. na 2014. s Vinkom i pokojnim Dankom Sokolićem počeo letiti F1B kategoriju u kojoj sam se zadržao do danas", otkrio nam je Igor.

U modelarstvu od 1971.

Vinko je sa zrakoplovnim modelarstvom započeo 1971. godine. Njegov put do Doma tehnike u Tvrđu i doslovno nije bio dug, s obzirom na to da stanuje tri kuće dalje. "Škola je bila tu u Tvrđi, tu sam išao i na tehničku kulturu, Aeroklub Osijek je doselio ovdje, viđao sam ljude kako nose modele i to me zainteresiralo. Volio sam avijaciju, a počeo sam s F1A kategorijom pa prešao na ovo i otad sam stalno u tome", govori Vinko.

Obojica ističu kako je riječ o specifičnom sportu, teško da će se u njega netko uključiti samoinicijativno, bez da ima nekoga bliskog tko se već time bavi. "U pravilu se prenosi s generacije na generaciju. Uvijek su to nečija djeca. Paralelno s ovim natjecanjem održavalo se i juniorsko, i ti juniori koji su bili tamo uglavnom su djeca seniora", kaže Igor.

Pitamo ih u čemu je draž, što ih toliko čvrsto drži u ovom sportu sve ove godine?

"Taj natjecateljski dio, letenje je uživancija! Također, polja na kojima se natječemo, ljudi, društvo sa svih strana svijeta, a svi smo međusobno povezani priljateljski, s nekim manje, s neki više. Razmjenjujemo dijelove, ideje...", kaže Vinko.

"To je zajednica koja nije jako velika, broji stotinjak ljudi, i manje-više svi se znamo. Na Svjetskom prvenstvu sa svima si dobar, i s ljudima iz okolnih zemalja kojima smo bliži geografski i kulturološki, ali i s ljudima iz Poljske, Norveške, Argentine, SAD-a...", dodaje Igor.

"Taj natjecateljski dio daje neku ovisnost i drži nas fit. I kada ti je najteže, dobro je. Koliko puta mi se pokida neki dio modela, pa me supruga pita zašto se sekiraš, šta ti to treba, a ja kažem: - Pusti, idemo dalje", nadovezuje se Vinko.

"I ne samo to. Koliko puta se vraćaš s natjecanja direktno na posao. Pa te pitaju zašto ideš, odmori, ostani kod kuće, radi nešto drugo. Pa standardna pitanja koliko vas plaćaju za to (smijeh)", dodaje Igor.

"Većina ne shvaća da nisi plaćen ni za što, da je to tvoja ljubav. Iako, ne možemo reći, imamo na osnovi rezultata potporu Grada Osijeka i Osječko-baranjske županije", zaključuje Vinko.

Koliko su ovi modeli specifični možda ćemo vam najbolje dočarati na primjeru gume koja je pokretač F1B modela. Za ilustraciju, 33 cm gume rastegne se na tri metra.

Navijanje gume

"Gume se proizvode u šaržama, svaka dva-tri mjeseca. Receptura je vjerojatno ista, no guma ne ispadne uvijek ista. Nekada su bolje, nekada lošije. I što sad? Cilj je tu gumu dotjerati do maksimuma. Što je guma bolje navijena, više energije daje modelu i on postiže veću visinu, no nitko od nas ne zna gdje je ta granica zatezanja. Motamo ju na osjećaj. Hoćeš zavrnuti još malo i -bum! Dovijemo i po rukama i po glavi. To su vlačne sile po 35-40 kilograma kojima motajući ju opteretimo gumu. Zadnji namotaji najteže idu i tu se dogodi da pukne, kao da ste ju nožem prerezali", pojašnjava Igor.

"Guma je napeta, a nijedno tijelo ne voli biti u napetom stanju. Kada ju navijemo, čekamo pogodan trenutak, tj. strujanja zraka koja nam idu u korist, da bacimo model. To čekanje nekada potraje minutu, a nekada i 20 minuta, i sve vrijeme guma stoji u napetom stanju. Sada je još i ljeto, što dodatno komplicira situaciju. Kada smo se natjecali u Rumunjskoj, temperature su bile i više od 40 stupnjeva. Kud je guma napeta, još se i grije, pa se događalo da sama od sebe, bez ikakvog navijanja, pukne", dodaje Vinko.

Pitamo ih što slijedi jednom kada su navili gumu.

"Kada dočekamo pogodan trenutak tj. strujanje zraka koje nam ide u korist, model se izbacuje rukom. Vrijeme je leta unaprijed zadano i to je ono što se ocjenjuje. Ono može biti tri ili četiri minute. Ako leti manje od zadanog vremena, rezultat se piše, ako leti preko zadanog, ne piše se", pojašnjava Vinko.

"Na svjetskom prvenstvu bilo je sedam rundi. Na prvoj i zadnjoj bile su zadane četiri minute leta, a na onima između tri minute. Od 99 natejcatelja, koliko nas je bilo na listi, njih 32 imala su pun rezultat, dok su ostali bili kratki te su ispali iz igre. Oni koji su imali 1380 i više sekundi leta išli su u nastavak natjecanja u kojem je bio zadan let u trajanju osam minuta. Pobjednik je bio onaj čiji je let trajao točno toliko, a ispod njega bili su rangirani oni koji su bili najbliže tom rezultatu", dodaje.

"Ova se vremena u nekom prosječnom stanju atmosfere ne mogu postići, nego se čeka povoljan trenutak. Imamo uređaje koji mjere temperaturu i smjer te snagu vjetra. Pratimo i ptice, druge natjecatelje. Amerikanci, recimo, pušu maslačke, pa ovisno o njihovom letu procjenjuju kako će reagirati. I uz sve to uvijek se može fulati. Jedan je kolega u Rumunjskoj imao super start, ali je završio kobno. Umjesto da model ode gore, nakon 82 sekunde završio na zemlji. Nijanse odlučuju. Da smo bili samo malo bolji, u Rumunjskoj bismo bili ekipno treći", nadovezuje se Igor.

Rang.lista za Svjetski kup u kojem se također natječu boduje se do kraja godine. Vinko je na njoj trenutno 12., a Igor 17. Do kraja je još dvadesetak natjecanja, no neće u svima sudjelovati.

"Financijski je to vrlo teško izvedivo. Neka su natjecanja u Finskoj, Norveškoj, SAD-u... Održavaju se i u Hrvatskoj, a posljednje je bilo u srpnju ove godine, tjedan dana prije Svjetskog prvenstva. Što je jače natjecanje, u smislu broja natjecatelja, dobiva se više bodova", pojašnjava Vinko.

Nema dobne granice

Dobne granice, ističu obojica, ne postoje.

"Na natjecanja dolazi čovjek iz Kanade koji ima 93 godine. On je najstariji koji se ovime bavi, nevjerojatan je. A bude i juniora koji se natječu u seniorskoj konkurenciji" kaže Vinko., automobil itd. Poprilično te sve skupa izmori. Ja sam nadušao tek nekoliko dana nakon povratka iz Rumunske", kaže Vinko.

Modeli, dakle, često padaju, a nisu niti malo jeftini. Upravo suprotno, riječ je o prilično skupom sportu.

"Nekada je to bilo jeftinije, no današnji su modeli izrađeni od skupljih materijala, poput karbona, što je prilično poskupilo situaciju. One smo stare izrađivali sami, no s takvim modelima danas ne možeš biti konkurentan. Za sve trebaš čovjeka koji će ti nešto odraditi, a takve je teško naći, jer ne vide računicu ako ne mogu napraviti 1000 komada nekog dijela aviona", govori Vinko o mukama po modelarima.

"Oko tri do četiri tisuće eura trebalo bi dati nekome samo da izgloda kalupe za sve dijelove, bez projektiranja i daljnje obrade, poliranja itd. To je početno ulaganje, a onda treba još nekoliko stotina ili koja tisuća za materijal koji je poprilično skup: karbon, smola... Da bi prvih nekoliko modela otišlo u vjetrar, jer treba vremena da stekneš rutinu. Kada izračuna kolika su ulaganja, čovjek često odustaje", dodaje Igor.

Možda je i zbog ove činjenice malo mladih koji se uključuju u ovaj sport. Obojici je velika želja da dođe do promjena po tom pitanju. Ilustracije radi, na nedavnom juniorskom Europskom prvenstvu Hrvatska nije imala predstavnika.

Kome se mogu javiti oni koje će ova priča možda zainteresirati, pitamo Vinka i Igora.

"Nama! Aerokulubu Osijek. Meni osobno, Igoru osobno, uvijek, u svako doba dana na raspolaganju smo 100 posto. Bilo bi nam drago, čak bismo ih i pogurali s osnovnim stvarima, samo da krenu. Još kada bi to bio junior, bilo bi fenomenalno! Napravili bismo sve da ostane u ovom sportu", poziva Vinko.