U ritmu Cubisma 12 kipara udara dlijetom po hrastovini
Nedjeljna večer, iako s ne baš obećavajućim oblacima iznad Ernestinova, protekla je, na svečanom otvorenju 52. Kolonije kipara naivaca, puna ritma, strasti i vrhunske glazbene energije.
Prije nego li je pozornicu u Parku skulptura preuzeo Cubismo - jedinstveni hrvatski bend koji već desetljećima donosi zvuke Kube - ovogodišnjiu koloniju svečano je otvorio osječko-baranjski dožupan Goran Ivanović Lac s načelnicom Marijanom Junušić i presjednikom Likovne udruge Petar Smajić Matom Tijardovićem.
Uoči hladnije večeri u kojoj su se okupljeni u Parku skulptura posjetitelji zagrijali salsom i latin jazzom, spojenim vrućim latino ritmovima s domaćim temperamentom, u obližnjoj je galeriji prethodno upriličena izložba skulptura "Spomen Petru Smajiću".
Junušić je tom prigodom podsjetila da je Ernestinovo kolijevka naivnog kiparstva i centar naivnog stvaralaštva pa je i izložba posvećenu umjetniku čije je djelo ostavilo dubok trag u kulturnoj baštini. Naivne skulpture, izrađene u starom slavonskom hrastu, dio su identiteta Ernestinova i razlog svakogodišnjeg ljetnog okupljanja na Koloniji.
- Kultura je ono što nas povezuje i razlikuje, a naivna skulptura je ono po čemu je Ernestinovo prepoznatljivo, ne samo u Hrvatskoj, već i u svijetu. Kiparska kolonija u Ernestinovu dokaz je da trud i vizija jedne male zajednice mogu stvoriti nešto veliko i trajno. Temelj te priče je Petar Smajić - samouki kipar koji je u Ernestinovo donio ne samo svoje umijeće, nego i duh stvaranja, tiho nadahnuće koje je okupljalo druge umjetnike. Postoji prostor između suvremene umjetnosti i narodne tradicije. Prostor između ideje i impulsa, sna i jave, mašte i iskonske jednostavnosti. Rijetki se usude zakoračiti u to tiho, ali duboko prostranstvo. Oni koji to učine, često se nađu upravo u svijetu naivne umjetnosti. Njenih starosjedioca nije bilo mnogo. Rasuti poput sela na slavonskom pejzažu. Odvojeni vječnim beskrajem i spokojem zemlje između. Zemlje koja nam daje i koja nam oduzima. U tom beskrajnom krajoliku, na raskrižju prošlosti i sadašnjosti, raste umjetnost koja ne traži potvrdu, ali zauvijek ostaje istinita. Umjetnost koja nije naučena, već iznikla iz zemlje, ruku i srca. To je umjetnost Petra Smajića - kazala je Marijana Junušić.
Petar Smajić (1910. - 1985.), rodom iz Donjeg Dolca kraj Splita, jedno je od najistaknutijih imena hrvatske naive i ujedno najznačajniji predstavnik naivne kiparske umjetnosti u Hrvatskoj. Njegove skulpture, prožete duhom zavičaja i s vremenom koje ih nadilazi, ostavile su neizbrisiv trag u tkivu hrvatske likovne umjetnosti.
- No, njegov umjetnički govor odjekuje i europskim te svjetskim galerijama gdje je prepoznat kao rijetka i dragocjena spona između iskonskog izraza i moderne forme. Smajić je, kao samouki umjetnik, već od djetinjstva pokazivao izniman senzibilitet prema drvetu. Materijalu kojem je ostao vjeran kroz cijeli život. Njegove skulpture, od monumentalnih antropomorfnih i animalističkih figura do stiliziranih prikaza svakodnevice, karakterizira plemenita jednostavnost, poetičnost, duhovnost i arhaična snaga. Njegov rad počiva između dvije vremenske faze i dva krajolika. Rana, odnosna dalmatinska faza i kasnija, slavonska faza uvjetovana njegovim preseljenjem u Ernestinovo. U Ernestinovu, koje je pronašao izbjegličkim putevima, Smajić je živio skromno, povučeno, ali njegova umjetnost pronalazi put do javnosti. Kritika ga ponovno otkriva, a njegova djela osvajaju i hrvatske i europske galerije. Povratkom kiparskom radu u Ernestinovu, Smajić ne samo da se ponovno afirmirao kao izniman umjetnik, već je i postao duhovni temelj Kolonije kipara naivaca, osnovane 1973. godine. Petar Smajić nije tražio priznanja. Njegova ljubav prema drvetu, prirodi i jednostavnosti bila je dovoljna da ostavi neizbrisiv trag. Svojim stvaralaštvom zadužio je našu zajednicu, oblikovao kulturni identitet mjesta i ostavio vrijedno nasljeđe budućim generacijama. Zato nam je velika čast danas prisustvovati ovoj izložbi – kao znak poštovanja i zahvalnosti za sve što je Petar Smajić učinio za Ernestinovo i hrvatsku kulturu - pojasnila je ernestinovačka načelnica.
O izložbi su govorili i Tomislav Herega - član Likovne udruge Petar Smajić i Male akademije umjetnosti i organizator izložbe, Anja Kindl, kustosica Muzeja likovnih umjetnosti, a prigodno su se obratili i ravnatelj Muzeja likovnih umjetnosti Eduard Hudolin, načelnica Junušić te Petar Smajić, sin vrsnog kipara Petra Smajića. Uživalo se Galeriji u nedjelju i u skulpturama ali i u glazbenim brojevima, sve nazočne je tako okruživala ljepota stvaralaštva povezavši ih kroz umjetnost.
Dožupan osječko-baranjski, bilo je vidljivo, doslovno je uživao u Ernestinovu, jako voli i drži do narodne kulture kao našeg identiteta.
- Kad neka priredba ima više od 50 godina, konkretno ova u Ernestinovu s 52 godine kiparstva i slikarstva, zasigurno je i brend i velika top priredba, kako u ovom tradicijskom smislu, tako isto i u turističkom smislu. Ono što mene kao čovjeka koji sudjeluje u političkom životu naše županije raduje to da nalazimo snagu, da još uvijek nalazimo dovoljno prostora, vremena i novca da ovakve priredbe jednostavno ne smiju prestati. Štoviše, tražimo nove prilike za mlade, za one koji će doći poslije nas, a i ovaj veliki projekt koji se gradi u Ernestinovu - Kreativni dječji centar - upravo govori u prilog tome. Osječko-baranjska županija snažno podupire Kiparsku koloniju, županica Nataša Tramišak, kao, rekao bih, i susjeda općine Ernestinovo iz obližnjeg Ivanovca, svojim angažmanom, trudom pa i u razgovoru s načelnicom Općine traži upravo te nove prilike. Svim organizatorima, kiparima, slikarima želim da ovih tjedan dana trajanja Kiparske kolonije provedu lijepo na prostoru naše županije, da djela koja će ostati u fundusu Kolonije budu nešto što će biti zalog generacijama koje dolaze iza nas - poručio je dožupan Goran Ivanović.
Ovako dugu tradiciju Kolonije nije očekivao ni kipar Mato Tijardović, jedan od začetnika Kolonije pa se malo i našalio.
- Čujte, nisam ni zamišljao da ću toliko poživjeti kada sam počeo prvu Koloniju raditi. Presretan sam, pogotovo ove godine što imamo samostalnu izložbu Petra Smajića, dobili smo iz osječkog muzeja eksponate pa je to stvarno bogata i krasna izložba, njegov početak i pri kraju kako je radio. Ove smo godine pozvali kipare, odazvalo se 12 kipara, pet slikara i dvije "Slamarke". Naime, napravili smo kontakt sa "slamaricama" jer smo dobili zajednički novac od EU za obnovu Galerije, što pokrećemo nakon Kolonije - kazao je Tijardović.
