Kada čujemo da nas trebaju, da se na nekom mjestu nalazi pacijent koji je životno ugrožen, u maksimalno je pet minuta četveročlani dežurni tim Helikopterske hitne medicinske službe (HHMS) već u zraku, kaže doktor Zoran Gorjanac, koordinator HHMS-a - Baze Osijek koja pokriva područje pet slavonskih županija, a stacionirana je u Zračnoj luci Osijek.

Letenje ovisi o kodu

Iako se pet minuta čini vrlo kratko vrijeme za tako složen postupak, četveročlani tim, koji čine liječnik i medicinski tehničar te pilot i mehaničar, djeluje usklađeno poput švicarskog sata, čemu umnogome pridonosi dobra psihička priprema te jasna i otvorena komunikacija cijelog tima.

- Svi koji radimo u HHMS-u imamo puno radnog staža ili u hitnoj službi ili u bolničkom hitnom prijemu, a pilot i mehaničar iskusni su letači, s puno milja prijeđenih u zraku. U helikopteru je, za razliku od vozila hitne pomoći, uvijek neizvjesna situacija, jer mnogo faktora utječe na to hoće li akcija spašavanja proteći sigurno i uspješno. Od toga gdje ćeš sletjeti, u kakvom je stanju pacijent do toga kako pacijenta pripremiti za let - objašnjava Gorjanac, dodajući kako medicinski dio tima pri preuzimanju pacijenta na zemlji već sve pripremi kako bi bilo što manje posla u zraku.

BRUNO JOBST

Da bi sve to funkcioniralo, nužna je dobra priprema i osposobljenost svakog člana za svoj dio posla. Zato svoju 12-satnu smjenu medicinsko osoblje i mehaničar počinju i prije 7 sati, kako bi provjerili opremu i utvrdili je li sve na svome mjestu.

- Smjena nam počinje u 7 sati brifingom s pilotom, kojemu podnosimo izvješće o stanju medicinske opreme, mehaničar o stanju helikoptera, a pilot nas izvještava o meteouvjetima. Nakon brifinga potpuno smo spremni za djelovanje i poziv dispečera, jer cijeli tim zna sve podatke nužne za siguran let - ističe naš sugovornik, napominjući kako ipak konačna odluka o polijetanju ovisi o kodu, odnosno sigurnosnim uvjetima za letenje, o kojima odlučuje isključivo pilot.

Ako je na snazi zeleni kod, tim od poziva dispečera i predaje intervencije u zraku mora biti za pet minuta jer su uvjeti za letenje do mjesta na kojemu se nalazi pacijent sigurni. Žuti kod znači ograničenu vidljivost, kišu ili snijeg na području leta, i tu pilot procjenjuje situaciju za konkretno odredište, tako da se polijeće samo ako potvrdi da je sigurno. Kada je kod crveno, helikopter ne polijeće, intervencija se odbija ili odgađa do poboljšanja uvjeta. Crveni kod znači da bi u slučaju polijetanja bili ugroženi životi posade i stoga se intervencija, u pravilu, ne izvodi.

Adrenalinske intervencije

Doktor Gorjanac kaže da većina njihovih intervencija nije uobičajena, nabijenije su adrenalinom nego što je to kada po pacijenta idu, primjerice, vozilom hitne pomoći.

- Helikopter služi za kritične pacijente i kada je vrijeme presudno da pacijent dođe u Klinički bolnički centar u što kraćem vremenu, odnosno u tzv. zlatnom satu. Od otkrivanja simptoma do dolaska u bolnicu ne smije proći više od sat vremena, a to se iz svih dijelova koje pokriva baza može učiniti jedino helikopterom - ističe Gorjanac.

Prema njegovim riječima, u helikopteru su u ograničenom prostoru i stoga je važno za većinu toga pripremiti se unaprijed, čak i za ono najgore.

- Kada je pacijent na zemlji, sve pripremimo da imamo što manje posla dok se nalazimo u zraku. Moramo se unaprijed pripremiti i misliti na sve što može poći po zlu kako bismo si olakšali situaciju. Moram se pohvaliti da našoj ekipi do sada nitko nije preminuo iako smo u zraku imali slučaj srčanog aresta u pacijenta - kaže koordinator HHMS-a.

Njihova je svaka intervencija lutrija, jer dok ne dođu na mjesto gdje moraju preuzeti pacijenta, ne znaju što ih čeka. Tako je, prisjeća se doktor, prošle godine pilot morao sletjeti na cestu, a "uparkirao" se tako da mu je s obje bočne strane preostalo dva metra do stupa i bandere.

- Radilo se o iskusnom pilotu, koji je bio u vojsci i dugo godina radio u HHMS-u. U pitanju je bio pacijent s epileptičkim napadajem koji nije pristajao na terapiju. Ekipa je terapirala pacijenta, ali ga nije mogla smiriti da napadaj prestane, te su onda zvali nas da pacijenta prevezemo u Osijek - prepričava Gorjanac, navodeći i primjer kada su pozvani po pacijenta stradalog u prometnoj nesreći. Tada su, kaže, zbog karakteristika terena, morali sletjeti 50-ak metara od pacijenta, u stražnje dvorište kuće ispred koje se dogodila prometna.

- Sve je to bilo u nepreglednom zavoju, tako da nismo smjeli sletjeti na cestu. Postojala je opasnost od naleta drugog vozila, te je pilot nekoliko puta nadletio uže područje i procijenio da bi najbliže mjestu nesreće mogao sletjeti u stražnje dvorište kuće. Do pacijenta smo došli kroz prednje dvorište i uspjeli ga smjestiti u helikopter - prisjeća se Gorjanac.

No bilo je slučajeva kada tim nije mogao prihvatiti intervenciju zbog loših vremenskih uvjeta.

- Bilo je loše vrijeme i padala je noć. To je već bilo vrijeme pretkraj smjene, ali je pilot odlučio podići helikopter nadajući se da će vidljivost u zraku biti možda bolja. Međutim, nakon 20 minuta leta konstatirao je da je vidljivost vrlo niska, magla je bila gusta, i da bi nastavkom leta ugrozio posadu, zbog čega se nije želio kockati. Takvih smo slučajeva do sada imali samo tri, kada smo poletjeli i morali se vratiti u bazu - prisjeća se.

Usklađen tim

Dok medicinsko osoblje čine domaći ljudi, pilot i mehaničar su stranci, ali to ne utječe na komunikaciju i suradnju, koja mora biti besprijekorna.

- Kada smo u helikopteru s pacijentom, s pilotom i mehaničarom komuniciramo preko slušalica na kacigama. S obzirom na to da nam svima u to vrijeme stiže mnogo informacija sa svih strana, pilot ima mogućnost da nas isključi i to radi kako bi mogao biti usredotočen na vezu s tornjem i, naravno, na upravljanje letjelicom. Pilot nas tada isključi i kaže - ako imaš bilo što poručiti, potapši me po ramenu i uključujem komunikaciju. I pilot i mehaničar pomažu nam kada pacijenta stavljamo na nosila i u helikopter, tako da stvarno funkcioniramo kao dobro usklađen tim - hvali se Gorjanac.

Medicinski dio tima u sklopu priprema prolazi i obuku o radu s helikopterom u slučaju nepredviđenih situacija.

- Letimo helikopterom tipa EC135, za koji pilot tvrdi da je malen, ali moćan stroj za HHMS operacije. Za nesmetano mu je slijetanje dovoljna površina od 25 puta 25 metara čistine. Prolazili smo edukacije o našem ponašanju u slučaju kriznih situacija, kada su pilot i mehaničar bez svijesti ili ozlijeđeni, kako se ponašati i što činiti u slučaju pada ili požara, na koji način aktivirati automatski sustav gašenja požara ili koji gumb stisnuti da isključimo dovod goriva i ugasimo helikopter da smanjimo mogućnost eksplozije. Sve je to i dio našeg posla, pa i pravila prilaska helikopteru. Recimo, pravilo je da se helikopteru nikada ne prilazi odostrag, od "repa", nego sprijeda, od "nosa". Također, ako je moguće, pilot pri slijetanju okreće helikopter "nosom" prema pacijentu, tako da i medicinsko osoblje zna u kojem se smjeru pri izlasku kretati prema pacijentu. To se možda nekome čini nebitnim, no nama je iznimno važno i puno nam pomaže u radu - zaključuje Gorjanac.

Na kraju nam otkriva kako ove godine imaju znatno više intervencija nego lani, kada je, 30. ožujka, počela djelovati osječka baza HHMS-a.

- Prošle smo godine u devet mjeseci imali ukupno 30 intervencija, a ove godine u šest mjeseci već imamo 83 intervencije. Bude dana kada imamo i po tri intervencije. Za razliku od početka, sada su se procedure ubrzale, pojednostavile i puno se češće koriste timovi HHMS-a - naglašava dr. Gorjanac.