Blaž, Erika i Lenard u Londonu
Svi za jednog, jedan za sve! Spojili smo Jane Austen, Titanic, dinosaure i Minecraft
Krenuli smo mjereći se onim što kao obitelj - jesmo.
Suprug Blaž u svijetu znanosti, sin Lenard u zrakoplovstvu, brodogradnji, dinosaurima, a ja – ja sam profesorica
povijesti i hrvatskoga jezika i književnosti
Imat ćete puno filmskog materijala, obratio mi se stariji gospodin s tankim naočalama na vrhu nosa, sijede kovrčave kose, na čijoj je akreditaciji odmah iznad lijevog džepa pisalo "Jeremy Knight". U uvjerenju da razgovaram s nekim od zaposlenika muzeja, spustila sam mobitel i pogledala ga. Nakon nekoliko formalnih rečenica i upita otkuda sam i jesam li prvi put ovdje, počeli smo razgovor na katu poznate kuće od crvene cigle s bijelim prozorima u engleskom mjestašcu Chawton. Uz širok osmijeh predstavio se: "Ja sam Jeremy Knight, prapraprapranećak Jane Austen. Ako poznajete njezin život, potomak sam njezina starijeg brata, Edwarda Austena Knighta."
Sestra po peru
Trenutci su prolazili dok nisam prozborila, oh, kakve li časti! Pričao je o Jane i očuvaju sjećanja na nju i njezina djela kroz ono čemu je život posvetila njegova kći Caroline Jane Knight osnovavši "Jane Austen Literacy Foundation", a ja o malenoj književnoj udruzi u Osijeku Društvu ljubitelja književnosti "Littera". "Kada je već tako, onda je ovo za vas i udrugu!" u ruku mi je spustio komadić kartona na kojem je pisalo ime fundacije, kao i njegove kćeri, a na stražnjoj strani bio crtež kuće Chawton slikarice Pam Pell Jones. "Slobodno se javite. Imamo toliko toga za pisce. Bit će nam uistinu drago."
Bio je to peti dan putovanja u London.
Do kuće Jane Austen putovali smo vlakom od Londona punih sat vremena, do mjesta Alton, gdje smo prešli u taksi koji nas je dovezao pred kuću Austenovih. Dok smo čekali svoj termin ulaska na imanje, s obitelji sam popila kavu u neobičnom kafiću prekoputa, sa šarenim čajnicima i šalicama koje su visjele sa stropova, u ugodnoj atmosferi ostalih posjetitelja koji su ispijali svoje tople napitke. Ulazak u kuću donio je sjećanja na scene iz knjiga, filmova i serija o Jane, kao i o njezinim likovima. Predugo bi bilo pisati što je sve od predmeta u njoj, tako da ću izdvojiti samo nekoliko: njezine rukopise, stolić za kojim je pisala, poznati prsten s plavim kamenom... Sam je obilazak kuće trajao dva sata uključujući i vrijeme provedeno sjedeći u dvorištu, na drvenoj klupi u ugodnoj hladovini, razmišljajući o tome kako je Jane svih šest objavljenih romana napisala upravo tu, u ovoj kući, u mjestašcu Chawton.
Četvrtog dana boravka u Londonu ušli smo u "mračni" Baker Street. Sam izlazak iz vlaka podzemne željeznice proizveo je osjećaj putovanja kroz vrijeme, jer ovaj put londonsko podzemlje nije bilo u bijelim pločicama na zidovima, nego u smeđim ciglama.
Kod Sherlocka Holmesa
Na putu do kuće 221B, koju smo tražili, naišli smo na spomenik Velikom detektivu, koji nas je, bar nam se činilo, pogledao strogo i pronicavo. Kuću smo primijetili još izdaleka jer su ispred nje stajali jednako nestrpljivi posjetitelji spremni za obilazak doma najpoznatijeg londonskog detektiva – Sherlocka Holmesa.
Za razliku od kuće Jane Austen, njegova je znatno manja, mračnija i s mnogo više detalja. Uskim smo drvenim stepenicama došli na prvi kat, ravno u radnu sobu s kaminom, vidljivo podijeljenu na Sherlockov dio i dio koji je služio doktoru Johnu H. Watsonu. Količina je predmeta u prostoriji bila i više nego impozantna, a ljubazni nam je vodič posebno ukazao na rupe od metaka pištolja na zidu, na kojima su bila ispisana dva slova – V. R. (Victoria Regina), što se odnosilo na kraljicu Victoriju, koja je vladala u njegovo vrijeme. U spavaćoj nam je sobi skrenuo pozornost na uokvirene portrete serijskih ubojica na zidu, koji se Holmesu bili važni kako bi mogao što lakše prodrijeti u njihove zločinačke umove i lakše rješavati zločine koji su ga u tom trenutku okupirali. Na krevetu je osim poznatog šešira, koji se ne spominje ni u jednoj knjizi Arthura Conana Doylea, ležala i uredno složena Sherlockova omiljena krinka, ona – katoličkog svećenika. Na posljednjem su se katu nalazile biste nekoliko glumaca koji su glumili Sherlocka Holmesa, i osobno najdražih: Jeremyja Bretta i Roberta Downeya Jr. Obilazak završismo u prizemlju kuće, u suvenirnici u kojoj nas je dočekala nasmiješena kostimirana sluškinja.
U Dickensovoj radnoj sobi
U kuću broj 49 u ulici Doughty u Londonu, u kojoj je živio Charles Dickens, stigli smo upravo u godini u kojoj se obilježava 100 godina Muzeja Charlesa Dickensa. Od posljednje smo postaje podzemne željeznice nešto duže pješačili do gradske četvrti Bloomsbury, u kojoj se danas muzej nalazi. Moja je najdraža priča na svijetu upravo Dickensova "Božićna priča", pa je samim time želja za dolaskom u njegovu kuću, tj. muzej, bila veća. Ulazak kroz crvena vrata i njegova nacrtana sjena na zidu u samom podnožju stubišta ostavili su poseban dojam na cijelu obitelj. U kuću se Dickens doselio 1837. sa suprugom Catherine Hogarth i njihovim prvim djetetom od desetero djece, Charlesom Dickensom Jr. U njoj je napisao "Olivera Twista", "Nicholasa Nicklebyja" i završio "Posmrtne spise Pickwickova kluba". Znali smo da je unutra više od 100.000 sačuvanih predmeta, tako da smo se dali na posao, imajući na umu da je predviđeno vrijeme posjeta dva sata. Osobno me se najviše dojmila radna soba, tj. radni stol, izgreben i izlizan od korištenja u tolikoj mjeri da sam imala dojam kako je koji trenutak prije našega ulaska u sobu ustao od stola i izišao prošetati. Na posljednjem se katu kuće u nekadašnjoj dječjoj sobi nalazio prozor s rešetkama iz davno srušenog zatvora Marshalsea, a koji predstavlja najteže i najbolnije razdoblje Dickensova života - djetinjstvo.
Nakon književnosti okrenuli smo se povijesti, ali ovaj put nešto drukčijoj - povijesti pošte, točnije, posjetili smo Poštanski muzej, na dvije lokacije u ulici Phoenix Place. Zvuči dosadno? Baš suprotno! Englezi su to odradili vrhunski, i to tako da putujte manjim staklenim vlakom, skrivenim i mračnim tunelima podzemne željeznice, kroz više od 500 godina povijesti londonske pošte. Cijelim vas putem prati glas naratora koji vam kazuje povijest poštanske službe kroz vrijeme te se vlak svakih nekoliko postaja zaustavi kako biste pogledali kratke filmove o određenom razdoblju. Nakon vožnje čekaju vas interaktivne galerije, kao i muzej s predmetima koje biste trebali pogledati prije nego što sjednete u zanimljivi vlakić. U tom dijelu Muzeja možete vidjeti i prvu poštansku marku na svijetu The Penny Black, razna poštanska vozila, govornice, pisati razglednice, izraditi svoju poštansku marku, čak i vidjeti pištolje koji su korišteni za obranu od pljački.
Avioni, vlakovi, brodovi
Iduće što nas je čekalo bio je ni manji ni više nego "nepotopivi" Titanic, što je zapravo bilo najteže ostvariti tijekom planiranja putovanja. Vjerovali ili ne, pronaći izložbu samo o Titanicu u Londonu i nije toliko lako, jer ne postoji stalna, nego gostujuća izložba, koja nam je promaknula, tako da smo se morali zadovoljiti VR (virtualna stvarnost) iskustvom u Eclipso Immersive Entertainment Place u ulici Camden High. Ono što nas je čekalo bila je nevjerojatna avantura koju započinjete duboko na dnu Atlantskog oceana, na 3800 metara, pokraj same olupine broda. Oko vas su dijelovi broda, osobne stvari putnika, stojite na pijesku pokraj njega i promatrate ga. Idućeg se trenutka nalazite u mračnom prostoru velikog stubišta kojega više nema, ali koje se u hipu pojavi zajedno sa svojim putnicima, koji počinju ples udvoje. Nalazite se na palubi broda u vrijeme zalaska sunca dok pokraj vas šeću putnici, u jednom trenutku vidite i kapetana broda Edwarda Smitha, koji prolazi pokraj vas, nakon čega vas virtualno iskustvo vodi u kotlovnicu kako biste doživjeli razliku šetnje među putnicima 1. klase i onima koji su zaslužni za samo kretanje i funkcioniranje broda. Nas je najviše dirnula zvjezdana noć i trenutak kada se Titanic sudara sa santom, kao i povratak na sam početak plovidbe, kada brod isplovljava iz luke i odmiče na pučinu, dok putnici mašu potpuno nesvjesni da im je to posljednje putovanje.
Kako su suprug i sin veliki ljubitelji zrakoplova, krenuli smo u sjeverni dio Londona, tj. u Grahame Park, točnije, u šest golemih hangara letjelica pod nazivom Royal Air Force Museum, koji prikazuju povijest Kraljevskog ratnog zrakoplovstva. Na samom nas je ulazu u prvi hangar dočekao veliki zrakoplov, ujedno i jedini u koji smo mogli ući i proći kroz njega. Sve ostale letjelice imaju staklom zatvorene ulaze u njih, tako da možete pogledati unutra. Možete isprobati pilotsko sjedalo za izbacivanje, pisati Morseovim kodom, doživjeti 4D letenje ratnim zrakoplovima, pogledati kako se pilotska odjeća mijenjala kroz vrijeme... Između hangara, koji su podijeljeni prema razdobljima, nalaze se klupe na kojima možete predahnuti, jer će vam za ovaj razgled trebati ni manje ni više nego tri sata. Srećom, unutar prvog hangara postoji restoran i kafić, tako da se možete vratiti u njega i okrijepiti hranom i pićem.
Royal Museums Greenwich prošli smo u jednom danu, ili, bolje reći, jednom dahu. National Maritime Museum, Cutty Sark, Queen's House i Royal Observatory mjesta su na kojima smo stajali na početnom meridijanu, zurili u panoramu grada preko Greenwich Royal Parka, divili se velikim izumiteljima i znanstvenicima u Kraljevskoj zvjezdarnici, velikom ekvatorskom teleskopu u kupoli koji je prije više od 100 godina "pogledao" u svemir, naučili puno o istraživačima i pomorskim otkrićima diljem svijeta, posjetili kraljičinu kuću koju je Inigo Jones u 17. stoljeću izgradio za kraljicu Anu (suprugu kralja Jakova I.) kao prvu pravu renesansnu građevinu u Ujedinjenom Kraljevstvu. Cutty Sark, brod prvobitno izgrađen za kinesku trgovinu čajem, pružio nam je priliku da zavirimo u odaje mornara, kormilarimo i osvajamo nove zemlje, uživali smo pod visokim jarbolima i ispod samog broda dodirujući mu dno točno ispod njega.
Ponovili gradivo uz navijanje
Tower of London posjetili smo na dan Londonskog maratona, tako da su naš razgled srednjovjekovne tvrđave uz samu sjevernu obalu rijeke Temze pratili poklici onih koji su bodrili maratonce. Kako smo već prije bili u njoj, ponovili smo gradivo jer je naš sin prvi put bio u njoj, tako da smo iznova uživali u svemu što pruža. Ono što je svakako bilo lijepo iznova vidjeti, kraljevski su dragulji, Beefeatersi, srednjovjekovna palača, Krvavi toranj, Bijeli toranj, mjesto na kojem su odrubili glavu Anne Boleyn..., sve u sjeni poznatog Tower Bridgea, koji je pomno pratio svaki naš korak.
Blizina je Temze ponudila i posjet HMS-u Belfast, krstarici izgrađenoj za Kraljevsku mornaricu, koja je danas trajno usidrena kao muzejski brod i koja nam je pružila uvid u svoju utrobu i svoju zanimljivu prošlost. Najpoznatija je po tome što je 6. lipnja 1944., na Dan D, predvodila flotu, prije savezničke invazije na Francusku (operacija Overlord). Predviđeno je vrijeme proletjelo u hipu, uz veliku količinu ljestava i stepenica, uskih prolaza i navigacijskih sprava, tako da smo dan završili u sjećanjima na najbolje pomorske ratne dane te krstarice.
Za Natural History Museum ostavili smo gotovo cijeli dan i bili smo svjesni toga da nećemo moći pogledati sve, nego smo se vodili onim što će našeg 8-godišenjeg sina Lenarda ponajviše zanimati, a to su dinosauri i svemir. Iako smo naš cilj sveli na samo dvije riječi, svejedno smo prošli golem dio Muzeja, jer je dinosaura bilo mnogo, svih veličina i vrsta, tako da smo nakon njih napravili prvu ozbiljniju stanku, a onda se bacili na svemir, svemirska tijela i galaktike. Tijekom cijelog našeg putovanja i boravka u muzejima često smo susretali školske razrede, a u ovom muzeju možda i najviše. Većina je muzeja interaktivna, tako da su djeca vidljivo uživala u tome, kao i naše dijete.
Za kraj je Lenard dobio priliku zakoračiti u Minecraft svijet, točnije, u Minecraft Experience London, u ulici Maritime, iz kojeg je izišao iznimno sretan, jer je nekoliko tjedana prije pogledao istoimeni film u kinu. Naoružan kockom, istraživao je različite biome zajedno s ostalim suigračima s ciljem spašavanja seljana od zombifikacije. Prolazio je kroz šume, močvare i snijeg u potrazi za sastojcima, borio se sa strašnim stvorenjima kako bi osvojio Nether u epskoj potrazi za vatrom i ledom. Bilo je vrlo aktivno, s puno trčanja, rješavanja zadataka i osvajanja bodova.
Ostalo (za) drugi put
Za kraj putovanja posjetili smo neizostavni Camden Market, tj. tržnicu koja privlači milijune posjetitelja godišnje s više od 1000 trgovina i štandova. U njoj se mogu kušati međunarodna jela i pića, uglavnom s nogu, kupiti vrlo povoljno suvenire, nakit, vintage odjeću, pa i umjetnička djela. Osim po tržnici ova je četvrt poznata i po glazbi, jer su u njezinim klubovima prvi put nastupili brojni poznati glazbenici poput Coldplaya, Amy Winehouse, Blura, ali i The Sex Pistolsa, The Clasha i The Ramones. Četvrt Camden napustili smo s hrpom suvenira, punih želudaca i s velikim osmijehom.
I to bi bilo – to. Nakon 15 godina izbivanja vratismo se u London, ali ovaj put na nešto drukčiji način. Krenuli smo mjereći se onim što kao obitelj - jesmo. Suprug Blaž u svijetu znanosti, sin Lenard u zrakoplovstvu, brodogradnji, dinosaurima, a ja – ja sam profesorica povijesti i hrvatskoga jezika i književnosti. Jesmo li zadovoljni viđenim – iznad svih očekivanja! Hoćemo li ponoviti – naravno! Idući će put suprug trčati Londonski maraton, sin će posjetiti Warner Bros. Studio, tj. The Making of Harry Potter, a ja – ja ću sjediti u Shakespeareovu kazalištu Globe i gledati predstavu.
