Što vlak bude sporije vozio, kušat ćemo više vina. Ako vlak bude sporo vozio, sigurnije će se ulijevati vino u čaše. Meni se nikamo ne žuri... samo je to dio naglas izrečenih očekivanja putnika - turističkih i medijskih djelatnika koji su se u utorak, na istočnom dijelu glavnog kolodvora, ukrcali na vlak i točno u podne krenuli prema Erdutu.

No nije to bio običan vlak - bio je to "Slow Wine Train", odnosno vlak spore vožnje tijekom koje se degustiraju vina. Ova je posebna vožnja osmišljena kao najava ovogodišnjeg Vinskog mjeseca Osječko-baranjske županije, što zapravo traje tri, jer sve je počeo 11. svibnja, a završava 5. srpnja.

- Izuzetna nam je čast surađivati s Hrvatskim željeznicama koje su od prvog trenutka prihvatile našu ideju za koju nas je inspirirala priča Paula Bradburyja (britanski bloger koji živi u Hrvatskoj) o najsporijem vlaku na svijetu, a koju smo mi okrenuli u pozitivnom smjeru. Ono što bih volio naglasiti je da se sve događa u sklopu projekta "Romans Wine Danube" u kojemu surađujemo s devet zemalja Europe, a mi smo "Europska regija vina". Idemo prema Erudut, a kušat ćemo vina devet vinara toga području - rekao je Mislav Matišić, zamjenik direktorice Turističke zajednice Osječko-baranjske županije, koji je uz svoje kolege dočekao putnike te izrazio nadu da će ovaj projekt zaživjeti i kao dio uobičajene turističke ponude.

Županijska TZ je, uz logističku podršku HŽ Putničkog prijevoza, bila organizator ovog putovanja. Sve je, naime, izgledalo kao prava vožnja, putnici su čak na ulasku u vlak dobili putničku kartu koju je tijekom vožnje prava kondukterka pregledala i "precvikala".

Unutrašnjost sva četiri vagona bila je prigodno uređena, uz viseće ukrase od slame, do "stojkovaca" s grickalicama, voćem i sirnim platama i, naravno, vinskim čašama. Tijekom putovanje prema istoku županije degustirala su se vina Erdutskog vinogorja koja je promovirao Damir Zrno. Počelo se, naravnom, s pjenušcem...

Putnici su bili poput male djece, naime, puno je onih koji se vlakom nisu dugo vozili, a još rjeđe prema istoku, tako da je bilo zgodno kroz otvorene prozore iz druge perspektive doživjeti Sarvaš i Bijelo Brdo, pa zatim zeleno zasijane oranice. Nakon sat vremena vožnje vlak staje u Erdutu, autobusom je organiziran transfer do Erdutskih vinograda. Brzi razgled starog dijela podruma, potom prvi odmor i degustacija na vidikovcu prema Dunavu. Domaćini predstavljaju svoj pjenušavo vino, kao i nove etikete na svojim vinima.

Ponovno autobus, pa do Aljmaš-planine, gdje je smještena Vinarija K55, prethodno poznata kao vinarija Janečić, koju je obitelj Dugalić preuzela početkom 2023. godine. Ondje je organiziran piknik, moramo primijetiti niz praktičnih detalja, primjerice posudice domaće svinjske masti s prigodnim nožićem za mazanje, i čvarci su bili tako ponuđeni. Poslužena je slanina i kobasica uz daščice za rezanje... iako na prvu nije tako izgledalo, nitko nije morao umastiti prste. Naravno, poslužena su i vina ove vinarije.

Tu je predstavljen i treći broj destinacijskog časopisa Via Slavonija i Baranja, kojim se nastoji inspirirati na dolazak "na ovu stranu".

- I ovaj broj donosi nove vinske priče, enogastropreporuke i inspiraciju za istraživanje Slavonije i Baranje. Naravno, promovira i naše domaćine, koji su još jednom dobili potvrdu svoje gostoljubivosti i srdačnosti - rekla je Ivana Rab Guljaš, glavna urednica ovog časopisa. Uslijedilo je još nekoliko trenutaka predaha, ponovno uz pogled na Dunav, a potom je trebalo ispoštovati - vozni red.

Natrag se krenulo iz željezničke postaje Dalj. Osijek je, ovaj put i zbog zvuka gitare, nestvarno brzo došao.

- Koliko god rekli da će ovo sporo trajati, prebrzo je prošlo - zaključna je rečenica jednog od sudionika ovog zanimljivog putovanja.